DŽAVID Kahari: TREBA ZNATI KADA ZATVORITI KRUG… (foto)

Prošla je cijela godina od objave mojeg prvog pisma u Pobjedi, a da nijesam to ni primijetio sve dok me dobar prijatelj nije podsjetio.

U životu, a mnogo značajnije u politici, čovjek treba da zna kad je dosta, odnosno da zna da prekine taj krug. Politički krug počinje prvim angažovanjem ili izborom na pojedine funkcije i traje do isteka mandata ili opoziva, a u našim prilikama zauvijek.

Naravno, to zauvijek za druge ili birače postaje iritirajuće, a za izabrane izraz veličine, umišljajući da je bogomdan i lična uvjerenost nezamjenljivosti.

Kad je dosta

Moje iskustvo počinje davne osamdesete kada sam izabran na manje važnu političku funkciju, za predsjednika omladine Ulcinja. Odrastao sam u onoj ulcinjskoj ribarskoj ili pomorskoj sredini, gdje se uglavnom slobodno vrijeme provodilo na Pristanu u kafanama kraj ulcinjskog šetalista.

Igrao bi se mali nogomet na trgu ispred nekadašnje ,,Republike“, ili pravili đirovi u šetnji sa nekim od drugova, prijatelja ili starijih poznanika, koji bi me uhvatili pod ruku, ka nevjestu, i šetajući pričali o dešavanjima u vremenima njihove mladosti.

Kad god bi se sišlo na Pristan, uvijek bi sreo prijatelja, kolegu ili poznanika, tako da nikad nijesam imao priliku da se u šetnji ispričam sa samim sobom.

No, sreća moja da je taj mandat bio ograničen na dva puta po godinu, jer bih se, u suprotnom, pokomatio sa prijateljima.

Čovjek treba da zna kad je dosta, nakon završetka funkcija ili kad stekne uslove za penziju, koja bi se, kao, kao u hrvatskom, trebala zvati mirovina. Miruj čovječe, i ne predstavljaj cijeli životni rad, u jednočasovnoj emisiji na televiziji, isprovociran voditeljem, a ne znajući ni đe si počeo a đe završio političku karijeru.

No, ljudi često ne znaju da prekinu taj životni, profesionalni ili politički krug kada su na vrhuncu uspjeha ili na dnu neuspjeha. Kod nas je taj krug kao stari ručni satovi – navijali bi se bez prestanka dok mu ne bi kazaljake ispale. U ovim današnjim elektronskim ili pametnim satovima te se kazaljke mogu birati, tako da neki u našoj politici umjesto kazaljki izaberu prste. Pa im Miki Maus pokazuje vrijeme pa kad god otkuca dvanaest oba kažiprsta su usmjerena naviše…

Američki san

Upoznao sam ovdje u Njujorku čovjeka iz Šibenika koji je bio uspješan privrednik, u unosnom bisnisu, prihodi nijesu manjkali, porodica je bila pristojno stambeno riješena, djeca su završila fakultete i, što bi se ovdje reklo, ostvarili su američki san.

Rat u Hrvatskoj, bombardovanje Šibenika, žaljenje za onom dobrom Jugoslavijom u našim redovnim pričama uz kafu i suze nostalgično prisjećanje na lijepa vremena, a sa žaljenjem prepričavali tekuće novosti iz domovine.

Ljeto 1991. Opet kafa, gorka bez šećera, a jos gorča za Šibenčane ovdje u Njujorku.

– Ja sam, Džavide, riješio da se vratim i nastavim život doma, u Šibeniku.

Ode kafa na sve strane svijeta, poprskah i njega i sebe, zamolih da mi donesu neke salvete, očistih sto, sebe i sve ostalo.

– Čovječe, jesi li pri sebi, nećeš valjda da vodiš familiju nazad, dok drugi napuštaju Šibenik. Ti si slučaj za doktora, poznajem dr Kosovića, vrhunski je stručnjak, govori naš jezik, pa bi ti mogao pomoci.

– Šalu po strani, ja sam riješio da prekinem krug, a sada je pravo vrijeme za to. Amerika

je, kao i sve u životu, jedan krug i to malo veći od ostalih, kojeg, ako ne znaš da prekineš, završićeš đe si i počeo. Prema tome ja sam odlučio, i ako treba da se gine, bolje i od bombardovanja, nego li u podzemlju njujorškog metroa, od nekoga koga nijesam ni poznavao a niti posla sa njim imao.

