ANDREJ Nikolaidis: Favele sa 5 zvjezdica- Zašto Crna Gora ne izgleda kao evropska, nego kao zemlja Trećeg svijeta? (video)

Jeste li se u skorije vrijeme vozili po crnogorskom primorju, našem najvećem ekonomskom potencijalu? Liči li to vama na Evropsku uniju?

Meni vala ne. Ova zemlja izgleda tačno onako kakva jeste: prostor neprosvijećenosti,  korupcije, iznevjerenih nada i zavjere mediokriteta posvećenih tome da oblate, prognaju i unište svakoga i sve što prijeti da naruši konsenzus, ekvilibrijum mediokritetstva.

Od Ulcinja do Tivta ti sad treba 4 sata, ako su praznici. Taj prostor  izgleda kao niz primarnih i sekundarnih masovnih grobnica kraj puta. Izgleda kao Gaza. Kao Fukušima, nakon što je udario cunami i otopila se tri nuklearna reaktora. Naši putevi izgledaju kao oni u Kongu i Somaliji, tokom zbjegova. Trećesvjetski šik Crne Gore nije postignut parama i oružjem zapadnih demokratija i njihovih nadasve humanih građana: nije postignut vjekovima kolonijalnog ugnjetavanja i zločina svake vrste. Ne: mi smo to sve sami postigli.

Ljeti je naše primorje ionako džinovska zmija od automobila koji stoje i strpljivo čekaju: zmija koja guta svoj rep. Hitler je za manje vremena porazio slavnu vojsku Karađorđevića, koja tog puta nije stigla pobjeći u Grčku, inače bi nacistima jebali oca četresšeste. Uzgred budi rečeno, u tim borbama je poginuo 151 njemački vojnik. Što je značajno više od broja nacista koji su ubijeni u Beogradu tokom višegodišnje okupacije tog grada – a to bi, ako je vjerovati Vučićevoj štampi, da prostite, bilo dva, slovom i brojem.  Ali je značajno manje no što bi ih poginulo da smo ih natjerali da se voze našim džadama.

Drugo je poenta. OK, mi smo zemlja koja otvara i zatvara poglavlja u pregovorima sa EU, svoje zakonodavstvo usklađuje sa takozvanom „evropskom pravnom stečevinom“, usklađuje vanjsku politiku sa Briselom, itakodaljeistomeslično. Ali ako pogledate oko sebe, mi smo zemlja Trećeg svijeta. Naše ceste su Treći svijet. To su i naši aerodromi, od kojih je država sa jednoga putnike preusmjerila na aerodrom u Tirani – komšija ti je bolji od brata, što veli naš narod – a na drugi ništa osim sova ne može sletjeti noću, jer država nije uspjela staviti sijalice – a nije, jer se aerodroma namjerava trsiti.

Znate tu foru: u upravu se imenuju ljudi koji bi čekić pokvarili. Imenuju se takozvane „upravljačke strukture“ koje sistematski uništavaju javne firme, sve dok im

1. vrijednost opadne do onoga što onome kome je firma namijenjena nije žao dati i
2. ubijedi javnost da država ne umije da gazduje svojom imovinom, pa se to mora dati privatniku.

Stoga mi se čini da je krajnje vrijeme da se razmisli o tome da se umjesto upravnih odbora u javna preduzeća instalira ebola: jeftinija je a ima isti učinak.

Takođe je, rekao bih, krajnje vrijeme da Crnu Goru brendiramo kao atraktivnu lokaciju za snimanje serija i filmova o kraju civilizacije i smaku svijeta. Te su iznimno popularne – eno ih je pun Netflix. Ništa ne treba da rušimo, nema ulaganja, nema potrebe za Carevićevim bagerima – njih vlast može poslati da opet ljudima uništavaju imovinu po Cetinju. Sve imamo, samo ostavimo sve kako jeste. Dakle: prostor između Budve i Tivta, koji izgleda kao teritorija 5 minuta nakon udara džinovskog asteroida, suptilno se naslanja na haotične no pitoreskne naseobine sa šmekom brazilskih favela i vibrantnih slumova-predgrađa Bombaja i Kaira. Onda se krene ka istoku. Pa se prođe Budva, prijestonica našeg turizma i, ne dao Bog zemljotresa, razlog za milenijumsku robiju svih koji su bilo realizovali bilo nečinjenjem dopustili gradnju koja je clear and present danger za ljude koji tamo žive.

Prođe se, rekoh, Budva, savršena za snimanje filma o gradu koji je podigao vladar koji je na antipsihoticima, ali ih ne pije jer je ubijedio sebe da su ljekovi neprijatelj njegove spektakularne kreativnosti.

Onda iza sebe ostavimo i Bar, koji još uvijek nije posve nagrđen i gdje se još uvijek uočava da ga je gradio neko sa redom u glavi i idejom javnoga dobra: komunisti, dakle. Između Bara i Ulcinja prostire se nepregledni niz naselja bez vodovoda i građevinske dozvole. Taj dio Crne Gore podsjeća na Amalfi i Azurnu obalu na način na koji Travolta iz Borče grede podsjeća na Travoltu. Ovako:

E, onda se napokon stigne na krajnji istok: na Veliku Plažu. To je naša Goa. Velika plaža je kao Hotel California od The Eagles: You can check out any time you like, but you can never leave.

Prosto ne možeš. Kada u rano ljetnje veče pokušaš napustiti Veliku plažu, dočeka te automobilska  kolona od 10 kilometara. Gužve nastaju jer bulevar i most koji su podigli vode – nigdje. Kad siđeš sa najglupljeg mosta u svemiru, čeka te najgluplja zaobilaznica u svemiru: tu sve zakrči. Dajem ruku da  je nekome trebalo srušiti nešto što je bespravno podigao, ali eto, nije se moglo,

Dok sunce zalazi, vjetrić čarlija i ti rahatan i staložen čekaš u nepreglednoj koloni, vrijeme možeš prekratiti posmatrajući stotine, hiljade kuća sa stotinu hiljada kreveta za izdavanje, kuća koje doduše nisu opremljene kanalizacijom, što znači da gledaš u hiljade septičkih jama, iza kojih se nalazi naš veliki turistički potencijal – Porat Milena. Koji je, doduše, toliko zagađen da bi ga ratno pravo tretiralo kao biohemijsko oružje. Iza tebe je naša ljepotica, naša dika: rijeka Bojana. Tamo, doduše, takođe nema kanalizacije, pa sve što hiljade ljudi koji čuče na njenim obalama dok jure gliseri i trešte pinkoidi – ide pravo u vodu. Buć. Buć. Buć.

Sve ide u vodu. A voda ide na ušće.

Neprocjenjivo. Jedinstveno u svemiru. Na zapadu zalazi sunce. Ukazuju se prve zvijezde: svijetle kao one sa zastave Evropske unije. Ti se, stopljen sa prirodom, brčkaš na ušću: New Age Baptism. Misliš: ovo je tako cool. Ovo je sloboda. Ovo je duhovnost. Pred tobom su Otrant i dalje, sva mora ovoga svijeta. Iza tebe rijeka nosi fekalije. Malo govana nikada nije moglo ubiti ljudske snove.

Piše: Andrej Nikolaidis, kolumnista CdM-a

(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)

http://cdm.me