Novi Pazar: VRIJEME džinsa i malo fiskalnih računa…

Pazar je uvijek imao razvijen poslovni i trgovački duh, važio i važi za mjesto gde može da se kupi sve, od igle do lokomotive…

NOVI PAZAR: Sandžak, Ekonomija, Putovanja, Zanimljivosti, Vijesti, petak…30.11.2018… 10: 09… Novi Pazar: VRIJEME džinsa i malo fiskalnih računa…

Od devedesetih nosi naziv „zlatna dolina džinsa“, a uz kvalitetan džins kupovala se i ostala roba uvezena iz Turske, Bugarske. Kine pa i sa Tajlanda.

Proizvodi od džinsa ni danas ne manjkaju na čuvenoj novopazarskoj pijaci, iako su kilometarske kolone parkiranih automobila i autobusa iz okruženja samo prošlost.

Oni koji imaju svoje tezge, imaju novčanu obavezu prema državi, da plate zakup poslovnog prostora. Iako je, u tom prostoru, sada puno zatvorenih tezgi i kioska -„butika“ – na keju pored Raške mnogo je improvizovanih tezgi na kojima se prodaju odjeća i obuća, mali kućni aparati, južno voće… Idu do samog centra grada.

Prije nekoliko godina, gradska inspekcija je, u duhu najavljene borbe protiv sive ekonomije, pokušala da „očisti“ uzurpirani prostor. To je bilo aktuelno samo nekoliko dana, a trgovci su tada zapretili da će „svoju sirotinju braniti i svojim tijelima“.

Za fiskalne račune odavno se zna, kase su instalirane kako je zakon nalagao, ali obavezni su samo u prodajnim objektima velikih trgovačkih lanaca, u ostalima može ako se traži. Pod geslom „naši smo“, iz trgovine se izlazi bez fiskalnog računa, a u nju ulazi sa dinarom i eurom kao ravnopravnim sredstvima plaćanja. Ako bi se, kojim slučajem, na brzinu, organizovala lokalna akcija „Igraj i pobedi“, rok trajanja morao bi da se produži dok se ne prikupi dovoljno fiskalnih računa.

Vest da u Novi Pazar stižu ili su stigli inspektori da kontrolišu poslovanje privatnih firmi, odmah prođe gradom. Kad privatni poslodavci „slučajno namirišu“ dolazak inspekcijskih službi, onda se proizvodnja obustavlja, radnici prekoredno idu na slobodne dane, dok inspektori ne odu iz grada ili ih bude taman onoliko koliko ih ima „pokrivenih papirima“.

Kad krenu velike inspekcijske akcije, inspektori stižu iz drugih gradova, „češljaju“ preduzeća, utvrđuju broj prijavljenih i neprijavljenih radnika. Radnici se žale da poslodavci neće da ih osiguraju, a ovi da radnici neće osiguranje i da hoće isplatu zarada na ruke. Na osiguranje, u većini slučajeva, pristaju oni radnici kojima je do penzije ostala neka godina. Ostali, uglavnom mlađi, više vole da u džep stave pedesetak evra više nego da im se „odbija“ za obavezno osiguranje…

Inspektori su protiv ovih poslodavaca podnijeli prekršajne prijave uz obavezu da sa radnicima zaključe ugovore o radu.

Dobri poznavaoci prilika u Pazaru, tvrde da „na crno sigurno radi polovina, a negdje i više“, zaposlenih…

izvor agencije