– Sretno ti bilo, moj prijatelju, svako dobro želim tebi i tvojoj porodici, i neka vas sreća prati.

U mojim zabilješkama ima dosta tih događaja, susreta i interesantnih dešavanja, neke sam događaje i opisao, a ovaj o krugu sam riješio da napomenem kada se budem odlučio da prestanem da pišem ova pisma iz Njujorka.

Mandat od godinu

Smatram da je mandat od jedne godine sasvim dovoljan da bi se čovjek pokazao i opravdao povjerenje svojih izabranika. Da bi čovjek mogao da predstavi ideje, predloži rješenja i potvrdi njihovo izvršenje. Godina je mala za istorijska dešavanja, ali je 365 dana zaista dug period za svakodnevna zbivanja, ako se nešto ne uradi za taj period onda se nikad neće ni uraditi. Trista šezdeset pet dana je dovoljno da se svoja rješenja predlože, dograde, izvrše i potvrde rezultati urađenog.

Trista šezdeset pet dana je dovoljno da opravdamo povjerenje onih koji su nas izabrali, onih koji su nam bliski i onih koji vjeruju u nas. Naravno, trista šezdeset pet dana je veoma dug period da bi drugi trpjeli zbog naših pogrešnih odluka, nerada ili pogrešnih namjera. Trista šezdeset pet dana je veoma dug period da bismo nekome dosađivali ili ubjeđivali ga da prihvati naše neuspjehe, propuste i greške kao nešto što je idealno.

Takmičenja u plivanju ili atletici, uglavnom discipline na kratkim distancama ili stazama, izazivaju pažnju i sa nestrpljenjem čekamo završnicu. Maraton nas zamara i uglavnom posmatramo početak i kraj, u nadi da se niko neće udaviti ili doživjeti kolaps.

Duge su priče zamorne, što je priča kraća više nas interesuje, što je originalnija više smo zaintrigirani. Što se rjeđe javljamo, više nas očekuje. Rijetki primjerci su sve više na cijeni, a jeftine priče i obećanja nas udaljavaju, zamaraju i gube interesovanje.

Tako biva i sa našom politikom, predugo su pojedinici prisutni u toj politici bez vidljivih rezultata, ili su dojadili Bogu i narodu, pa je mnogim biračima preostalo da jednostavno ignorišu izbore. Međutim, ignorisanjem izbora, uglavnom potvrđujemo nesposobne, prihvatamo obećanja i zatvaramo taj krug gdje se ponovo počinje od nule.

Crna Gora na raskršću

Riješenost da pišem o dnevno-političkim događajima i tekućim pitanjima u Crnoj Gori je uglavnom podstaknuta vjerovanjem da se iz drugog ugla može doprinijeti njihovom rješavanju ili podstaći druge da se i oni uključe u tu raspravu. Moje su namjere bile naiskrenije, jer, bez obzira na nacionalnost ili uvjerenje, ostajem dosljedan svojem porijeklu, odgoju, življenju, prijateljima i ljubavi prema Crnoj Gori.

Nažalost, naša Crna Gora je danas na raskršću i neodlučna je kojim putem da krene. Politika postaje najunosnije zanimanje, koje se teško zamjenjuje ostavkom ili mirovinom. Ona ulazi u sve društvene pore našeg bitisanja. Tako su političari uspjeli u svojim namjerama gdje po principu ,,zavadi pa vladaj“, čuvaju svoje pozicije i zadržavaju materijalne privilegije.

Politika je uspjela da nas opije religijom, nacionalizmom i retrogradnim društvenim podjelama, gdje smo izgubili orijentaciju u vremenu i prostoru. Politika nas uvjerava da je komšija u pravu, a sopstvena porodica u zabludi. Sve su to pokušaji današnje politike da nas razjedini i da nam zamagli put ka budućnosti.

