DRAGAN Bursać: Ako su četnici heroji, Ljubo Čupić je zločinac– nema treće… (foto, video)

Foto: Marija Drašković/CdM

Crna Gora je zemlja paradoksa. Tolikog paradoksa da se u istoj državi možeš moliti za dušu četnika Pavla Đurišića i u isto vrijeme šutjeti o mučeništvu Ljuba Čupića.

Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a

“Nego, zato vas pitam: Da li ste za Ljuba Ćupića ili za Pavla Đurišića? Za osmijeh ili za bajonet? Jer oboje ne možete. Ili je Crna Gora antifašistička, ili nije. Ili je Ljubo heroj, ili su četnici heroji. Trećeg nema. Ne možete pomiriti koljača i zaklanog. Možete ih samo staviti u istu laž, a onda tu laž proglasiti za novu istoriju.“

Možeš organizovati liturgiju u manastiru Podmalinsko za pripadnike Prve i Druge durmitorske četničke brigade, dok se sa druge strane, narodnom heroju Ljubu Čupiću — čovjeku koji se sa osmijehom suprotstavio fašizmu— ne dodjeljuje ni elementarno poštovanje predsjednika države.

Kad Jakov utihne

Jer Jakov Milatović ne smije da pisne. Ili ne zna. Ili se pravi da ne zna. Na pitanje o Joanikijevoj izjavi, koja otvoreno relativizuje četničke zločine i veliča koljača Pavla Đurišića, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović odgovara: „Sve sam rekao u stavovima o antifašističkim vrijednostima.“

BONUS VIDEO: 24 sata: Ljubo Čupić naspram Blagoja Jovovića?

Ne, gospodine predsjedniče — ništa niste rekli! Jer ako ne možete izgovoriti i jasno artikulisati da su četnici fašističke sluge i zločinci, onda ste rekli sve. Ali ćutanjem. I to ne neutralnim, već kolaboracionističkim. Ko na četnike ćuti, on zlo odobrava, nema tu puno filzofije!

A istina je jednostavna kao Čupićev osmijeh pred streljačkim vodom. Podsjećam, heroja Ljuba su četnici, baš četnici tog 9. maja 1942, ubili u Nikšiću. Kriv jer je bio partizan. Jer je vjerovao u slobodu. Jer nije pristao na izdaju.

“ Ja sam komandant partizanske čete i komunista. Vi nacionalisti ste obične sluge okupatora. Prezirem vas, kao ljudska ništavila. Poručite mojoj rodbini da ne pokušava da traži milost za mene“, odjekuju i danas njegove riječi!

Lice mu je i u smrti ostalo nepokolebljivo.

I vi danas tim ubicama služite liturgiju, rehabilitujete ih i držite za heroje? Organizujete parastos za „žrtve komunizma“?

Krivično djelo-na papiru

Znate li vi, poštovani sveštenici i rehabilitatori šta je to? To je veličanje zločina. To je moralna pornografija. A uz to — i krivično djelo.

Da, Krivični zakonik Crne Gore, član 370, stav 2, jasno kaže da će se kazniti i onaj ko javno odobri, negira ili značajno umanji težinu zločina genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, ako su ta djela pravosnažno presuđena u Crnoj Gori ili pred međunarodnim sudom.

Ako to učinite na način koji može izazvati mržnju ili nasilje prema određenoj grupi — zakon vas sustiže. Dakle– takva praksa je direktno suprotna zakonu Crne Gore. Svi koji javno veličaju četnike, slave ih kao heroje i pozivaju na njihovo nasljeđe, podležu upravo ovom članu Krivičnog zakonika.

Dakle, ne samo da je to moralno posrnuće — to je krivična odgovornost. Nema više opravdanja. Nema više relativizacije. Postoji zakon. Postoji presuda istorije. I postoji saučesništvo u ćutanju.

Tako stoji na papiru, velim.

A šta je liturgija za durmitorske četničke brigade, ako ne upravo to? Ašta je pokušaj rehbilitacije Pavla Đurišića, nego li to? Šta je poruka iz manastira Podmalinsko, ako ne pokušaj negacije, relativizacije i opravdavanja zločina nad civilima, nad neistomišljenicima, nad sopstvenim narodom?

Dakle, kad se u manastiru služi liturgija u čast četnika, to nije duhovna praksa — to je institucionalizovana negacija zločina. I još gore — pokušaj da se laž pretvori u istinu. A VDT, Vrhovno državno tužilaštvo, kao da je gluvo i nijemo. Kao da zakon ne postoji za one koji nose mantiju. Ili možda postoji, ali se ne primjenjuje kada su “naši” zločinci u pitanju?

Kad se koljač i zaklan stave u istu ravan

Zato ćutanje predsjednika Milatovića nije diplomatsko, a još manje civilzacijsko. Ono je suučesništvo i kukavičluk. Jer ako ne možete reći da su Pavle Đurišić i njegova durmitorska bratija ostavili krvavi trag iza sebe, onda niste dostojni ni da izgovorite ime Ljuba Čupića. A kamoli da mu položite cvijet.

I neka niko ne pokuša da nas ubijedi da je ovo pomirenje. Kakvo crno pomirenje, ovo je perverzija. Ne možete pomiriti koljača i zaklanog. Možete ih samo staviti u istu laž, a onda tu laž proglasiti za novu istoriju.

Nije ovo samo pitanje istorije. Ovo je pitanje pravde. Pitanje budućnosti. Ako danas ćutite na slavljenje četnika, sutra ćete se izvinjavati što ste ikada bili na strani antifašizma. A prekosutra će vam djeca na ekskurziji nositi cvijeće na grobove četničkih komandanata. A to prekosutra dolazi brže nego što možete i zamsiliti.

Nego, zato vas pitam: Da li ste za Ljuba ili za Pavla? Za osmijeh ili za bajonet? Jer oboje ne možete. Ili je Crna Gora antifašistička, ili nije. Ili je Ljubo heroj, ili su četnici heroji. Trećeg nema.

Ako vam treba podsjetnik, pogledajte fotografiju Ljuba Čupića. Pogledajte to lice. Osmijeh koji se ne da. Osmijeh pred smrt. Osmijeh koji je rekao sve što danas niko neće da izgovori. I upitajte se: Šta bi vam on rekao danas?

Možda vi ništa ne biste rekli. Ali on bi vam se samo nasmijao.

A to je najteža osuda.

BONUS VIDEO: Miško Prelević – Pjesma o Ljubu Čupiću

izvor CdM.me