IBALKAN

Vaše Pravo, Vaš Portal

CRNA GORA TALAC NJIHOVE SPRDNJE

Kako je protekla godina vladavine troglave kleronacionalističke većine i Krivokapićevog „apostolsko- ekspertskog kabineta“-

„Sprdamo se“. Ove riječi Slavena Radunovića, šefa poslaničkog kluba Demokratskog fronta, inače najjače političke grupacije u vlasti, izrečene prije nekoliko dana u crnogorskom parlamentu najvjernije oslikavaju karakter i učinke vladavine „apostolskoekspertskog kabineta“ premijera Zdravka Krivokapića i troglave kleronacionalističke većine u vođenju državne politike tokom 2021.

Radunović je tim riječima kratko odbrusio, prilikom rasprave o budžetu, šefu poslaničkog kluba DPS-a Danijelu Živkoviću na kritiku odluke DF-a da podrži projekte Vlade, a u isto vrijeme predlažu neodrživi amandman da minimalna plata bude 650 eura.

Da se sprdaju, bez osjećaja bilo kakve odgovornosti za ono u što uvlače zemlju, vidljivo je u svim oblastima: unutrašnjoj i vanjskoj politici, ekonomiji, finansijama, obrazovanju, zdravstvu, kulturi, sportu…

Bilo bi potrebno mnogo novinskog prostora da samo nabrojimo sve ono sa čime su se sprdali oni koji, zahvaljujući Crkvi Srbije, otvorenom miješanju Srbije i Rusije i sljepilu EU i SAD, vladaju Crnom Gorom od 30. avgusta 2020. godine.

Zbog toga ćemo podsjetiti na samo nekoliko karakterističnih primjera zbog kojih su Crna Gora i njeni građani postali njihovi taoci.

Sprdali su se kada je početkom decembra 2020. godine njih 41 glasalo za Krivokapića i njegove „eksperte apostole“, jer su ih žestoko napali, a izabrali su ih i godinu na izmaku većina vladajuće većine potrošila je upravo na brutalne obračune sa Vladom i premijerom.

U parlamentu ih sada podržava samo 5-6 poslanika, ali Vlada na volšeban način opstaje i produžava ovu agoniju.

„SRPSKI SVET“ NA DJELU

Sprdali su se, jasno je, i kada su za premijera izabrali osobu koja javno poručuje: „Da sam se ja pitao, Crne Gore ne bi bilo“, koja kaže da ne bi priznao Kosovo, a „neće povući njegovo priznanje“, da je za NATO, koji je za njega „zločinačka organizacija“, i da su Crnogorci i Srbi jedan narod, a Crna Gora tek geografski pojam…

Kaže i da je za Evropsku uniju, ali da treba ukinuti 9. maj – Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope. Imamo premijera koji je dosljedan samo u sprovođenju projekta posrbljavanja naše države i razgrađivanju crnogorskih institucija i vrijednosti na kojima počiva građanska multietnička Crna Gora.…

Uz sve to, na čelu Vlade je čovjek koji odbija da se vakciniše protiv korona virusa, a njegova vlada donosi mjere za masovnu imunizaciju…

To je crnogorska surova politička zbilja.

Sprdali su se lideri troglave koalicije kada su ubjeđivali javnost da će Crna Gora očuvati koncept građanske, multietničke države, da neće biti revanšizma i da će depolitizovati državnu upravu, institucije i javna preduzeća.

A za samo godinu dana, naša država pod dirigentskom palicom Crkve Srbije i Vlade koja je prvi put gotovo jednonacionalna i jednovjerska, od Ustavom proklamovane građanske države, sve više postajala teokratska.

U državnoj upravi, institucijama i javnim preduzećima zasjeli su brojni partijski kadrovi, odani Vučićevom projektu „srpski svet“. Osim partijske pripadnosti, za funkciju je obavezna i potvrda Crkve Srbije da su bili aktivni učesnici „litijaškog pokreta“.

