SANDŽAKLIJE NAŠ PONOS
Na Beogradskom sajmu u toku su najznačajniji regionalni i evropski dogadjaji u sferi dizajna, proizvodnje i distribucije namještaja, drvne industrije i pratećih grana u Jugositočnoj Evropi – 56. Medjunarodni sajam namještaja, opreme i unutrašnje dekoracije i 56. Međunarodni sajam mašina, alata i repromaterijala iz oblasti drvne industrije, na kojima se predstavlja više od 520 izlagača.
Ove značajne manifestacije otvorio je minisatar trgovine, turizma i telekomunikacija Rasim Ljajić koji je tom prilikom izjavio da je drvna industrija Srbije, pored poljoprivrede, jedini sektor gdje se ostvaruje suficit. On je naveo da je u devet mjeseci ove godine iz Srbije izvezeno proizvoda drvne industrije u vrijednosti od 299 miliona evra.
Ministar Ljajić je istakao da Srbija ima mnoge prijednosti kada je riječ o razvoju drvne industrije, jer ima pored prirodnog potencijala od oko 2, 26 miliona hektara šuma i veoma vještu radnu snagu, dobavljače koji mogu da podrže izvoz, ali i prepoznatljive proizvode i dobru poziciju u regionu i pristup drvnim industrijama namještaja. Pored reprezentativnih domaćih predstavnika i brendova iz drvne i industrije nameštaja, na ove dve manifestacije se predstavlja i veliki broj izlagača iz Njemačke, Turske, kao i iz Francuske, Bugarske, Tajvana, Hrvatske i Slovenije. Izložen je i namještaj svih vrsta i namjena, proizvodi za uredjenje enterijera i unutrašnju dekoraciju, kao i mašine, alati i repromaterijal koji se koristi u kompleksnoj industriji namještaja.
Ono što predstavlja posebnu čast i zadovoljstvo i čini nas ponosnim jeste činjenica da su i na ovom, kao i na mnogim sajmovima prije, centralna mjesta pripala proizvodjačima namještaja iz Sandžaka – Novog Pazara i Tutina. Organizatori Sajma, prema kojima nemam ama baš nikakvih simpatija, ukoliko nastave sa greškama koje se iz godine u godinu ponavljaju ne samo da će izgubiti nucleus i temelj proizvodnje namještaja koju istinski predstavljaju sandžačke firme iz ove oblasti nego će nestati i sajma.
Dovoljno je recimo pogledati najveću sajamsku halu jedan u kojoj je bilo deset sandžačkih firmi: Tri Dalassa- Dalass Company, Dalass Namještaj I Dalass for home, Fabrika namještaja Numanović, Stil Jasen, Fabrika namještaja Tahirović, Elan MMC,Dasa, Hersa, IN-KO home art, i shvatiti da ukoliko bi one odustale od sajma, ova hala bi ličila na brisani prostor.I još da kažem da se u preostale dvije od još tri sajamske hale posvijećene ovoj manifestaciji ( od nekadašnjih 14) iz Novog Pazara bile još firme Dženo Hom Art i ON-eM mebl štof.
Kad udjete u centralnu sajamsku halu jedan možete kriviti glavu, ići unatraške, praviti se da ne vidite, minimizirati ali kako god mislili i radili ne možete ignorisati i gdje god vam pogled padne biće neko iz ovog dijela naše zemlje. Ne kažem, ima još lijepih štandova, ali tu stanete, pogledate cijene, ukoči vam se vilica, srce počne da preskače od udara na vaš standard i onda htjeli ne htjeli bjež kolko te noge nose na neki od štandova iz Pazara i Tutina na rehabilitaciju.
Beogradski sajam se ove godine diči nekim evropskim proizvodjačima namještaja ( “Arketipo” italijanski brend,austrijski Team 7, nemački Bora Ounkt Mobel, švedska “Furninova” itd.) kojima ugadja, povladjuje, povinuje se svakom njihovom zahtjevu, eh da bi pokazali da su jaka sajamska manifestacija ( tafre mila majko), koji su ove godine kurtozno došli na ovaj sajam sa nekim svemirskim unikatnim modelima namještaja čija se upotrebna vrijednost svodi na vizuelni efekat i umjetnički dojam i ti komadi namještaja, ako se te kreacije i mogu tako nazvati, su preskupe i za te pare normalan bi čovjek izgubio želju da sjedni na stolici ili spava na tome nečemu. Da se , nedaj bože, ne ošteti jer znate li vi koliko je to skupo. No ko može, bujrum.
