ALEKSANDAR Radoman: Ne pada snijeg da pokrije brijeg… (foto)
Dovoljno je bilo da Maslenikov reaguje okom, pa da se bjelodano prepoznaju falange koje unutar aktuelne parlamentarne većine u svakom trenutku mogu sabotirati ambiciju brzog učlanjenja u EU…
Uprkos sistematskom naporu vlada Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića da Crnu Goru što više udalje od Evropske unije, dobri Bog ne prestaje da nas iznenađuje svojim raskošnim smislom za ironiju.
I nakon gotovo četiri godine temeljitog udaljavanja od procesa integracija, s razvaljenom pregovaračkom strukturom i bez ijednog zatvorenog poglavlja još od 2020. godine, podesio je tako ko bi drugi do Savaot – jer crnogorski političari sigurno nijesu– da smo najednom nikad bliži priključenju. I to na svega 3 mjeseca od prve krupne prepone, nakon koje bi se moglo reći da smo već jednom nogom u tom probranom društvu.
Doduše, i prije ravno dvije godine Dritanu Abazoviću se Putinovom agresijom na Ukrajinu otvorila neslućena prilika da uđe u istoriju kao premijer koji je Crnu Goru uveo u EU. Ali Dritan kao Dritan, umjesto lijevo skrenuo je desno kod Albukerkija, precizno navođen navigacijom Moskve i Beograda, s čvrstom namjerom da Crnu Goru umjesto u familiju demokratskih država Evrope uvede u sojuz autokratskih rusko-srpskih gubernija.
Na svu sreću, u potonji tren istekao mu je rok trajanja pa je štafetu morao predati svojim iskusnijim saborcima iz DF- a i Demokrata.
I zaista je muka duhu danas gledati kako se veterani ratnohuškačke politike 90-ih ili Momir-jugendi danas u zapučenim strukiranim odijelima dovijaju da, s pikovima u džepu, preko jezika prevale floskule o zalaganju za EU integracije i pomirenju, dok u glavi sriču onu Mandićevu mantru da do cilja vode različiti putevi.
A njihov cilj naravno da nije društvo u kojem će se poštovati demokratske vrijednosti, već ono što je Moljević nekad zvao Homogenom Srbijom, etnički očišćenom i mržnjom nadojenom treš analogijom Putinovog Ruskog svijeta. Zato su na sami pomen ideje o paf paf učlanjenju pohitali da otkriju svoje stvarne namjere.
1. Nakon najave da bi se već u junu 2024. godine mogla dobiti završna mjerila za poglavlja 23 i 24, što bi rezultiralo zatvaranjem većeg broja pojedinačnih poglavlja u pregovorima s EU, uslijedila je otvorena prijetnja ruskog ambasadora u Crnoj Gori Maslenikova da „širenje Evropske unije na Zapadni Balkan znači uvlačenje tih država u konfrontaciju sa Rusijom“, koju niko od crnogorskih zvaničnika nije ni prokomentarisao a kamoli ocijenio kao prijetnju.
Umjesto reakcije na izjavu uslijedile su političke trzavice koje su nesumnjivo povezane s ovom instrukcijom ruskog ambasadora.
2. Samo četiri dana nakon izjave Maslenikova predśednik Crne Gore Jakov Milatović dao je ostavku na mjesto zamjenika predśednika Pokreta Evropa sad i napuštio tu političku partiju, što je izazvalo niz reakcija koje su nagovijestile cijepanje PES-a.
Upravo je Milatović krajem 2023. godine odigrao ključnu ulogu da PES ipak uđe u koaliciju s bivšim Demokratskim frontom, jasno pokazujući da je već tada bio u poziciji da eventualnu drugačiju odluku Spajića sabotira na unutarstranačkim organima. Vjerovatno i sad, uprkos demonstriranom prividnom jedinstvu poslaničkog kluba, Milatović ima dovoljno spavača među poslanicima PES-a koje ponovo može aktivirati kad se za to ukaže prilika.
3. U nenajavljenu pośetu Podgorici, odnosno predśedniku Skupštine Crne Gore Andriji Mandiću, samo neđelju dana nakon Maslenikovljeve izjave, doputovao je predśednik manjega entiteta Bosne i Hercegovine Milorad Dodik, i to nakon pośeta Rusiji i Bjelorusiji, đe su susreo s Putinom i Lukašenkom, a od Putina je dobio i orden te u njegovu prisustvu rusku vojnu agresiju na Ukrajinu označio kao opravdanu vojnu akciju.
Tih dana je Dodik ponovio i da ostaje pri svojim secesionističkim namjerama u BiH, dok je u Crnoj Gori u prisustvu Mandića otvoreno govorio o projektu Srpski svet. Na sličan način desetak dana ranije poruke o novim granicama poslao je i novi ambasador Srbije u Crnoj Gori, obavještajac Nebojša Rodić, riječima:
„Odnos između Crne Gore i Srbije jeste bratski odnos ljudi, naroda i građana koji žive sa obje strane granice. Nema sile koja jedan narod može da rastavi, nema sile koja jedan narod može podijeliti, nema te sile koja će biti jača od volje naroda.“
Vlada izgleda nema mentalnoga kapaciteta ni da kaže a na ovu otvorenu provokaciju.
4. Pored Milatovića i Mandića, na Maslenikovljev mig reagovale su i Demokrate pritiskom da se treći put – i po svoj prilici ponovo protivzakonito – smijeni direktor Uprave policije Zoran Brđanin, kako bi pod svoju šapu stavile kompletan bezbjednosni sektor, kao i inicijativom za izmjenu izbornoga zakonodavstva.
Inicijativom za imenovanje ulice u Podgorici po Pavlu Bulatoviću, čovjeku koji je simbol mračne Miloševićeve politike 90-ih, kao i ritualnim spaljivanjem lutke s likom Andreja Nikolaidisa, a prethodno i negiranjem uloge velikosrpske mašinerije u agresiji na Hrvatsku 90-ih, Demokrate su pokazale što im leži na srcu i kakvu će ulogu odigrati, samo na jedan mig iz zvaničnoga Beograda ili Moskve.
Dovoljno je bilo da Maslenikov reaguje okom, pa da se bjelodano prepoznaju falange koje unutar aktuelne parlamentarne većine u svakom trenutku mogu sabotirati ambiciju brzog učlanjenja u EU.
Zato ne znam koliko je uopšte smisleno pitanje da li će aktuelni premijer, suočen s nezasluženom prilikom da načini istorijski iskorak i Crnu Goru uvede u društvo demokratskih zemalja, slijedeći Abazovićev primjer opet skrenuti desno kod Albukerkija i time sebi potpisati sudbinu korisnoga idiota za jednokratnu upotrebu ili se nekako ipak iskobeljati iz opasnoga društva koje je sam izabrao, uz neskriveni udio ironije Gospodnje.
autor: Aleksandar Radoman
izvor: analitika.me
Hrvatska je s dvije pobjede već nakon 2. kola osigurala Read more
„Srbija je u pregovorima oko Kosova spremna na kompromis, ali Read more
Gulijev oborio rekord evropskih prvenstava na 200 metara... Bilo je Read more
Kada je hrvatske fudbalere u Zagrebu dočekalo pola miliona navijača, Read more