DRITAN: Nijesam nešto posebno opterećen etiketom ČETNIKA

Umjesto eksperata dobili smo kombinaciju klerikalno-klijentelističko-rođačke vlade, na koju je Dritan rekao: Amin

I četnika ima raznih. Nekad su to bili ideološki neoblikovani pripadnici četa čija je glavna ekonomska funkcija bila „udar na ovce“, pretežno one iz obližnje Hercegovine. Potom pod imenom četnici srijećemo gerilu što se na izdisaju Osmanskoga Carstva, pred balkanske ratove i tokom njih, a onda i u Prvome svjetskom ratu u današnjoj Śevernoj Makedoniji borila u službi srpskih nacionalnih interesa.

Ipak, danas se to ime ponajviše vezuje za vojnu formaciju iz Drugog svjetskog rata, koja je sebe smatrala Jugoslovenskom vojskom u otadžbini, a bila je uistinu instrument za realizaciju plana Velike Srbije etničkim čišćenjem nesrpskih teritorija. Uzgred, iako su gradili imidž pokreta otpora, četnici su, neđe manje a u Crnoj Gori apsolutno, bili podređeni komandi i vojnim interesima sila Osovine, što je uslovilo da tokom Drugoga svjetskog rata za svog glavnog neprijatelja ne tretiraju okupacione vojske, već jedini antifašistički pokret otpora – partizane.

Krajem 80-ih godina minuloga vijeka četnik je prestao biti ružna uspomena iz potonjega rata i postao samolegitimacija za pripadnike obnovljenog velikosrpskog političkog pokreta. Kako tada, tako i danas, kad se za nekoga kaže da je četnik, uz brojne vrijednosne pretpostavke (ksenofobija, kulturrasizam, šovinizam…) koje taj naziv nosi sa sobom, podrazumijeva se da je riječ o osobi koja ne birajući sredstva radi na ostvarenju plana Velike Srbije, ili „srpskog sveta“ ako vam manje bode oči. Skupu cijenu obnove četničkoga pokreta platila je BiH u kojoj je tokom potonjega rata po nekim procjenama ubijeno oko 150000 ljudi, a broj raseljenih prelazi dva miliona.

Elem, što mi se to hoće da danas pišem o četnicima!? E pa, vidiš, nijesu svi četnici baš isti. Kao što nijesu bili ni u onome ratu. Jedno je biti Pavle Đurišić i povesti vojsku u genocidni pohod na muslimane po śeveru Crne Gore i jugoistoku Bosne, đe je u jednome naletu ubijeno preko 15000 ljudi, pretežno žena, đece i staraca, a drugo iz straha, neznanja, pizme ili razočaranja krenuti s četničkom vojskom na kobni put od Vezirova do Zidanoga mosta, kako tu istinsku golgotu nazva istoričar Branislav Kovačević. Tako i dan danas.

Imaš lijepo četnike koji se i sami tako identifikuju. Takav je slučaj, recimo, s pokojnim teroristom Nikolom Kavajom ili s Vojislavom Šešeljom ili, hajde da ne idemo dalje od vlastitoga atara, s Andrijom Mandićem. Ali imaš i onih koji to nijesu deklarativno, nego „slučajno“. Aktuelnoga mandatara nećete, recimo, sigurno čuti da prozbori da je četnik, a kad ga pitate o zločinima Draže Mihailovića objasniće vam da su u tome ratu zločinci zapravo bili partizani, da je on donio Crnoj Gori slobodu nakon 75 godina ropstva, da je slučajno dočekivao Kavaju, a da ga, uostalom, ne zanima prošlost, liše eto toliko da zna da parafrazira kralja Nikolu o dva srpska kralja i dvije srpske države. Može on još ponešto promrsiti, ali za ovu nam priču nije ni bitan. Bitno je znati da i u četnicima ima onih koji kose i onih koji vodu nose.

Čitaj još: DAMIR Šehović: DRITAN je pontonski most za destrukciju Crne Gore...

Zato je bitan Dritan. Na pitanje kako gleda na to što ga neki zovu „albanskim četnikom“ Dritan kao iz topa odgovara: „Ljudi koji imaju problema sa organizovanim kriminalom i koji se plaše šta će sad da bude sa njima me tako nazivaju. Ako im je tako lakše, nijesam sa time nešto posebno opterećen“. Osim što seiskaz „nijesam sa time nešto posebno opterećen“ i sinonimni „nemam s tim problema“ vrti evo dva mjeseca kao refren svih javnih odstupa Dritana Abazovića, pada u oči da je Abazović prvi put priznao da je onaj najbolji dio crnogorskoga društva prepoznao njegovu nečasnu ulogu, a on – ni abera.

