Pokazala konačno Bilećanka PRAVO LICE- ogromni FAŠIZAM: MRŽNJA prema CRNOGORCIMA I SVEMU ŠTO NIJE SRPSKO…

Prvi put kad je Vesna nastupila politički, na neđeljnom protestu njenih pristalica, djelovala je kao ”puštena sa lanca”… Pokazala je konačno naša Bilećanka pravo lice. Ono koje je dugo skrivala – taj ogromni fašizam i mržnju prema Crnogorcima i svemu što nije srpsko

„Hej, haj, hoj”…

Naravno, ovo nije tekst o čuvenoj partizanskoj pjesmi koja je borce brojnih odreda hrabrila dok su prolazili kroz Hercegovinu, ali svakako jeste o jednoj Hercegovki i Bilećanki. Našoj ministarki „četiri u jedan“, koju smo objeručke prihvatili, dali joj državljanstvo, dobro plaćen profesorski posao, sve ono što vjerovatno u rodnoj Bileći ne bi imala, ni u Banjoj Luci, a u „mrskom“ šeher Sarajevu još manje.

I nije ona jedina. Bilo je takvih mnogo. Crna Gora vazda je davala krov nad glavom i pružala ljubav onima koji su to od nje tražili. Našoj ministrici – posebno. Je li ona to umjela da cijeni? Svakako da nije. Umjesto makar kapi uzvraćene ljubavi prema ovom crnogorskom kršu, s kojim je zamijenila ljuti hercegovački, od dotične je Crna Gora dobila samo mržnju i razdor.

Razdor je bio i glavni cilj njenog imenovanja. Ne da bi se na poljima kojima rukovodi napredovalo, već nazadovalo. I, po mogućnosti, survalo u provaliju. 

Crnogorska prosvjeta, kultura, nauka i sport proživljavaju muke gotovo kao kad je Mojsije pozvao skakavce da pozoblju i unište sve egipatske zasade. 

Nije mi cilj da gospođu Bratić poredim sa Mojsijem i, ne dao Bog, da ima moći kao starozavjetni prorok, ali priča o njoj bila bi siromašna kada se ne bi pomenuo makar neki segmenat hrišćanske religije. 

Naravno, ona je produkt svega najgorega i izopačenoga u pravoslavlju. Etnofiletizam i kleronacionalizam odavno su uništili istinsku dogmu unutar organizacije kojoj pripada.

Kao i Mojsijevi skakavci, tako su i Vesnini, u vidu njenih nižih činovnika, pozobali ono što smo nekad zvali crnogorska prosvjeta, nauka, kultura i sport.

Crkva Srbije preuzela je kontrolu nad cjelokupnim crnogorskim obrazovanjem – od vrtića pa do doktorskih studija na Univerzitetu. Sreća pa im mandat neće trajati četiri godine, inače bi kad tad na dnevni red došle izmjene udžbenika i nastavnih planova. 

Tu URU Vesna ne dočeka. 

Crnogorska nauka i ne postoji. Nije, izgleda, apostolima pošlo za rukom da nađu kvalitetnog naučnika koji je okrenut i teološkim razmišljanjima sagledanim kroz ono što od predratnog vremena nazivamo svetosavski nacionalizam. „Nauka i religija ne idu zajedno“, govorio je i slavni glumac Stevo Žigon.

Kultura je zanimljiva oblast u kojoj je Vesna djelovala. Zapamtićemo to djelovanje i po poljupcima Dragana Koprivice okupljenim demonstrantima pred cetinjskom zgradom njenoga ministarstva. I po hladnim radijatorima u cetinjskim muzejima, naravno, s ciljem da se obezbijede neadekvatni uslovi za čuvanje najveće svetinje Malteškog viteškog reda, ikone Bogorodice Filermose, koju je po predanju naslikao sveti jevanđelista Luka gledajući ispred sebe živu Djevicu Mariju. 

Ne bi bilo iznenađenje da postoji potpisana naredba da se ikona prenese u riznicu Cetinjskog manastira i stavi pod ključ Crkve Srbije. Vjerovatno se čeka pravi momenat i zadnji dahtaj Vlade, pa da se stavi na snagu. Spremni su na sve!

Ni u sportu nije stanje bolje. I tu su Vesnini skakavci pozobali mnogo toga. Srećom, malo im je što uspjelo. Ali, nalijeću i dalje.

