ALEK Barović: Polećeše sokoli i nisko padoše… (foto)

Zbog para se udara i na Crnu Goru. Naravno, nije prvi put. Zbog para se udaralo i 1918. i devedesetih, i 2000-ih, pa i sad. Ništa novo ne gledam… Ovoga puta oni koji su na početku vijeka pljuvani, a koji su sada gazde, naredili su pred popis obračun sa crnogorskim jezikom

Ne, dragi prijatelju koji čitaš ove redove, nije ovo onaj tekst iz pokojnog Monitora sa početka ovoga vijeka, zbog kojega je na televiziji vođena debata između Slavka Perovića i tadašnjeg vlasnika Monitora i Vijesti. Pljuštale su tada uvrede, a jedan Perović je drugoga nazivao “novim Markom Dakovićem”. 

Danas, dvadesetak godina nakon tih tekstova koje su vlasnici Vijesti i Monitora dobro naplatili i dobro se okoristili o ”godine diktature”, ista ekipa promijenila je finansijera. Postali su novi Fatići i Dakovići, i riječju i djelom. I pljunuli na sve ono za šta su se kao zalagali.

Naravno, pranje prošlosti je kod Crnogoraca vazda bila velika boljka. Sve bi neki učinjeli kad bi mogli neke činjenice iz svoje prošlosti da obrišu, pa i kad za njih zna mali broj ljudi ili samo taj pojedinac. Prošlost muči i pritiska. I dolazi na san. Zbog toga su i onemoćalog i očigledno za intervju nesposobnog Perovića doveli da u nebo diže Abazovića i Adžića vezano za jedno, a u trenucima iskrenosti proglašava veleizdajnicima. Još jedan u nizu planova tog mastermajnda s početka teksta.

Neću ovaj tekst da nastavljam sa Perovićima, već mnogo bitnijom stvari. Svi su ljudi prolazni, tako da se ništa ne može temeljiti na pojedincu, koliko gođ on pokušavao da sebe predstavi kao zaštitnika ili nosioca neke ideje. Ideja ako je vrijedna i iskrena je vječna. 

GeVara je pisao da mu nije bitno ako pogine za njegovu ideju, samo ako ima ko da je nastavi. Crna Gora je vječna upravo jer je ideju imao ko da nastavi. Kada je većina aktivnih zagovornika crnogorske nezavisnosti dvadesetih i tridesetih godina pobijena, potrovana, zatvarana i ostalo, mislilo se da je sa time kraj. Ipak, ideja je nastavljala da živi, tiho, po kućama, trgovima, kafanama, selima, u srcima iskrenih pojedinaca.

Preživjela je asimilaciju ”bratstva i jedinstva” i zasijala 2006. godine. Problem je zbog onih koji ogromnu energiju, sredstva i moć uperiše ka postizanju crnogorske nesloge. Kako Ćano reče, još od prije dvadeset godina u pismu vlasniku Monitora, velika zasluga mu pripada za crnogorsku neslogu. 

U istom pismu koje je Ćano Koprivica uputio vlasniku tadašnjih Monitora i Vijesti, navodi da su ”o neizvjesnom ishodu Crne Gore krivi samo Crnogorci koji su razjedinjeni i zavide jedni drugima, zbog ličnih interesa, položaja, rejtinga, crnogorske pizme, zarađenih i nezarađenih sredstava itd.”

Upravo zbog želje da budu Đukanovići, zbog želje za parama, zbog želje da se dobije moć itd. ti nekadašnji Crnogorci udarili su i na samu Crnu Goru. Opet Dakovići i Fatići, koji su zbog istoga slomili glavu Nikoli Mirkovome!

Ajde da preskočimo sve ono što se dešavalo u periodu od 2020. do danas i analiziramo samo najnovije vezano za crnogorski jezik i Fakultet na Cetinju. Ideološki i svaki drugi potomci ovih odozgo samo su nastavili na projektu crnogorskog razjedinjavanja. Koliko daleko ta pizma ide govori najbolje činjenica da im je cilj uništiti sve ono što im kontrira, pa i kad se radi o crnogorskom jeziku za čija su se prava i oni nekad borili.
autor: Alek Barović

izvor: analitika.me