VEDRANA RUDAN, napisala priču o Koroni: Morate je pročitati, neke će BAŠ ZABOLJETI! (foto)

(adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});

Oštro stala na stranu države i njenog prava da ograniči slobode, kako bi sačuvala živote…

ZAGREB: Regija, Zanimljivosti, Putovanja, vijesti, petak, 20. 03. 2020… 11: 51…  VEDRANA RUDAN, napisala priču o Koroni: Morate je pročitati, neke će BAŠ ZABOLJETI! (foto)

VEDRANA RUDAN Obratila se onima koji su stali na stranu “sloboda” je održala lekciju, a britanskog premijera Borisa Džonsona je čak uporedila sa Hitlerom…

Prenosimo cio tekst Vedarane Rudan:

“Ne vjerujem u “demokratiju”. Ona je za mene diktatura drugim sredstvima. Moja draga prijateljica koja trenutno izolovana sjedi u stanu u Rimu i smije prošetati svog psića samo u svom kvartu, u prodavnicu ona i muž ne smiju zajedno, skrenula mi je pažnju na tekst Teofila Pančića “Korona i Hitler, Englezi i Srbi”

Znam Pančića. Držim ga obrazovanim, pismenim i pametnim. On se u svom tekstu bavi analizom “Srba” i “Britanaca”. U Srbiji je proglašeno vanredno stanje, ukinute su sve “slobode”, pa ipak niko zbog toga ne diže glas protiv “Vođe”. Po Pančiću, “Britanci djeluju mnogo manje raspoloženi da makar i nakratko odustanu od svega što predstavlja ‘njihov način života’, a u plemenitom cilju spasavanja života samog.”

Pančić ovakvo ponašanje Britanaca drži “snažnim i neraskidivim praktikovanjem kulture slobode, koja je snažno i neraskidivo povezana s gotovo neograničenim pravima pojedinca i s vrlo striktno ograničenim pravima države.”

Pančić, ako ga nisam pogrešno razumjela, pokušava da definiše slobodu. Između ostalog ona je po njemu i slobodno odlaženje u “klubove i pozorišta”. Država koja ograničava slobodu svojih građana ne može se nazvati demokratskom. Ponavljam, ne znam šta je sloboda, ali ako je sloboda pravo da odlaziš u “pozorište i pab” i da tamo korona virusom ubiješ nekoliko desetina ljudi, ili se zaraziš pa nakon izlaska iz “pozorišta” pobiješ nekoliko desetina ljudi kojima “pozorište” ništa ne znači, opet se postavlja pitanje “slobode”.

Kako definisati “slobodu” za vrijeme korone?

Čitaj još:   Sultan pred istražiteljima Specijalnog suda

Ako demokratski izabrane vođe imaju pravo u ime slobode ne čineći ništa za ljudsko zdravlje, iako bi to mogli, pobiti nekoliko stotina hiljada ljudi, gdje je pravo na slobodu pobijenih? Jesu li oni zaista želeli takvu “slobodu” ili je razbarušeni britanski premijer samo iskoristio svoju moć i moć svojih kolega da ogroman broj sunarodnika pošalje u smrt siguran da za to neće odgovarati?

Širenje demokratije ma kakvo ono bilo nije zločin? Džonson sprovodi svoju politiku neka košta koliko košta. Slično je činio i Hitler ali su ga retki nazivali borcem za demokratiju.

Kad smo već kod “slobode” i “demokratije”, bacimo pogled na Srbiju. Vojska je na ulicama, starci moraju biti u svojim kućama. Može li se Vučićev čin koji je za neke ubijanje demokratije držati diktatorskim? Ili preciznije, zločinom? Ne, ne, ne i ne! Ovo što se događa u Srbiji ne možemo gledati izvan konteksta. Poznajemo mentalitet ljudi koji su živjeli na jugoslovenskim prostorima. Kinezi su nam dokazali da se samo “ukidanjem” demokratije i u najsitnijim tragovima mogu spasiti milioni ljudskih života.

Ko je u pravu? Kinezi, Srbi i ostali koji se “nedemokratskim” sredstvima bore da bi broj mrtvih bio čim manji ili je širenje “demokratije” važnije od života?

U međuvremenu je ljubitelj demokratije Boris Džonson malo olabavio svoje stavove. Ko zna koliko je Britanaca zbog njegove odluke u međuvremenu izgubilo život i koliko će ih još izgubiti?

Čitaj još:   ALARM: GRAĐANI NAJVIŠE IDU IZ NIKŠIĆA I BIJELOG POLJA, U čak 14 opština je negativan prirodni priraštaj!

Forsiranje “demokratije” u vrijeme korone je ono što globalni kapitalizam skida do kraja. Na Zapadu nema demokratije, postoji samo interes krupnog kapitala. Kad korona prođe možda ćemo svi biti bar malo pametniji?

Bit će nam jasno da se Džonsonu i sličnima jebe koliko će ljudi umreti. Važno je da se sačuva pravo svakog čovjeka da može slobodno ući u “pozorište”. Ha, ha. Običnom čovjeku se na svim meridijanima i paralelama uglavnom živo jebe za “pozorišta”. Kao što se jebe i Džonsonu. On je želio Britancima da omogući da slobodno robuju, ne da se slobodno kulturno uzdižu.

Obični ljudi neopterećeni su potrebom definicije “sloboda” i “demokratija”. Oni znaju šta to jeste. To je pravo na posao, zdravlje, školovanje, krov nad glavom i dostojanstven život. Ništa od toga trenutno ne postoji na kugli zemaljskoj.

A onda kad neke vođe pruže šansu običnom čovjeku da bar preživi, ma kako život bez svega što sam nabrojila izgledao, jave se analitičari pa krenu da pišu o ukidanju ljudskih prava.

Što prije shvatimo da slobode nema osim za onih tridesetak čudovišta u tamnim odjelima ili farmerkama koji vladaju svetom bićemo opušteniji u karantinima širom Evrope. Možda ćemo se zbog toga, stres ubija, brže oporaviti i uskoro, s osmjehom na licu, krenuti da robujemo.

Neki kao građani blagoslovljeni “demokratijom”, drugi kao jadnici ozračeni diktaturom. Da nije tragično, bilo bi žalosno.”

izvor (Vedrana Rudan) / espreso

(adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});