Medicinskoj sestri „pukao film“: PRED PENZIJU OTIŠLA DA RADI U NJEMAČKU
Duge 34 godine radila je Dobrila kao medicinska sestra u Srbiji, uvjek u nadi da će biti bolje i njoj, ali i njenim kolegama i mlađim generacijama, koje stižu.
“Ništa nije išlo ka boljem, nego je situacija postala gotovo bezizlazna, jedini način da se spasemo je da odemo. Posle 34 godine rada, bilo mi je svega dosta. Stalno sam menjala radna mjesta jer sam 12 godina bila na čelu Sindikata medicinskih sestra i tehničara pa sam bila trn u oku direktorima. Radila sam na pedijatriji, u stacionaru, na opštoj medicini, kućnom lječenju, na rendgenu, dijagnostici. Mnogima će biti čudno, ili smješno, što neko u mojim godinama odlučuje da okrene novi list, ali nisam videla drugi izlaz“, priča Dobrila u razgovoru za „Novu“.
Prije velike odluke, danima je razmišljala od čega će živjeti kada ode u penziju.
„Znala sam da penzija neće biti dovoljna da pokrijemo sve troškove, posebno jer mi je suprug u invalidskoj penziji, i posle 37 godina radnog staža, prima 16.600 dinara mjesečno. Treba da ide na operaciju karotide, rekli su nam da u državnom zdravstvu neće dočekati termin, a privatno su tražili 5.000 eura, pa odakle mi to da platimo? Samo na njegove ljekove ode mnogo para. Tako sam odlučila da se rješim muke zvane‚ posao u zdravstvu u Srbiji‘. Za sedam godina, koliko mi je ostalo do penzije, više ću zaraditi nego što će mi penzija u Srbiji obezbjediti za 34 godine rada“, naglašava naša sagovornica.
U Njemačku je otišla usred pandemije koronavirusa, u aprilu ove godine.
„Pukao mi je film, kada sam posle svih ovih godina, završila na radnom mjestu u kovid ambulanti na rendgen dijagnostici, gdje me je maltretirala direktorka. Osim što mi je ukidala dodatke, pravila je i razne smicalice, ne bi li me iznervirala, i dovela do otkaza. Rekla sam joj ‚dosta je bilo, ja odoh!‘. Agencija mi je našla poslodavca. Sredili su mi dokumenta, davali mi časove njemačkog, posredovali u dobijanju vize i kupili su mi kartu za Njemačku. U gradu u blizini Manhajma, na stanici me je sačekala upravnica doma za stare, gdje sada radim“, priča Dobrila.
U prvih šest mjeseci svi su na probnom radu, a onda slijedi prva plata.
„Bruto plata za njegovatelja je 2.000 evra, a neto oko 1.700, i to sam radila u početku. Posle šest mjeseci priznata mi je diploma u Njemačkoj. Sada kao medicinska sestra zarađujem 3.200 eura, a u Srbiji plata mi je bila 55.000 dinara“.
U Srbiju se ne bih vratila ni u najvećem ludilu, naglašava Dobrila.
„Kakve god uslove da mi ponude, ne bih se vratila. Ono što medicinske sestre u Njemčakoj rade, to je smješno. Dijele tablete, mjere šećer i pritisak, daju insulin i previju po koju ranu, a u Srbiji medicinske sestre su rudari! Uslovi života su ovde drugačiji, sa prosječnom platom normalno se živi. Od poslodavca smo dobile kuću i tu živimo nas četiri žene iz Srbije. Sve smo medicinske sestre. One su mlađe, imaju oko 40 godina. Inače, medicinske sestre iz Srbije bježe gdje god stignu. Ni pandemija nas u tome ne sprečava, jer su ljudi izgubili svaku nadu. Zdravstvo u Srbiji nije pred kolapsom, već je odavno u gorem stadijumu“, tvrdi.
Dobrila je u Srbiji ostavila bolesnog muža i majku, sina i unuče, pa odlazak u Njemačku u njenim godinama, nije bio lak.
„Bilo mi je teško. Prvih mjesec dana imala sam krizu, ali sam sebi rekla, ne vraćam se, znam zašto sam ovde. Kad odem u penziju vratiću se, jer imam unučiće. Ćerka mi živi u Italiji, pa ću da putujem malo kod nje, malo kod sina, a finansijski će mi to omogućiti upravo ovo što sada radim. Sin i buduća snaja su zdravstveni radnici, pa im poručujem‚ nek vam je Bog u pomoći‘ sa zdravstvom u Srbiji“, kaže naša sagovornica iz Njemačke.
izvor: nova.rs
Hrvatska je s dvije pobjede već nakon 2. kola osigurala Read more
„Srbija je u pregovorima oko Kosova spremna na kompromis, ali Read more
Gulijev oborio rekord evropskih prvenstava na 200 metara... Bilo je Read more
Kada je hrvatske fudbalere u Zagrebu dočekalo pola miliona navijača, Read more