LJUBOMIR Filipović: Čovjek Koga Treba Ubiti… (foto)
Dobro jutro! Šćepan Mali je najinteresantniji vladar crnogorske istorije. Ko je bio ovaj misteriozni čovjek, zašto ga crkva i danas ne podnosi, i zbog čega je njegovo ime danas sinonim za prevaranta, iako je na samom djelu riječ bila o preteči i vjesniku moderne i sekularne crnogorske države.
PODGORICA: Crna Gora, Kolumne, Vijesti, petak, 02, 01. 2024… 09: 22… LJUBOMIR Filipović: Čovjek Koga Treba Ubiti… (foto)
Ne zaboravite da se priključite našoj Viber zajednici u kojoj dijelimo informacije u realnom vremenu i direktno odgovaramo na vaša pitanja.
Čovjek koga treba ubiti
Sinoć je u Budvi poznati ruski pisac Vjačeslav Kuricin za ruskojezičnu zajednicu držao predavanje o Šćepanu malom u filmu i u životu. Uradio je to kroz jedan interesantan i nama malo poznat film Veljka Bulajića “Čovjek koga treba ubiti” snimljen 1979. godine.
Vjačeslav dugo boravi u Budvi i veoma dobro poznaje Crnu Goru. Predavanje je bilo o Šćepanu malom, ali i o Veljku Bulajiću, hrvatsko-crnogorskom reditelju, rođenom u Vilusima kod Nikšića 1928. godine. Cijeli film za besplatni pregled je dostupan na ovom linku.
Film je fantazija i cijelu priču o pojavi lažnog cara u Crnoj Gori smješta u odnos pakla i crkve i između njih dogovorenog balansa na zemlji. Bulajić pomjera smrt ruskog cara Petra III u 1766. godinu, kako bi je direktno povezao sa pojavljivanjem Šćepana u Mainima u Crnoj Gori. Iako zvanična istorijska verzija govori da je Petar III umro prirodnom smrću nakon što je detronizovan, vrlo je vjerovanto da je ubijen.
Mit govori da ga je ubila njegova supruga Ekaterina II Velika, iz čijih je kasnijih memoara bilo jasno da prema njemu nije imala ni ljubavi ni poštovanja. Mali njemački princ iz Kila u Njemačkoj, koji je htio i trebao da bude kralj Švedske, završio je dvorskim intrigama na čelu Rusije, koju nije mnogo volio. Ipak, Petar III, iako često karakterisan kao infantilan, donio je za svoje 200- dnevne vladavine preko 300 zakona u Rusiji.
Čovjek je bio reformator, koji je uveo religijske slobode, promovisao obrazovanje, učinio nelegalnim ubijanje sluga-kmetova od strane feudalnih gospodara, ukinuo terorišuću tajnu policiju, konfiskovao crkvenu imovinu…
U Bulajićevom filmu, glavni Sotona u paklu, reaguje na ubistvo cara Petra, kojim se narušava balans vlasti crkve i pakla, i planira kampanju kojom će se preko Crne Gore, agent pakla koji liči na Petra vratiti na vlast u Rusiji.
Plan je da ga naivni i slaboumni narod Crne Gore prizna za cara i da se on nakon toga poslije pobjeda nad Turcima vrati na vlast. Po verziji Bulajićevog filma, crkva i Ekaterina II su ubili Petra. Na pitanje zašto baš Crna Gora, u dijalogu paklu, jedan od đavola odgovara “strateški su dobro pozicionirani, narod je naivan, beskonačno vole Rusiju i stalno sa nekim ratuju”.
Agent pakla po imenom Šćepan stiže u Crnu Goru i kao travar počinje da liječi ljude i čini čuda. Bolesni i ostareli vladika Sava reaguje, jer u njemu prepoznaje đavola, ali narod bira Šćepana, koji vrlo brzo preuzima vlast, i počinje da reformiše Crnu Goru. Da centralizuje vlast, miri zavađena bratstva i plemena, iskorjenjuje krvnu osvetu, gradi puteve, da odvaja crkvu i državu.
Brojni su razlozi zašto srpska crkva do danas čini sve da se priča o Šćepanu zaboravi. Interesantna je i uloga crkve u sakrivanju njegovih ostataka. Interesantno je da se i danas Šćepan mali u javnom diskursu u Crnoj Gori Šćepan i dalje koristi kao sinonim za prevaranta i uzurpatora. Upoređuje se sa Spajićem kada hoće da se Spajiću spočita da je alhemičar i finansijski mešetar i opsenar.
Juče je Spajić otvarajući dionicu Mateševo-Kolašin pomenuo izgradnju puta prema Peći i probijenju tunela ka Rugovskoj klisuri. Prijatelj iz Bosne kritičan prema Tridesetoavgustovskoj vlasti zvao me je juče da me pita je li istina da će se graditi put od Pljevalja prema Metaljci. Sarajevu bi to bila veza sa svijetom, a preko Bijelog Polja bi se kvalitetnim putevima naš śever opet našao na petlji, raskrsnici između Podgorice, Sarajeva, Beograda i Prištine.
Bilo bi dobro da se krene sa tim stvarima i da se bar nešto od toga ispuni, da to nije prazna priča i opsenarstvo. Uz to, ako se ne budu davali ustupci srpskoj crkvi u onoj mjeri u kojoj su joj se davale koncesije tokom bivše vlasti, tj. ako se ne dozvoli žestoka desekularizacija i “resrbizacija” Crne Gore, onda se Spajić može porediti sa Šćepanom, ali u pozitivnom smislu.
Toliko za danas i za ovu neđelju. Ugodan vikend želimo. Čitamo se ponovo u poneđeljak.
S poštovanjem,
Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM- a
izvor CdM.me
Hrvatska je s dvije pobjede već nakon 2. kola osigurala Read more
„Srbija je u pregovorima oko Kosova spremna na kompromis, ali Read more
Gulijev oborio rekord evropskih prvenstava na 200 metara... Bilo je Read more
Kada je hrvatske fudbalere u Zagrebu dočekalo pola miliona navijača, Read more