Nijesu li „ljudi koji imaju problema s organizovanim kriminalom i koji se plaše što će sad da bude“, dakle oni koji se suprotstavljaju organizovanome kriminalu i oni koji su zabrinuti za budućnost zemlje, ono najbolje što Crna Gora danas ima? Nije li se baš njima Abazović obraćao u kampanji obećavajući obračun s korupcijom i kriminalom!? I što smo dobili?

Prvo obećanje da će formirati ekspertsku vladu. Dan nakon objave Vlade predśedništvo je Ure s jednim stidnim uzdržanim glasom podržalo vladu u kojoj nema ni E od eksperata, ali ima sijaset rođaka pripadnika Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, kao najorganizovanije grupe koja djeluje mimo crnogorskog pravnog sistema (preporučujem Dritanu da u Krivičnom zakoniku CG potraži pojašnjenje kako se definišu takve grupe), pa pravni zastupnik te organizacije, potom mandatarov neozvaničeni zet i nasljednica na mjestu predśednika NVO-a koji je on osnovao. Predložena Vlada djeluje zapravo kao neki savjetodavni sabor Srpske pravoslavne crkve, pa bi se borba s organizovanim kriminalom i korupcijom u narednom periodu, a uskladu s metodama ustanove koja je formirala Vladu, mogla svesti na kađenje tamjanom, zvonjavu zvona i molebane, onako kako su nas liječili i od koronavirusa. Umjesto eksperata dobili smo kombinaciju klerikalno-klijentelističko-rođačke vlade, na koju je Dritan rekao: Amin.

Amin je rekao, naravno, i na predloženu „Pomoz Bog“ gospođu ministarku prosvjete, nauke, kulture i sporta, koja se javno deklariše kao srpski nacionalista, promoviše rušenje Njegoševa mauzoleja, ugledne pisce čašćava prigodnim etiketama („ustaško đubre“, „magarac“), prijeti gašenjem visokoobrazovnih ustanova… Zašto je došlo baš do objedinjavanja ministarstava jasno je svakom ko je pogledao makar jedan od javnih nastupa buduće ministarke. S jednoga je mjesta potrebno koordinirati uvođenje vjeronauke, gašenje neposlušnih ustanova i izdavačkih kuća, rušenje Mauzoleja na Lovćenu, promjene školskih planova i udžbenika…

Na pitanje što misli o stavovima buduće ministarke Dritan odgovori da ju je upoznao prije dva dana i da ne može da ocjenjuje nekoga prije nego vidi njegova djela. Pa kad je slagao da će formirati ekspertsku vladu koja će se boriti protiv korupcije i kriminala, nije bio problem da slaže da je kandidatkinju za ministarku upoznao prije dva dana iako fotografije koje dokumentuju suprotno postoje makar od 9. oktobra i njegova susreta s Varheljijem kad mu je dotična bila lični prevodilac. I da ne bude zabune – protiv kandidatkinje za ministarku nemam ništa lično.

Čitaj još: DRITAN Abazović: Podnijeću krivičnu prijavu protiv NN lica koje je MONTIRALO moj glas na audio snimku...

Štoviše, onoga dana kad nova većina iz Ustava izbriše formulaciju da je Crna Gora građanska država i ustavno formalizuje njen teokratski karakter, dotična će, na osnovu svega što je dosad izgovorila i napisala, biti idealni kandidat za čelno mjesto u Ministarstvu vjeronauke i metanije koje će supstituisati četiri aktuelna resora.No, dok se to ne desi neko ko otvoreno propagira stavove što su u jezivome neskladu s ustavnim uređenjem ove zemlje ne može rukovoditi crnogorskom prosvjetom, kulturom i naukom.

Više puta Dritan nas je uvjeravao kako će braniti „nacionalne interese“ od „ljudi nelojalnih Crnoj Gori“. Uvjeravao nas je zapravo da će slušati diktat stranih ambasada i za njihove nacionalne interese čuvati tzv. bezbjednosne resore. Što je, pak, s crnogorskim nacionalnim interesima doznali smo kad je još jednom uskliknuo „Amin“ na prijedlog da predśednica NVO-a koji se proslavio uvođenjem elemenata inkvizicije u crnogorsku svakodnevicu zauzme tri ključna identitetska resora – prosvjetu, nauku i kulturu. Lagao je Dritan, dakle, i za nacionalne interese.

Jedna od rijetkih stvari oko kojih Dritan sigurno ne laže jeste ta da nije posebno opterećen etiketom četnika. Isturen da odradi prljave poslove svojih gazda iz crkveno-tajkunsko-medijskih krugova, Dritan će biti dosljedni izvršitelj njihove volje, ne obazirući se na to što će biti rezultat te po Crnu Goru opasne igre. A kad ga jednom odbače kao inventarni višak neimari „srpskoga sveta“, neka se ni tad ne zapita je li četnik ili nije, jer da hoće i sad bi mogao viđeti koliko je tačna ona narodna – s kim si, takav si.

Autor: Aleksandar Radoman

izvor: antenaM

Share this:

Related