Đurišiću, CETINJSKA DJECA SU VAS BRANILA A VI STE DANAS IZDALI CETINJE

Danas je taj čovjek, bivši direktor cetinjske gimnazije, profesor istorije Đurišić, okrenuo leđa Cetinju…

Nebrojeno puta na Cetinju su se vijorili barjaci slobode. Jednom upaljena iskra rukom velikog Ivana Crnojevića davne 1484. godine nikada nije ugašena. I neće. Grad vječnosti, diplomatije, kraljevski prijesto – nepokorna prijestonica. Odolijeva vremenu, ponosna i čvrsti neprijatelj nepravde. 

Taj inat cetinjskog krša sastavni je dio njegovih ljudi. Srastao je sa nama taj osjećaj za pravdu, za borbu, za odbranu morala. Rodjeni smo sa tim i nosićemo ga sa sobom ma na koji kraj svijeta živjeli. 

Vođeni time, mi smo kao cetinjska djeca 2009. godine poveli protest, da odbranimo čovjeka od sistema. Da odbranimo školu od politike. Da sačuvamo dostojanstvo grada Cetinja.

Da ispunimo amanet koji su nam preci ostavili. Bili smo djeca, čistih ruku i obraza, trčali u oazu znanja i naš hram – Gimnaziju. Bili smo djeca i reagovali smo ljudski. Odbranili smo čast čovjeka. Znali smo da je vjernik SPC, znali smo i to da se sastaje sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem, i nije nam smetalo. Naša veličina je bila u tome što smo prihvatali različitosti. Veličina naše Crne Gore i naše Prijestonice jeste da baštini različitosti – to je naše bogatstvo. 

Danas je taj čovjek, bivši direktor cetinjske gimnazije, profesor istorije Djurišić, okrenuo leđa Cetinju. Dodijelio je nagradu onome koji kaže “kašenje i gaženje tog otpada modernoga svijeta” i dodaje “ono što nećemo mi uraditi, uradiće neka korona neki žestoki virus”. Javno te pitam Miomire Đurišiću, je li ovo hvala cetinjskoj djeci, Cetinjanima i Cetinju? 

Za autora neću reći ništa, osim što bi baš onaj, u čije ime govori, rekao “kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom”. 

Zato hoću reći, bez zadrške, javno, Đurišiću, izdao si Cetinje! Izdao si svako cetinjsko dijete, svakog starca koji je na štap dolazio da podrži naš protest. Na obraz svima nama sve što smo uradili. 

I na kraju osjećam potrebu da svima kažem, i ne samo po ovom pitanju, već po mnogim drugim. 

Kako tada, tako i danas poručujem, a i tebi profesore Cetinje je crnogorsko ali nikako antisrpsko. Na Cetinje će svaki Srbin biti dobrodošao. Na Cetinje će svaki čovjek biti prihvaćen i dobrodošao.

Čovjek, naglašavam. Kao što će svaki Crnogorac biti dobrodošao u Beograd. Kao što će svaki čovjek biti prihvaćen. Nije do imena država i gradova. Granice su samo u glavama ljudi. Do nas je. Samo do nas. Da li smo ljudi ili neljudi. Profesore, završiću: “Svak je rodjen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka!”

Podsjećanja radi Školski odbor cetinjske Gimnazije jednoglasno je 10. novembra 2009. godine ponovo izabrao Miomira Đurišića za direktora. Izboru je prethodio štrajk učenika ove gimnazije koji je trajao 42 dana.

autorka je politikološkinja i bivša učenica Gimnazije na Cetinju– Marija Martinović Vuletić

izvor: analitika.me