Medjutim, čovjeku, potrošaču treba konkretan namještaj, nešto na čemu će sjedeti, spavati, nešto na čemu će jesti, namještaj na kojem će se odvijati njegov svakodnevni a ne virtalni život, treba mu dakle nešto realno, stvarno, opipljivo a ne vizuelizacija moguće upotrebne vrijednosti. Na drugoj strani nipodaštavaju se domaći proizvodjači, naročito oni, koj istrajavajau na ovom sajmu i koji em reprezentuju ovu državu i njene potencijale, em decenijama održavaju ovaj sajam a za sve to plaćaju enormno visoke cijene svega na ovom sajmu. Recimo kvadrat golog betona košta 50 eura, sa svom dekoracijom to izidje na oko 130 eura po kvadratu. A ovo je namještaj, potreban mu je prostor da se izloži i da se sve to lijepo vidi. Kad to uputate sa otrpilike dvesto ili dvesto pedeseta kvadrata u prosjeku, koliko su zauzimali Sandžački ali i drugi domaći proizvodjači dobićete cifre od kojih vas glava zaboli.
Toliki je to trošak. Pri tom sve, ama baš sve Sajam vam naplati. Ako vam donesu neku plastičnu biljku imitaciju i to naplate. Nikakvih benefita ne postoji. Iako još uvijek državna ili društvena , kako god, firma, Beogradski sajam ne čini ama baš ništa da marketinški djeluje, da dovede inostrane kupce na Sajam, da naše proizvodjače poveže sa velikim firmama, niti bilo šta drugo. Oni imaju prostor i to enormno naplaćuju, više nego u centru Pariza, nego na Menhetnu, više nego i u Monaku.
Putujući ka Beogradu na ovogodišnju sajamsku manifestaciju okretao sam radio stanice u želji da čujem barem negdje neku reklamu, najavu ili bilo šta vezano za ovogodišnji sajam. Ništa…više sam čuo o vulkanizeru Miloju iz Mrčajevaca, o farmi pilića u okolini Čačka i sličnim privrednim “potencijalima” nego o istinski grandioznoj privrednoj grani u našoj zemlji…o sajmu ama baš ni ovoliko. E, da, video sam jednom na televiziji reklamu najavu sajma. Možda je bilo nekoliko puta da ne griješim dušu. Ali bedno je to gospodo sajamski vlastodršci. Znajući pri tom da svaki bilbord, svaku nalepnicu ama baš sve, svaki djelić prostora ti isti enormno naplate. I nije ni čudo što je mnogo proizvodjača bilo rezignirano ovakvim dugogodišnjim neodgovornim ponašanjem uprava sajma ( jer se promjenilo nekoliko a ne zna se koja je bila gora od koje a to vam govorim na osnovu dvadesetogodišnjeg iskustva praćenja ove manifestacije) koja tako prosto tjera proizvodjače.
Ove godine štandove proizvodjača namještaja iz Novog Pazara I Tutina obišli su gradonačelnik Novog Pazara Nihat Biševac, predsjednik opštine Tutin Kenan Hot i potpredsjednik opštine Sjenica Muhedin Fijuljanin sa svojim saradnicima, što je po prvi put ( kako ja pamtim) da je združena delegacija triju sandžačkih opština, ovako zajedno obišla ljude koji se bave najznačajnijom privrednom djelatnošću u Sandžaku. Izvanredan potez koji je dodatno motivisao naše proizvodjače koji su izrazili svoju zahvalnosti predstavnicima lokalnih samouprava na ovoj posjeti. Zvaničnici su sa svoje strane bili ponosni da su sandžačke firme centar zbivanja u proizvodnji namještaja u ovom dijelu Evrope i da izrazili spremnost da će učiniti sve da im se , koliko lokalne uprave mogu naspram svojih mogućnosti, pomogne.
Ja sam obilazio štandove proizvodjača namještaja iz Sandžaka. Oni su se defakto nametnuli kao najbolji u ovoj branši. Fascinantno je uopšte kako opstaju. Daleko od normalnih saobraćajnica, opterećeni svim mogućim nametima, suočeni sa velikim problemom odliva radne snage, problemima u naplati potraživanja, sa problemima velikih troškova jedne tako zahtijevne i kabaste proizvodnje kakav je industrija namještaja, sa zakupima prodajnih salona i prostora velikih kvadratura jer namještaj ne može u “dva sa dva” i sa još hiljadu različitih nepogodnosti. A opet fasninantno je ta kako se pojave na sajmu. Svaki put bolji, sveži, dominantni u prilagodjenosti cijena i želji da sačuvaju i krajnjeg potrošača, svaki put za fenomenalan skok viši u sferi dizajna, kvaliteta, funkcionalnosti i udobnosti, svaki put sve bolji dokazujući svoju dominaciju i snagu.
Samo ćete na štandovima namještajaca iz Novog Pazara i Tutina pronaći zaista nešto za sebe, nešto što ima svoju umjetničku i funkcionalnu vrijednost, nešto što je upotrebljivo, što je vrhunski izradjeno, kvalitetno od najboljih materijala a prilagodjeno vašem prostoru i džepu. Tek na ovim štandovima shvatite koliko namještaj ima smisla, koliko je to potreba i morate izraziti zahvalnost ovim sjajnim ljudima što vam pružaju šansu da osvježite svoj životni prostor, da ga učinite prijatnijimi ljepšim i da za malo para dobijete mnogo svog sna.
