ALEK Barović: Nema ništa, ”braćo”, od vašeg veselja… (foto)

Takozvani srpski barjak nikada se nije vijorio na Rumiji. I nikada neće. Svako kome je ta pjesma prihvatljiva, prihvata i Aleksandra Vučića, i njegovu politiku, i srpski svet i sve ostalo što oni personifikuju….

Pjesma ili bolje reći naricanje pod nazivom ”Veseli se, srpski rode” slika je i prilika velikosrpskog projekta znanog kao ”srpski svet”. Nastala je u jeku takozvanih litija i kontrarevolucije u Crnoj Gori, a cilj joj je da transom turbo folka okupi mase za srpsko imperijalno širenje. Može neko navedenu tvrdnju da ne prihvati ili da mi kaže da prećerujem, da je to samo pjesma itd, ali to je tako.

Veoma malo se pisalo o ulozi velikosrpskih pjesama u zbijanju nacionalističkih redova i jačanju mržnje prema svemu što je kontra tog projekta. Pjesme igraju bitnu ulogu u oblikovanju masa. Kroz njihovu opijenost turbo folk melosom taj element krda je još veći, a osjećaj nepobjedivosti i snage na mnogo većem nivou. 

U tim trenucima masa bi, da ne trepne, linčovala svakog protivnika ili uradila bilo što što vođa kaže. Od toga bi se mogla napraviti dobra doktorska disertacija.

Ta opijenost izlazi i izvan srpskog etničkog korpusa. Sjetimo se samo masakra na Novom Zelandu, kad je jedan Novozelanđanin ušao u džamiju i redom iz automata kosio vjernike na molitvi.

Dok je ubijao muslimane i sve to snimao uporedo je slušao srpske ratne pjesme, koje su ga vjerovatno motivisale da takvo zlo uradi, ili barem doprinijele tome. Ako je tim pjesmama cilj bio da povećaju mržnju prema muslimanima, uspjele su u najgorem mogućem obliku.

Srpski vrh odavno zna za značaj pop kulture u ispunjavanju njihove agende. Zbog toga u potonjih nekoliko godina imamo toliko raznih stranica, alternativnih medija, podkasta, mimova, filmova, pjesama i svega ostalog.

Na sve strane vrvi od raznih šopova koji prodaju majice sa nacionalističkim motivima, milion raznih organizacija u svim porama, od planinarskih klubova, udruženja studenata, do tzv. humanitarnih organizacija… Sve sa istim ciljem. Da mase okupi, da socijalizuje mlade ljude i kada zatreba da njihovu energiju artikuliše u željenom pravcu. U ovom slučaju put Crne Gore.

I to se i viđelo za vrijeme takozvanih litija. Odma se javila srpska kuka i motika da osudi tadašnji režim i da podršku kontrarevolucionarnim potezima srpske crkve. To nisu bile demokratske promjene, već kontrarevolucija sa željom da se totalno promijeni pravac kojim Crna Gora ide, ali i njene vrijednosti i načela i kompletna bit postojanja. 

Između ostalog, to znaju i ti srpski građani koji su takvo nešto podržavali. Na skorašnjem istraživanju koje je sprovedeno u Srbiji, većina njenih građana kazala je da su podržavali tzv. litije u Crnoj Gori, a takođe većina je rekla da takvo nešto ne bi podržali u Srbiji. Eto! Duplih ti aršina. Moj ste dom urnisali na duži vremenski period, a vaš nećete! ”Dok se i vaš ne zapali”, rekao bi Savo Čelebić prije gotovo 100 godina.

Osim svega nabrojanog, veliku ulogu u raspirivanju Vučićeve agende imaju i sportisti, pa i taj Novak Đoković, čije sportske uspjehe niko ne može da spori. Međutim, ti sportski uspjesi se, uz njegov pristanak ili ne, koriste za raspirivanje nacionalizma, mržnje, imperijalizma i destrukcije na Balkanu.

autor: Alek Barović

izvor: analitika.me