Sprdali su se kada su obećali da neće biti novih zaduživanja, da ćemo biti ekonomski prosperitetna zemlja privlačna novim investitorima, otvoriti preduzeća i da će građani živjeti bolje.

Prije nego što su zasjeli u fotelje zadužili su protivzakonito i protivustavno zemlju 750.000.000 eura. Ugasili su crnogorski brend – Montenegro erlajnz i osnovali novu avio-kompaniju u koju su umjesto obećanih 0 eura, već uložili desetine miliona eura. Novih investicija nije bilo, ali su otjerali velike investitore kao što je Petros Statis, zatvorili KAP i drastično povećali broj nezaposlenih…

Sprdali su se kada su obećali da ćemo 2024. godine ispuniti sve ono što se od nas traži i postati punopravna članica Evropske unije. Umjesto toga, iz Brisela stigao je najgori izvještaj o napretku od kada je Crna Gora počela pregovore.

Sprdali su se lideri Demokratskog fronta kada su za Zdravka Krivokapića rekli da je nesposoban, da je lažov i izdajnik srpskih interesa, da imamo najgoru vladu i ministre, da neće kročiti nogom u Skupštinu dok „izdajnička vlada i premijer ne padnu“ i da neće podržati nijedan njihov prijedlog niti zakon.

Van parlamenta su izdržali samo nekoliko mjeseci, a kada su se vratili glasali su za sve što je predložio Krivokapićev kabinet i produžili njegov opstanak.

POSVEĆENI AMFILOHIJEVOM AMANETU

Sprdanja nije bilo u sprovođenju samo jednog zadatka – utopiti Crnu Goru u ,,srpski svet“ i klerikalizovati i razgraditi crnogorsku državu i crnogorski identitet po svim šavovima. Taj zadatak im je u amanet ostavio onaj koji ih je sastavio, pokojni mitropolit Crkve Srbije, Amfilohije Radović, ali i „vožd svih Srba na ovom svetu“, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Crkva Srbije postala je najozbiljniji politički faktor u, do tada, sekularnoj državi. Po njenom nalogu, na konačnom posrbljavanju Crne Gore, predano su radili i Krivokapić i njegovi ministri, ali i Vučićev politički satelit u Crnoj Gori- Demokratski front.

Međutim, ne mali doprinos dale su i partije na vlasti Demokrate i Ura koje su na izborima ubijedile dio crnogorskih građana i evropske partnere da suza građansku, multietničku, evro-atlantsku Crnu Goru.

Već 20. januara 2021, bahata skupštinska većina „vratila je dug“ Crkvi Srbije, Amfilohiju Radoviću i njegovom litijaškom pokretu. Na vanrednoj sjednici parlamenta, nakon odbijanja predsjednika države da potpiše prethodno protivustavno i protivzakonito donešene Izmjene zakona o slobodi vjeroispovijesti, ponovo su ga, bez rasprave i prisustva opozicije, usvojili i omogućili drugoj državi i Crkvi Srbije otimačinu crnogorskih svetinja, sakralnog blaga.

Autoru izmijenjenog zakona, ministru Vladimiru Leposaviću, to na kraju nije pomoglo da se duže zadrži u ministarskoj fotelji. On se prvi „okliznuo“ od četvoro Krivokapićevih „apostolaeksperata“ koliko ih je do sada izgubilo povjerenje parlamenta.

Čitaj još:   VIC DANA Upoznali se Crnogorac i šumadinka i riješili da se uzmu...

Leposavić, koji je ministarsku funkciju zaslužio time što je bio pravni zastupnik Crkve Srbije u sporu sa državom oko „Markovićevog Zakona o slobodi vjeroispovijesti“, smijenjen je 17. juna, jer je u martu 2021. u Skupštini Crne Gore javno izgovorio ono što gotovo svi u Vladi i vladajućoj većini misle – negirao je genocid u Srebrenici.

Prećutao bi Krivokapić kritike dijela domaće javnosti, ali nije smio ostati nijem na oštru reakciju zapadnih saveznika. Zatražio je Leposavićevo razrješenje.