Evo u par rečenica da vam predstavim sandžačke firme: Numanovići su u centru, na preko 500 kvadrata,pokazuju i dokazuju da su veliki, das u odavno prevazišli ove skučene prostore i sa takvom paletom proizvoda od koje vam staje dah, Tahirovići su se poput feniksa iz vatre podigli i vratili u velikom stilu i blistaju posebnim sjajem i ono što su oni izložili ove godine na sajmu zaista je praznik za oči i dušu,I dok je Tahiroviće jednom gorjela vatra, Elan MMC je imao problem sa vodom ali su i oni uspjeli da sve saniraju zajedno sa prijateljima ali najviše svojim mišićima i ponovo se nadju tu gdje im je i mjesto- medju najboljima, Pa tri Dalasa. Ko to može reći da je tri manje od jedan. Krenuli su od istog izvora, razvijali se i došli do nivoa kada su nekako prirodno krenuli svako svojim putem. I od jedne velike dobili smo tri takve fabrike istog zajedničkog imena Dallas samo je jednoj prezime “namještaj”, drugoj “kompani” a trećoj “for home” a sve tri moćne, jake, sve tri na naš ponos.
Fabrika namještaja “Hersa” nekako ima i to ljekovito ime, takav im je i namještaj, dodjete gledate, kupite i ozdravite, eto tako to oni prave.”Stil jasen” je pokazao svoju vitalnost i snagu. Oni pomjeraju fokuse i granice, dinamični su i optimistični i takav im je nekako i namještaj -čisto vam unese radost u srce. Nije lako nositi ime “Dasa”, tu treba da ste stvarno badža. E ovoj novopazarski DaSa baš je to. A namještaj im je suptilan, nježan, primamljiv, nekako pitom, obojen. Nekako DaSA I suptilnost…džabe suprotnosti, znate i sami , se privlače. Šta reći za “In-Ko” Hom art-tu zaista zastaje dah. Oni ne rade velike serije ali ono što urade pozlate i umjetnici su za uredjenje enterijera. Sad im dajte klot sobu napraviće vam od nje nešto najambijentalnije i najljepše u čemu ćete uživati. Istinski.
Ja mnogo volim jedan štand koji je po kavdraturi najmanji ali je važan i velik za one koji žele da im pogled na prozore u kući bude prijatan. Rolo zavjese i kompletan dizajnerski i fenomenalni program Dženo Hom Arta ovdje se ne mere kvadratima nego ljepotom dizajna i funkcionalnošću.I da zaokružimo ovu priču. Ništa se ne može proizvoditi bez repromaterijala. Zato je tu On-Em mebl štof koji nudi na hiljade materijala, dezena, printing i svega onoga što namještajcima treba.
Žao mi je da ove godine nije bilo fabrike namještaja “Baria”, “Drvotexa” , “Avisa” i još nekih novopazarskih firmi koje su odustale od nastupa upravo zbog loše politike Beogradskg sajma. Ove godine se to zamalo desilo sa Fabrikom namještaja Tahirović koji su zbog katastrofalnih poteza Uprave sajma zamalo u poslednjem trenutku odustali od ideje da ove godine, poslije dvadeset i kusuru godina dolaska i nastupanja na sajmu, odustanu što bi napravilo pustoš u sajamskoj hali jedan veličine 400 kvadratnih metara.
Dakle, da zaključim-Beogradski sajam je mali za proizvodjače namještaja iz Sandžaka, mali je u shvatanjima, u želji da se približi proizvodjačima_izlagačima, u želji da im ponešto i pomogne i olakša, mali je u shvatanju značaja koji ovi proizvodjači istinski imaju i moraju da imaju s obzirom koliko ljudi zapošljavaju, kakav kvalitet i količine proizvode i šta znače za bruto proizvod, dohodak i standard Srbije i šta znače u Balkanskim i Evropskim razmjerama.
Kad govorim o odnosu Sajma prema Sandžačkim proizvodjačima ništa nije bolja situacija ni kada je njihov odnos prema drugim domaćim proizvodjačima u pitanju. Ali svako se drži tamo gdje ga boli.
Proizvdnja namještaja je defakto najznačajnija privredna grana u Sandžaku i treba svi, svako sa svoje strane, da priskočimo i učinimo sve da ih održimo da napokon i država i lokalne samouprave ozbiljnije priskoče i pomognu raznim olakšicama i pomoćima jer mislim, kada su ovi divova koji su omogućili opstanak i život regiona i ove zemlje u pitanju, to je najmanje što moraju da urade.
Autor: Fehim Karišik – Foto Senad Senko Župljanin
Hrvatska je s dvije pobjede već nakon 2. kola osigurala Read more
U Prlinama na domak Akova živjela je porodica Raifa Pilava. Read more
„Srbija je u pregovorima oko Kosova spremna na kompromis, ali Read more
Gulijev oborio rekord evropskih prvenstava na 200 metara... Bilo je Read more