POSLEDNJI MIRIS PAZARSKOG ZAMBAKA

( Neka je vječni rahmet MURADIJI-MULJKI TRIPKOVIĆ-ČAVIĆ) tetki moje snahe Zane, dragoj mi priji, hanumi koju sam voljela svim srcem)

I u ovom našem zajedničkom deveratu, na već postojeću muku, dodaje nam se i još po neka za gubitkom dragih nam insana. Iako sa ovog dunjaluka neko odlazi redom, neko gredom, za njima je bol jednaka i kane ista suza.

Ispraćamo drage prijatelje, rođake, sugrađane, baš u ovom mubarek mjesecu Ramazanu, kada u pazarskim baščama već cvjetaju jorgovani i ljubičice otvaraju prve latice, kada nam brižna lica obasjava jutarnje sunce i hrabri nas da će sve biti k'o ranije, kada sa munara odjekuju dove Svemilosnom Gospodaru da nas izbavi iz ovog zasluženog hala koji nas već pomalo zbližava i sabija u iste redove.

Juče, na dan ukopa drage mi prije MURADIJE MULJKE TRIPKOVIĆ-ČAVIĆ, prhnu kiša i pade Božji rahmet tamo na mezarje Gazilar kog ova pazarska hanuma svojim nurom obogati i pozlati.

Bila je istinska hanuma po rodu i po domu, po odgoju, po ljepoti, po skromnosti, po vjeri i posebnom tabijatu. Kao djevojka, idući u školu, često sam je sretala u Jošaničkoj mahali, kada se vraćala sa posla. I pri svakom susretu, iznova se divila njenoj prirodnoj ljepoti i dostojanstvenom držanju.

Čitaj još: NOVI PAZAR: Još četvero umrlo od korona virusa...

I kada nas je kroz njenu bratanicu, a moju snahu Zanu, koja u naš dom donese tetkin gospodski odgoj, sudbina i krvno vezala, i dalje sam se divila njenom amelu, istinskoj vjeri i želji da cijeli svijet zagrli, da svakog nasihati, da greške tuđe opravda i za mnoge nevoljnike uputi dovu.

Zaista je bila mirisni zambak pazarske čaršije i cijele jošaničke mahale i prekrasan merdžan, koji sabran u mojoj knjizi „ NISKA OD MERDŽANA“ svojom ljepotom ostade da krasi mnoge svjetske biblioteke. A u Jošaničkoj mahali zambak zamirisa poslednji put.

I iza nje ostadoše ožalošćeni: ćerka Indira i sin Osman – Bucko, brat Rifat, sestra Ifeta, unuci, rođaci, mnogobrojni prijatelji.

Očinji joj vid, sin joj Osman-Bucko Čavić ljubav, pažnju hairli evlada i tugu za majkom utopi u bolne stihove:

“…Još sve miriše na nju
I tragovi kuda je prošla
I znam da htela je tamo
gde je hrabro pošla
Zaplaka i nebo i kišne kapi
pomešaše se sa suzama mojim
Hoću da vrisnem
Poslednji put da je mirisnem.”
A ponosne joj unuke, Ena, Ina i Oja na svojim instrumentima, odsviraće naninu zadnju simfoniju…

Čitaj još: Potresne scene u SJENICI: DŽENAZA najmlađeg SJENIČAKA koga je pokosio koronavirus (foto + video)

Autor teksta: ŠEFKA BEGOVIĆ-LIČINA

http://ibalkan.net

Share this:

Related