Ostaće Vesna upamćena i po pokušaju da ukine Fakultet za crnogorski jezik i književnost. No FCJK bješe tvrd orah, pa se zubi malo i polomiše.

Možda je suvišno praviti analizu njenih razloga zašto se ovako ponaša. Odgovor je jednostavan. Svaki od ministara u Vladi Zdravka Krivokapića zamjenjiv je sličnim. Na njegovo mjesto došla bi osoba iz sličnog političko-religioznog korpusa. Ali, Vesna Bratić je jedna. Originalna. Spremna da izvrši zadatke po agendi uništenja svega građanskog, a posebno crnogorskog. Teško da se mogla naći „bolja“ za izvršenje tog nauma.

Zašto je to tako? Zato što je za tu poziciju upravo i bila potrebna baš takva kao ona. Osoba koja neće prezati da za račun Crkve Srbije potpiše i uradi bilo što što joj se naredi. Pritom, nebitno je da li naredba dolazi iz Cetinjskog manastira ili iz centrale u Beogradskoj patrijaršiji. Čak i po cijenu da je to uvuče u kriminogene radnje – direktiva se mora izvršiti.

Nakon prvobitnih ispada – od žena sam četnik, preko ustaša pa do stava „sažeži sve liše nejači“, Vesna se povukla. Pokušavala je nekoliko mjeseci da se makar u javnosti prikaže kao normalna i nepristrasna ministarka. I mnogi su joj povjerovali. Iskreno, ja baš i nisam – jednom četnik – vazda četnik. Pa i kad je žena. 

Tako je i bilo, jer sve je trajalo do momenta kad joj je ugrožena fotelja, odnosno pozicija sa koje može da obavlja posao za njenu paracrkvenu organizaciju, a u cilju ostvarivanja projekta srpskoga sveta – kroz devastaciju i uništenje crnogorskog kulturnog identiteta od nje i njenih skakavaca.

Prvi put kad je Vesna nastupila politički, na neđeljnom protestu njenih pristalica u Podgorici, djelovala je kao ”puštena sa lanca”. Dohvatila se, normalno, onoga što joj je najpreče. Onoga zbog čega je tu đe jes’. Inače, protest protiv pada vlade jedan je od komičnijih crnogorskih istorijskih momenata.

Vjerovatno Bratić mnogo muči i pitanje kako će biti potpisan Temeljni ugovor? Ko će to uraditi? Zar čast stavljanja Crne Gore pod šapu Crkve Srbije smije da pripadne bilo kome osim „presvetom premijeru“. Prvom među jednakima. Izdanom od najmilijeg, Abazovića! I kamen bi zaplakao! 

Zar da neki Draginja, Damir, Ervin, Fatmir i Nik potpisuju Temeljni ugovor sa Crkvom Srbije?! Zar da bude pravedan, kao i sa svakom drugom vjerskom zajednicom, a ne izdajnički, okupatorski, anticrnogorski? Ne da Vesna! Ne da jednoj Crnogorki, Bošnjaku i Albancu da se pitaju o tome. Zar da joj opstruiraju planove i unište mukotrpan rad, začinjen širenjem mržnje… Mržnje prema onima čiji preci u Crnoj Gori žive stotinama, pa i hiljadama godina. Prema zemlji čiji je svaki krš okupan krvlju predaka svih koje pomenuh. Prema kršu crnogorskom koji ju je prihvatio… Nju, poraslu na kršu hercegovačkom.

Pokazala je konačno naša Bilećanka pravo lice. Ono koje je dugo skrivala i trudila se da ga sabije duboko u sebe – taj njeni ogromni fašizam i mržnju prema Crnogorcima i svemu što nije srpsko.

I rekoše iz Ministarstva njenog četvoroimenog, kako njoj ni na kraj pameti nije bilo da vrijeđa manjine. Slažem se. Nije to Vesni bilo ni na kraj pameti. Ali, jes’ na početku. 

Svaka njena misao i radnja prožeta je time da destrukcija bude veća ili da se, možda već śutra, prolije krv. Nažalost, po mome kršu. Crnogorskom. Ne njenom, hercegovačkom. Po njemu, tek ponekad, tišinu zaparaju stihovi one stare: „Hej, haj, hoj“…

autor: ALEK BAROVIĆ

izvor: analitika.me