I ministarki prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesni Bratić, „ženi četniku“ iz Bileće, koja je pod sumnjivim okolnostima zavrijedila crnogorsko državljanstvo, a za koju su Crnogorci– „novogorci“, „milogorci“, nastali „etničkim inžinjeringom“ i koja je protekle godine veoma temeljito razarala ove važne oblasti, izglasano je prije nekoliko dana nepovjerenje u parlamentu.

Bez podrške većine poslanika ostao je i ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović. Kao i Bratić, na posljednjoj decembarskoj sjednici Skupštine izglasano mu je nepovjerenje nakon što je opozicija protiv njega pokrenula interpelaciju za razrješenje zbog zloupotrebe položaja, jer je saopštio netačne podatke u instrukciji našim ambasadama kako da informišu zemlje domaćine o događajima na Cetinju 4. i 5. septembra.

Mlađani ministar, tokom jednogodišnjeg rukovođenja MVP-om, „zaslužan“ je za temeljno uništavanje crnogorske diplomatske mreže.

Na istoj sjednici „crveni karton“ dobio je i četvrti ministar – poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Aleksandar Stijović.

Ni ostatak Krivokapićevog tima, kao ni on, kada bi poslanici glasali onako kako misle i javno govore o njima ne bi dobili podršku ni njih 5- 6.

ČEGA SE ABAZOVIĆ NE SJEĆA

U parlamentu zasigurno ne bi „prošla“ ni trojka zadužena za instaliranje kadrova „srpskog sveta“ u bezbjednosni sektor – potpredsjednik Vlade Dritan Abazović, ministarka odbrane Olivera Injac i ministar unutrašnjih poslova (od smjene Leposavića i pravde) Sergej Sekulović.

Vicepremijer, jedini političar u Vladi, čitavu 2021. godinu nije mogao da se sjeti ko mu je nudio 21.000.000 eura da ne stupi u koaliciju sa Demokratama i DF-om, niti ko mu je preporučio lažnog američkog diplomatu Stevana Simijanovića, te ko je tog „diplomatu“ puštio da pobjegne iz Crne Gore nakon što je u noći 8. februara uhapšen, zbog korišćenja lažnog diplomatskog pasoša SAD.

Za Abazovića nije bilo ništa sporno ni kada je direktor ANB-a Dejan Vukšić krajem marta članovima Odbora za bezbjednost dostavio informaciju sa imenima dvojice operativaca obavještajne službe države članice NATO i dvojice crnogorskih operativaca ANB, koji su imali sastanak povodom djelovanja ruskih obavještajnih službi.

Bilo ga je baš briga što je Crna Gora izgubila kredibilitet kod NATO-a na čijem samitu je „iskazana zabrinutost zbog ovih negativnih pojava i nespremnost NATO partnera da sa Crnom Gorom dijele obavještajne informacije“.

Zatvorio je oči i pred bezobzirnom i brutalnom akcijom policije 4. i 5. septembra protiv Cetinja i građana koji su mirno protestovali protiv ustoličenja mitropolita Crkve Srbije u Cetinjskom manastiru.

GODINA, OPET, POČINJE JANUAROM

I dok je Abazović do besmisla doveo bezbjednosni sektor, vladari iz sjenke, ministri zaduženi za finansije, rad i socijalno staranje, te ekonomski razvoj – Milojko Spajić i Jakov Milatović, po ocjeni brojnih analitičara, Crnu Goru sigurnim korakom vode u bankrot. Ovaj dvojac donosio je ključne odluke u Vladi.

Za vrijeme najžešćeg talasa kovida-19 zdravlje stanovništva podredili su finansijskoj koristi, pa smo neslavni rekorderi u svijetu i po broju zaraženih i preminulih.

Nakon trideset godina „ponovo smo saznali“ da „godine počinju januarom“ kada su progurali program „Evropa sad“ nastao uz konsultacije sa Vučićevim ljudima od povjerenja u Beogradu.