Predstavljaju nam hiljadugodišnju istoriju kao našu vodilju i svjetionik na kraju putovanja kroz nevrijeme. Sve u cilju njihovog opstanka i bogaćenja bez ikakvog rada ili truda. Pozivaju narod da se odrekne svega svojega, svojih stremljenja u bolje sjutra, a oni su uzeli više plata nego koliko su puta sjeli u skupštinske klupe. No, i njima se krug zatvara, pa će ih pitati djeca i unučad koliko stepeni ima jedan krug. I pored toga što ne znaju, njihov je doprinos ravan nuli.

Pokušavaju drugi preko naše politike da zamijene crnogorski krš sa onim Sizifovim, ali je ovaj krš ,,voćka čudnovata“.

Crnogorci mogu u momentu biti neodlučni, ali ne prevareni. Većina Crnogoraca je uvjerena, bez obzira na različitosti, da je pravi put – put istine, ljudskosti, poštovanja raznolikosti, isticanja pravih vrijednosti, dobronamjernosti i napretka, nacionalnog jedinstva, pravednosti, očuvanja stečenih vrijednosti i dugogodišnje tradicije.

Crna Gora je danas prepoznatljivija u svijetu nego ikada ranije. Montenegro se proglašava u svjetskim medijama kao destinacija koju obavezno treba vidjeti, doživjeti u uživati. Naše primorje, naše planine, rijeke, mnogobrojna jezera, pašnjaci, sela, gradovi i različitost prirode postaju markirani na mapi u planovina mnogih svjetskih turista.

Crna Gora – Montenegro postaje, za nas u tuđini da se iz punih usta možemo pohvaliti odakle dolazimo. Drugi nam zavide, a mnoge komšije, školski drugovi naše djece, kolege s posla postaju naši saputnici i dolaze na ljetovanje s nama, vraćaju se zadivljeni ljepotom i gostoprimstvom Crne Gore.

Crna Gora ima sve preduslove da postane moderno društvo, napredna zajednica, uz dobre uslove za školstvo, zdravstvo, socijalnu zaštitu i pravdu. Društvo zakona, isticanjem kvaliteta, davanjem prostora najboljima, društvo koje prednjači u zaštiti prirode i prirodnih dobara, društvo savremene ekonomije, društvo planiranog uređenja prostora i država brige o svim slojevima društva.

Vjerujem da će Crna Gore smoći snage da presječe krug, koji su nam drugi odredili iz ličnih interesa i koji nas ubjeđuju da nam nema izlaska iz tog kruga. Crna Gora je oduvijek iznalazila rješenja, znala da prekine sve krugove, sve okove i lance. Crna Gora odiše mladošću, ima nasljeđe i iskustvo, ima znanje i ima zašto i živjeti. Zato vjerujem u crnogorski narod da će, kada je najpotrebnije, donijeti pravu odluku i iznaći rješenja za svoju istrajnost i budućnost.

Zbog svega toga i svih njenih građana, bez obzira na nacionalnu, vjersku i drugu pripadnost, želim mojoj dragoj Crnoj Gori da nadvlada trenutnu neodlučnost i krene putem napretka i prosperiteta.

Napominjem, uz zahvalnost našoj novinskoj kući Pobjeda za objavu mojih pisanja, da sam se odlučio za Pobjedu iz ličnog uvjerenja da ta novinska kuća predstavlja Crnu Goru i njen narod u pravom smislu te riječi…

. Njeni novinari, uredništvo i cjelokupan kolektiv su predstavnici crnogorskog bića i bitisanja. Istinito, realno, pravovremeno informisanje je ukorijenjeno u postojanju Pobjede i ta kuća nastavlja istorijsku tradiciju, predstavlja svoj narod bez obzira na opredijeljenost njenih građana. Uz kodeks profesije, na pravi način informiše čitaoce.

Zahvaljujem se direktoru i glavnom uredniku Pobjede gospodinu Drašku Đuranoviću na pruženoj mogućnosti da pišem za Pobjedu, a posebnu zahvalnost upućujem zamjenici glavnog i odgovornog urednika, poštovanoj Radmili Uskoković- Ivanović, na razumijevanju, strpljenju i istrajnosti u uređivanju mojih tekstova za objavu.

Naravno, zahvaljujem čitaocima Pobjede i prijateljima na podršci, koji su svojim komentarima prihvatili moja pisanja i iskreno, ponekad i kritički, usmjerili moja viđenja.

(Autor je finansijski analitičar)

Autor:Džavid Kahari

izvor: pobjeda.me