PREKIDAJ TERAVIJU

Priča Fata kako je išla u školu sa dvije Ane Perić, a nisu bile u rodu. Jedna Ana Perić, a druga Ana Pere Perić, tako ih je učitelj prozivao, a djeca ih nikad nisu razlikovala koja je koja.

“Helem, vraćale se mi zajedno iz škole i prolazili pored crkve, a obje Ane kleknu na stepenice i prekrste se. Hej da je nama unić i vidjet kako je unutra, a ne smijemo od babe. Jednom ga mi priupitamo, a on će ti nama: “Slobodno šćeri, samo proučite Euzu i bismile kad ulazite i izlazite, jer i tamo se Bogu moli”

Nama se plaho svidilo te ti mi stalno.

-Tako su i sa nama išla djeca iz pravoslavnih, katoličkih, i jehudijskih mahala u mejtef i na teravije uz Ramazan kad smo ono hodali od džamije do džamije. Zato su onog Izeta zvali Tejavija kad je bio malehan nije znao reći.

Dođoše djeca jednom iz gornje mahale na teraviju u našu džamiju i poveli Stojana. Kad ga je Izet ugledo viknu:

“Efendija, efendija… pjekidaj tejaviju eno vlaha u džamiji!”

– I šta bi?

– Počeše se prepirati, pola džamije hoće da izbaci Stojana, a pola neda.

– Izbaciše li ga?

– Jok oni, ne dade hodža. Nije bio ni prvi ni posljednji što je klanjo sa nama, a meščini neće više nijedan. Kažu da danas ima djece iz manjih mjesta đi su samo naši jal njihovi da i ne znaju šta je crkva ili džamija. Jazuk.

Piše:Kemal Čolpa- Uzeir Hadžibeg

http://www.ibalkan.net/wp