Spajić i Milatović obećali su da će od 1. januara Crnom Gorom, maltene, „teći med i mlijeko“. Iako je većina poslanika u parlamentu smatrala da je taj program neodrživ i da Crnu Goru vodi u bankrot i ekonomsku zavisnost, populizam je bio jači – projekat je dobio podršku.

O učincima ministarke zdravlja Jelene Borovinić-Bojović, „divljeg graditelja“ ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića, ministra kapitalnih investicija Mladena Bojanića i ministarke digitalnog društva i medija Tamare Srzentić izlišno je govoriti.

„NEĆE DATI URA!“

Vladajuću većinu i u 2021. na okupu drži samo mržnja prema DPS-u i njegovom predsjedniku Milu Đukanoviću, partijsko uhljebljavanje i zadatak na revnosnom posrbljavanju crnogorskih institucija. Sve ostalo za njih je manje važno.

Od kada ih je u Manastiru Ostrog sastavio sad pokojni mitropolit Crkve Srbije Amfilohije Radović, članovi tročlane koalicije na vlasti se ponašaju kao „rogovi u vreći“.

Više od pola godine vodila se bespoštedna borba saopštenjima oko prevlasti između Demokrata i Demokratskog fronta. Ura Dritana Abazovića se u „sudaru velikih“ stavila u ulogu nijemog promatrača, ali je sporadičnim saopštenjima stavljala do znanja da navijaju za DF.

U nadgornjavanju parlamentarne većine i Krivokapića da li je potrebno rekonstruisati Vladu ili je potpuno promijeniti i popuniti političarima potrošeno je tri-četiri mjeseca. Nakon upozorenja ambasadora Kvinte da su lideri DF-a nepoželjni u Vladi, Ura se opredijelila za rekonstrukciju.

Tada su se udružile Demokrate i DF, tajno sklopili primirje, i zaprijetili Uri da će „ko izda narodnu volju i vrati DPS na vlast“ platiti visoku cijenu. DF je najavio da će pokrenuti proceduru za skraćenje mandata Skupštini, ali to je nemoguća misija, jer nemaju potrebnih 41 glas, a „neće sa DPS-om“, pa Krivokapić zadovoljno trlja ruke.

„Neće dati Ura!“– poruka nade s početka vladavine nove vlasti ispostavila se besmislenom. Partija Dritana Abazovića bila je aktivni izvođač radova i kada je ozakonjeno otimanje crnogorskih svetinja, kada je izvršen klerikalni helikopterskopolicijski desant na Cetinje, kada je „srpski svet“ raspoređen u crnogorskim institucijama „po dubini“…

Čitaj još:   HLADAN TUŠ IZ BRISELA ZA VLADU CRNE GORE...

Uloga Ure je da prevari pocrnogorsko biračko tijelo. Zbog toga i nedavno potpisani Memorandum o saradnji manjinskih partija i Ure nema mnogo izgleda u uspjeh, jer Uri se ne može vjerovati. Baš zbog poruka – „Nećemo sa DPS-om“ i „Neće dati Ura!“, Krivokapić i njegovi „apostoli-eksperti“ opstaju na vlasti i nastavljaju da čine štetu građanima i državi.

Ukoliko se nešto u skorije vrijeme ne promijeni i ova vlada izgura još nekoliko mjeseci – ostadosmo za sprdnju iz Radunovićeve vizije Crne Gore. I zato, ova vlada mora da pada.

Uloga opozicije u godini propadanja

I crnogorska opozicija ima svoju ulogu u propadanju temeljnih vrijednosti na kojima počiva savremena Crna Gora, koje su ugrožene od velikosrpske kleronacionalističke vlasti. Nikako da shvate da su opozicija i da moraju svim legitimnim sredstvima da ubijede birače da su bolji od onih na vlasti.

Svi su u opoziciji saglasni da je neophodno formirati snažan i jedinstven patriotski, suverenistički front u kojem će okupiti sve subjekte – političke stranke, nevladine organizacije, medije, udruženja, nezavisne intelektualce i sve druge kojima je građanska, antifašistička i prozapadna Crna Gora civilizacijski izbor.

