TAJNI PLAN ZA RUŠENJE TITA I JUGOSLAVIJE: Trebala se raspasti na dva dijela, a Broza da likvidiraju! (foto i video)

Kada je čuo za ovaj sporazum, Maršal Tito je naredio da se o njemu u medijima ne objavljuje apsolutno ništa!!!

BEOGRAD: Regija, Zanimljivosti, vijesti, nedelja 04.04.2021…00.34… TAJNI PLAN ZA RUŠENJE TITA I JUGOSLAVIJE: Trebala se raspasti na dva dijela, a Broza da likvidiraju! (foto i video)

Tajni plan za razbijanje Titove Jugoslavije počela su da kuju a od dva stara znanca davne 1954. godine u Argentini. 11 avgusta iste godine u prestonici Argentine, Buenos Ajresu dolazi do izmirenja ljutih neprijatelja.

Naime, u prisustvu najodanijih saradnika i strogog obezbjeđenja, Ante Pavelić- vođa zloglasne NDH i Milan Stojadinović- bivši predsjednik od jugoslovenske vlade dogovoraju sporazum, navodno i veoma potpuno pretenciozno, u ime Srba i Hrvata.

Potpisivanjem sporazuma trebalo da se postigne pomirenje i razgraničenje dva naroda. Međutim, glavni je cilj bio je skidanje Tita sa vlasti, njegova likvidacija, kao i rušenje novouspostavljenog socijalističkog režima.

Bivši lideri  ugovorom su se obavezali da priznaju samoopredeljenje hrvatskog i srpskog naroda nakon što bude srušena Titova Jugoslavija. 

Dogovor je takođe bio da zajedničkim snagama rade na stvaranju nezavisne Hrvatske i nezavisne Srbije, koje bi zauzimale većinu prostora tadašnje Jugoslavije. 

To znači da su ovim dogovorom inicirane pretenzije na druge države članice koje su se nalazile u saveznoj državi. Jedino je Slovenije izuzeta.

Milan Stojadinović je isticao da je sporazum najbolji mogući način da se konačno stane na kraj međusobnom istrebljivanju dva naroda koje ih je pratilo za vrijeme Drugog svijetskog rata i neposredno poslije njega, jer su Srbi i Hrvati vijekovima živjeli u posebnim državama, međusobno se uvažavajući i poštujući.

Obadvijee strane u sporazumu su se složile da se nakon rušenja Titove Jugoslavije a ona podijeli uspostave”velika Srbija”i”velika Hrvatska” . Ovo znači da bi Bosna i Hercegovina, Makedonija i Crna Gora ušle u sastave ove dvije nove države, a Slovenija bi zadržala i državu i svoju teritoriju.

Granica Srbije i Hrvatske prema sporazumu su trebale da budu sledeće:

Od sjevera prema jugu između Hrvatske i Srbije granica je trebala sve da pratiti već postojeću između SR Hrvatske i SR Srbije do reke Save i granice sa SR Bosnom i Hercegovinom. Zatim je granica trebala pratiti rijeku Savu do ušća rijeke Bosne.

Bosna i Hercegovina je podeljena na pola, rekom Bosnom, a zatim bi se u produžetku linije njenog donjeg toka planinskim vrhovima sve do početka donjeg toka rijeke Neretve, i potom istim tokom do Jadranskog mora. 

Sarajevo je u podijeli pripalo Srbiji, a Banjaluka Hrvatskoj. Po istom se sporazumu i Dubrovnik je trebalo da uđe u sastav srpske države kao i značajan dio jadranske obale.

Makedonija u sporazumu nije spominjana, jer je ovu jedinicu savezne države Stojadinović preliminarno, najvjerovatnije smatrao srpskom. Ona čak ni geografski ne bi mogla da se uklopi na drugu, hrvatsku stranu.

Sporazum je takođe predviđao mirno preseljenje uz razmjenu imovine svih Srba koji bi se zatekli u teritorijalnim okvirima Hrvatske, kao i da i svih Hrvata koji bi se zatekli u teriotorijalnim okvirima Srbije. Što se tiče pripadnika islamske vjeroispovijesti ovom sporazumu smatrani su Hrvatima.

Vođa tadašnje Jugoslavije Josp Broz Tito čuvši za ovaj sporazum naredio je da u jugoslovenskim medijima o dogovoru Pavelića i Stojadinovića ne bude objavljeno apsolutno ništa tako da Jugosloveni o tome ništa nisu znali.

Tito je ovaj sporazum nazivao računom bez krčmara, međutim pričalo se da mu nije bilo svejedno i da je na sve načine pokušavao da eliminiše bilo koga ko mu se približi na takav način. Kada je se za sporazum saznalo, on od više nikoga nije ni zanimao, pa je priča o njemu ostala nepoznata.

Naime, sporazum nije nikad potpisan ali je sve bilo skoro pa i dogovoreno, pripremano i potanko  formulisano.

Samo dva dana prije potpisivanja sporazuma, Stojadinović je obavestio Pavelića da se sve odlaže. Šta je tačno Stojadinovića navelo ovaj potez ostaće misterija, ali je jedno sigurno, a to je da je implementacija ovog sporazuma tada bila skoro nemoguća. 

(MONDO)