MILUTIN L. Cerović: Crnogorska dijagnoza

Pred našim očima, a često i uz naše saučesništvo, odvija se jedna od najspektakularnijih društvenih transformacija u novijoj crnogorskoj istoriji.

Crnogorsko glumište – predstava bez kraja…

Poštovani građani, dragi čitaoci.

Pred našim očima, a često i uz naše saučesništvo, odvija se jedna od najspektakularnijih društvenih transformacija u novijoj crnogorskoj istoriji.

Sjetimo se – nakon Drugog svjetskog rata, Crna Gora je bila zemlja partizana.

Gotovo svi su se javno identifikovali s tim pokretom. Bio je to znak časti, ideala, otpora. A onda su došle devedesete.

I preko noći – polovina Crne Gore postade četnička.

Bez mnogo pitanja, bez unutrašnje dileme, narod je okrenuo novi list. I to ne po savjesti, već po direktivi.

Jer ako je Beograd rekao da je sad moderno biti nešto drugo – e pa, evo nas.

Ali, to nije izolovan slučaj.

Do juče, Crnogorci su gotovo jednoglasno bili Crnogorci.

Danas – većina su revnosni svetosavski tradicionalisti, nacionalno transformisani i vjerski nadahnuti više od samih izvora iz kojih crpe inspiraciju.

Gluma? Da.

Foliranje? I te kako.

To je kolektivna predstava, jedno veliko crnogorsko pozorište.

I nije ovo pozorište od juče. Niti je bez pozadine.

Nekada su svi vjerovali kralju. Potom Titu.

Danas – Draži Mihailoviću, četniku Pavlu Đurišiću, pa i ponekom radikalu iz susjedstva.

Kao što bi se reklo – od Šekspira do danas, ovakvo kolektivno glumište još nije viđeno.

Ali, šta je stvarna posljedica te transformacije?

Nestabilnost. Rasulo. Gubitak integriteta institucija.

Danas, u Crnoj Gori ne postoji gotovo nijedna državna struktura koja funkcioniše nezavisno, a kamoli u interesu društva u cjelini.

Zamislite društvo u kojem je nestabilnost normalizovana, gdje je rasulo sistem, a foliranje oblik preživljavanja.

Moral?

Karakter?

Stid?

To su danas najdeficitarnije vrijednosti u Crnoj Gori.

A ono što najviše boli – jeste da to nikoga više i ne boli.

Zavladala je klima apatije. Svi su digli ruke.

Sudbina upravlja narodom, umjesto da narod kroji svoju sudbinu.

Ovo je tačna i bolna dijagnoza.

Pitanje je samo – hoće li se društvo liječiti?

Ili će, kao i do sada, nastaviti da ignoriše i bolest i samu dijagnozu.

Autor: Milutin L. Cerović

izvor: aktuelno.me