ALEK Barović: Kantar za crnogorstvo… (foto)

Biti Crnogorac je prije svega etička kategorija, a ne etnička. Način života u kojem sloboda ima dominantnu ulogu. Oni koji su odustali od toga da budu Crnogorci to su uradili onoga dana kad su sebe podredili drugima…

PODGORICA: Crna Gora, Zanimljivosti, vijesti, utorak, 23, 01. 2024… 09: 22… ALEK Barović: Kantar za crnogorstvo… (foto)

Ponovo ona pro-srbijanska strana našeg društva mjeri Crnogorcima crnogorstvo. Crnogorstvo kao skup moralnih načela. Kao da imaju neko nebesko pravo da atestiraju drugima, ono što ni sami nisu. Ne jer ne žele, no jer su ga se odrekli zarad nekih drugih rabota i država. 

Pravo na crnogorstvo se u istoriji sticalo iskazanim herojstvom

I to svojom voljom, jer ih niko na odricanje nije ćerao. Svako iz nekog svog razloga. Najviše zbog para, kompleksa umišljene inferiornosti ili nedostatka znanja. Mada i zbog pizme, te najgore crnogorske bolesti, od koje se ni nakon hiljadu godina bolovanja ne stvori kolektivni imunitet.

Ovoga puta crnogorstvo mjere u crnogorskoj skupštini. Poslaniku koji po njihovom mišljenju nema ni crnogorsko ime ni crnogorsko prezime. Boli ih to što je Oskar Huter svakim svojim promilom Crnogorac, a oni sa crnogorskim imenom i prezimenom to nisu. Opet ponavljam, ne jer ih je neko naćerao da ne budu, nego jer su sami birali.

Vazda sam smatrao da je biti Crnogorac mnogo izvan uske etničke kategorije. To je toliko širok pojam da ga je nemoguće skupiti u puko izjašnjavanje na osnovu nekakvog porijekla ili političke odrednice. Biti Crnogorac je prije svega etička kategorija, a ne etnička.

Način života u kojem sloboda ima dominantnu ulogu. Oni koji su odustali od toga da budu Crnogorci to su uradili onoga dana kad su sebe podredili drugima. Eto odličnog dokaza za ovu moju tvrdnju. Onog momenta kad su se odrekli slobode prestali su da budu i Crnogorci i postali nešto drugo.

Po tome, Crnogorac je ništa manje svaki građanin ove države i svako ko to želi da bude ko prihvata principe vjekovne borbe crnogorskog naroda za slobodu. Sjetimo se anegdote, Crnogorac je bio i onaj Ulcinjanin afričkog porijekla, i to je ponosno istakao svom ratnom komandantu u partizanima. Crnogorac je svako ko u srcu prihvati Crnu Goru i ne da na nju. Ništa manje od mene iz Katunske nahije ili đe gođ bilo drugo.

A oni koji bi drugima da mjere crnogorstvo, a sami su ga se odrekli imaju prije svega problem sa sobom. Nametnuti ili neprirodni identitet često izaziva krize. To je kao kad u pogrešnu kutiju ubačiš nešto što tamo ne pripada. Ono nikada ne može kliknuti da valja, jer prosto nije stvoreno za takvo mjesto. Tako je i sa identitetom. Ne može neprirodan identitet u pogrešno tijelo. Krize se moraju javljati kad tad. I onda u trenucima bijesa dolazi do ovakvih stvari koje smo imali prilike da vidimo.

Crnogorac je svako ko u srcu prihvati Crnu Goru i ne da na nju

Teško je biti Crnogorac. Generalno kroz istoriju malo je kad bilo lako. Jer je sloboda uvijek bila ugrožena, a kad je ugrožena sloboda onda je i crnogorstvo. Tako je i danas. Iskreni Crnogorci su pod represijom već više godina, upravo od onih koji bi da atestiraju crnogorstvo. I vjerovatno će biti još teže. 

Pravo na crnogorstvo se u istoriji sticalo iskazanim herojstvom. Ako je neko kojim slučajem bio kukavica, niko ga i nije smatrao za Crnogorca. Tako je i danas. Svako koga nije strah da stane na odbranu Crne Gore i njenih pogaženih prava i tako ugrozi sam sebe je Crnogorac viši no iko i niko mu to ne može spočitati. Pogotovo ne oni koji su se polakomili i pljunuli na sebe.

izvor Portal Analitika.me