Međutim, osim deklarativnog zalaganja nije se krenulo s mrtve tačke. Najveća opoziciona crnogorska partija DPS na vanrednom kongresu, krajem januara, donekle se konsolidovala. Izabrano je novo rukovodstvo, na čelu je i dalje Milo Đukanović, ali su djelimično izolovani stari kompromitovani kadrovi.

Ipak, stiče se utisak, ovoj partiji potrebne su temeljitije reforme i kadrovska obnova, kao i prilagođavanje djelovanja opozicionoj ulozi.

Za razliku od DPS- a, SDP je prihvatila ulogu koju su joj birači dodijelili nakon izbora i njihov glas se daleko čuje.

SD se nije mnogo izmijenio, ali su najavili promjenu čelnog čovjeka i kadrovsku obnovu na partijskom kongresu početkom 2022. godine.

Manjinske partije ostale su dosljedne, odbile su neiskrenu ponudu da uđu u kleronacionalističku vladu Zdravka Krivokapića, ali su nedavno sklopile sporazum o saradnji sa jednom od partija na vlasti, Urom.

Opozicija je pokušala nedavno da u parlamentu obori Vladu. Ubjeđivali su nas da imaju potrebnu većinu, ali su iznenada povukli inicijativu, što su mnogi protumačili kao slabost i neozbiljan potez.

Policijsko-helikopterski desant nije pokorio Cetinje

Cetinje je suština Crne Gore i crnogorske nacije. To su znali Krivokapić i mitropolit Crkve Srbije Joanikije Mićović pa su ga pokušali silom pokoriti po svaku cijenu. Vučić je naredio, a Vlada Crne Gore odlučila da 5. septembra izvede policijskohelikopterski desant i na silu ustoliči Joanikija Mićovića za mitropolita Crkve Srbije u Cetinjskom manastiru.

Brutalna akcija policije protiv građana koji su 4. i 5. septembra na Cetinju mirno protestovali protiv ustoličenja srpskog popa u Cetinjskom manastiru, počela je 5. septembra oko šest sati i trajala skoro do 11 sati.

Policija je kontinuirano bacala suzavac, šok i „fleš“ bombe i ispaljivala gumene metke. Mićović i patrijarh srpski Porfirije Perić u prijestonicu su iz Podgorice dopremljeni helikopterom Vojske Crne Gore i odmah poslije ceremonije vraćeni. Građanski protest na Cetinju podržao je i predsjednik Crne Gore Milo Đukanović.

Vučićevo osvajanje Nikšića

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, nakon što je osvojio Nikšić na izborima 14. marta 2021. godine, nedavno je u budžet ovog grada ubrizgao i dva miliona eura.

Time je Vučić svima stavio do znanja da je Nikšić njegova prćija, jer je pobjednik „bitke za Nikšić“, kako su lokalne izbore u ovom gradu nazivali srpski mediji. Vučić je uložio mnogo novca i logistike u izbornu listu „Za budućnost Nikšića“.

Poslao je svoje specijalce za izborne mahinacije da pomognu u njegovom osvajanju.

Na kraju „bitke za Nikšić“ Vučić je bio razočaran jer je DPS, iako je izgubio vlast, održao svoje biračko tijelo, a koalicija „Za budućnost Nikšića“, iako druga najjača politička snaga, nije vratila uloženo. Ipak, uz pomoć ostalih prosrpskih stranaka Vučićevi sateliti dobili su kontrolu nad ovim slobodarskim gradom.

Veličanstvena proslava Dana nezavisnosti na Ivanovim koritima

Na Ivanovim koritima 21. maja Crna Gora je na veličanstven način proslavila Dan nezavisnosti. Na Ivanovim koritima se toga dana okupilo oko 65.000 građana iz svih gradova Crne Gore kako bi proslavili 15 godina od obnove crnogorske nezavisnosti.

izvor: http://pobjeda.me

DA LI Crna Gora, postaje azil za bogate…

Vlada Crne Gore je na poslednjoj sjednici donijela odluku o sticanju crnogorskog Read more