VUKAŠIN Perović: CRNOGORCI, JEZIK CRNOGORSKI… (foto)

Śutra počinje popis. Trebalo je biti obično prikupljanje statističkih podataka. Rutina koja u normalnim državama prolazi nezapaženo. I tako je u svima koje se ne graniče sa Srbijom. Po običaju, jurišaju na Crnu Goru. Ali, danas neću o njima. Danas me interesuje što se nama dešava.

Je li i dalje Crna Gora prekrivena svetosavskim bilbordima? Jeste. Je li i dalje svakodnevni pritisak Vučića i njegovih slugu koji su u Crnoj Gori prigrabili vlast? Jeste. Čujemo li Crkvu Srbije, da kao prava sekta, obećava, manipuliše i prijeti? Čujemo. Jesu li otkriveni ljudi iz BIE koji su u izbornim tijelima?

Nijesu. Fali li 500 popisivača? Fali. Je li… ? Nije. Jesu li…? Nijesu. Ništa nam nije jasno. Zašto smo tu đe smo? Đe i kako dalje? Je li za opštu konfuziju kriva naivnost, nesposobnost ili nezainteresovanostonih onih koji treba da brinu o Crnoj Gori. Možda nečija zla namjera ili grabež za mjesta po dubini. Bojkotuj, izađi, bojkotuj, izađi, bojkotuj, izađi… ko sat vremene ne pogleda vijesti, ne zna što mu savjetuju.

A je li se nešto važno promijenilo. Ne od onoga što mi, obični smrtnici, možemo da vidimo. Što da radim ja kojeg politika ne interesuje? I kojem je Crna Gora jedina politička stranka? Osjećam li se prevarenim, zanemarenim i ostavljenim?

Osjećam. Mislim da je bojkot, ali svih nas, pravo rješenje za krađu koja se sprema. A ovako sam doveden do toga da bojkotom štetim Crnoj Gori? Jesam li nezadovoljan, kivan i ogorčen? Jesam. Oće li me ponovo iznevjeriti. Vjerovatno oće, ako im dozvolim. A jesam li u pravu? Baš ne znam. Ali znam da ja moju Crnu Goru nikada ne mogu i neću ostaviti.

Zato ćemo ja i moja porodica na popisu biti CRNOGORICI koji govore CRNOGORSKIM jezikom, a vjera je stvar intime, koju u normalnim državama nije pristojno pominjati. Biće tu i svi oni koji vole Crnu Goru, a mogu da zgaze politiku i obračun sa političarima sačuvaju za sretnije vrijeme. Jer neću odbačiti pravo da Crnoj Gori pokažem da za nju živim, zbog onih koji od nje žive.

izvor: VOW