IBALKAN

Vaše Pravo, Vaš Portal

Aleksandra Bosnić- ĐURIĆ: Da li je „Srpski svet“ samo kulturni koncept? (foto)

GRAĐANSKO DRUŠTVO I NJEGOVI (NE)PRIJATELJI: Od 2020. do 2024. godine postalo je jasno da od zavodljivosti meke moći najavljenog „kulturnog koncepta“ nije ostalo ništa. Upravo suprotno, korišćenje metoda crne propagande pokazuje da je ovdje u pitanju opasna strategija kojom se projektuju buduće promjene geopolitičkih orijentacija pojedinih država, uključujući i moguću relativizaciju postojećih granica.

PODGORICA: Crna Gora, Zanimljivosti, vijesti, ponedeljak, 29, 04. 2024… 00: 52… Aleksandra Bosnić- ĐURIĆ: Da li je „Srpski svet“ samo kulturni koncept? (foto)

Aprila 2024. godine jasno je da je Zapadni Balkan ne samo „trusno područje“ u stanju mirovanja, nego i zona nemira, podgrijanih međunacionalnih tenzija i mržnji i potencijalnih konflikata koji, ukoliko se dogode, mogu da imaju isključivo tragičan ishod.

Ova jasnost, ubjedljivije nego prethodne četiri godine, sada već i etički obavezuje intelektualnu i političku javnost, u svim državama kojih se problem tiče, da da odgovore na pitanja šta sve jeste a šta nije ideološko-politički konstrukt Srpskog sveta, koji su njegovi ciljevi, koji su mehanizmi koje koriste njegovi ideolozi i, konačno, šta su njegovi dosadašnji efekti.

Važno je, najzad, dati istinit odgovor na pitanje da li je Srpski svet samo kulturni koncept, nalik Španskom svetu i drugim sličnim konceptima, zasnovanim na zajedničkom jeziku, kulturnom i istorijskom nasljeđu, religiji ili etnicitetu, ili je, zapravo, samo verzija Ruskog sveta, koji je takođe nastao na ideji kulturnog jedinstva, ali se brzo pretvorio u ideološko opravdanje za teritorijalna osvajanja.

Odgovor na ovo pitanje krije se u testiranju veze između ciljeva i načina njihovog ostvarenja, odnosno u mehanizmima na kojima se utemeljuje i održava ovaj koncept. Naime, zajednice zasnovane na kulturnom jedinstvu rezultat su primjene meke moći, odnosno privlačnosti određene kulture. S druge strane, koncepti koji imaju političko-teritorijalne aspiracije po pravilu počivaju na izrazito propagandnim temeljima.

Koncept Srpskog sveta je od momenta svog „proglašenja“ tendenciozno obavijen kontradiktornim informacijama, a oni koji su o njemu javno kritički govorili kao o političko-teritorijalnom konceptu proglašavani su opsenarima, ekstremistima, izdajnicima… To nije slučajno. „Teško je“, piše Džejson Stenli, „nedvosmisleno podsticati politiku koja će naškoditi velikoj grupi ljudi“.

Čitaj još:   U TEHERANU SVE PRATE, A U GENERALŠTABU STANJE PRIPRAVNOSTI: Iran poziva... (foto, video)

Prema Stenliju, uloga političke propagande sastoji se upravo u prikrivanju očigledno problematičnih ciljeva političara ili političkih pokreta tako što ih uvija u ruho opšteprihvaćenih ideala, pa „opasan destabilizujući rat namijenjen sticanju moći postaje tako rat čiji je cilj stabilnost ili rat čiji je cilj sloboda“. Upravo politička propaganda „koristi jezik visokomoralnih ideala u svrhu ujedinjenja ljudi iza ciljeva koji bi se inače smatrali neprihvatljivim“.

Stenli nalazi da se upravo propagandnim tehnikama izvrću ideali tako da nasrću sami na sebe, sve do trenutka dok se i sama stvarnost ne nađe pod sumnjom. Istina postaje neprozirna. Politika „mi protiv njih“ uporno radi na protjerivanju razložnih rasprava i zamjenjuje ih strahom i gnijevom, stvarnost zamjenjuje „proglasima jednog čovjeka, ili možda jedne političke partije“, a „redovne i mnogo puta izrečene očigledne laži“ dio su procesa kojim „mi protiv njih“ ideolozi i političari zatvaraju informativni prostor, istovremeno rušeći poredak realnosti.

Ukoliko iz tog ugla analiziramo koncept Srpskog sveta, iza te početne neprozirnosti pojavljuje se čvrsta veza ciljeva, mehanizama i efekata ovog ideološko-političkog sklopa. Ciljevi obuhvataju maksimalnu polarizaciju tipa prijatelji/neprijatelji, patriote/izdajnici, mržnju prema Zapadu, posebno NATO paktu; klerikalizaciju i orijentaciju prema Rusiji.

Pri tome se koriste već oprobani mehanizmi: populistička manipulacija, targetiranje ideoloških i političkih neistomišljenika, difamacije, dehumanizacija, izazivanje masovne vrijednosne dezorijentacije, govor mržnje, fizičko nasilje, izazivanje individualnih i kolektivnih frustracija i straha. Efekti su očigledni: razorena društva u kojima je sistematski pasiviziran građanski otpor i u kojima se ne prepoznaje javni interes.

Jasno je, dakle, da ovakvi mehanizmi nemaju ničeg zajedničkog sa mekom moći, da su, naprotiv, zasnovani na permanentnoj indoktrinaciji i prisili. Od 2020. do 2024. godine postalo je, takođe, jasno da od zavodljivosti meke moći najavljenog „kulturnog koncepta“ nije ostalo ništa. Upravo suprotno, korišćenje metoda crne propagande pokazuje da je ovdje u pitanju opasna strategija kojom se projektuju buduće promjene geopolitičkih orijentacija pojedinih država, uključujući i moguću relativizaciju postojećih granica.

Čitaj još:   BORIS Mugoša: Bojkot popisa da se ne bi dao legitimitet spornom procesu... (foto)

Odgovor na ovu vrstu izazova mora počivati na regionalnoj građanskoj solidarnosti i na prepoznavanju, dekodiranju i dekonstrukciji crne propagande. Takva propaganda, uostalom, i djeluje kada je neprozirna i kada ne postoji svijest o mehanizmima na kojima se temelji ovaj koncept.

Zbog toga ne bi trebalo zaboraviti – cilj je uvijek pitanje načina, a način je uvijek pitanje cilja.

izvor Pobjeda.me

NAJAMNIK- Priča prema istinitom dogadjaju… (foto)

U Prlinama na domak Akova živjela je porodica Raifa Pilava. Read more

SARAJEVO, CRVENI TEPIH: Danas počinje 24. Sarajevo film festival…

Čast da otvori 24. izdanje SFF-a pripala je slavnom poljskom Read more