Suprug rah. ANISE Dreković skrhan tugom: “ Željela je da živi i borila se lavovski- Ali jednostavno… više nije mogla”

Anisa Dreković iz Novog Pazara preselila na ahiret nakon više od dvije godine borbe s karcinomom. Iza sebe je ostavila supruga, djecu i sjećanje koje ne blijedi.

Neke priče nas pogode direktno u srce. Priče o ljudima koji su ostavili trag ne zato što su bili poznati, već zato što su živjeli s nevjerovatnom snagom i ljubavlju. Takva je bila Anisa Dreković — majka, supruga, make-up artistica iz Novog Pazara, koja se posljednje dvije godine borila s karcinomom. Tiho, dostojanstveno i s osmijehom koji je skrivao bol.

Nakon njene smrti, prvi put se oglasio njen suprug Džemal. Slomljen, ali sabran zbog djece. Na pitanje kako se osjeća, rekao je samo:

“Pa kako moram biti zbog djece i sebe…”

Riječi kratke, ali bolne. Riječi koje govore više od bilo koje rečenice.

U kratkom razgovoru, Džemal je podijelio i kako su izgledali njihovi posljednji dani zajedno:

• “Borba je trajala dvije godine i dva mjeseca. Teška, ogromna… Do prije mjesec dana bilo je podnošljivo, držala se. A onda je počelo naglo da se pogoršava. Pokušavali smo sve, ona je željela da živi. I borila se – lavovski. Ali jednostavno… više nije mogla.”

Anisa je u Njemačkoj saznala za svoju dijagnozu. Ljekari su tada rekli da neće doživjeti 30. rođendan. Ona im nije povjerovala. Prkosila je, vjerovala, borila se i – živjela. Još tri godine je poklonila svojoj porodici, svojim najbližima. I svaki dan tih godina bio je dar.

Nije krila svoju bolest. Naprotiv. Na društvenim mrežama dijelila je svaki trenutak, ne iz potrebe za pažnjom, već da pomogne drugima. Da ohrabri, da motiviše, da kaže: “Niste sami.” I upravo je tako mnogima i bila svjetlo u tami.

Anisa je voljela život. Voljela ljepotu, detalje, boje. Kao make-up artistica, umjela je da istakne ono najljepše na svakome. Ali ono što je bila njena najveća snaga – bio je njen duh. I osmijeh. Onaj osmijeh koji ni bolest nije mogla da slomi.

Njeni najbliži je opisuju kao borca, kao nekoga ko nije znao za predaju. I dok su joj se tijelo i glas gasili, vjera joj nije nestajala.

Anisa možda više nije fizički s nama, ali ostaje u srcima svih koji su je znali. I u sjećanjima svih koje je dotakla. Jer, kako kaže njen suprug:

“Samo ona zna koliko se borila… A mi znamo koliko nam nedostaje.”

Redakcija Sandžak Danas