FATIMA MEĐEDOVIĆ- MOJA UDAJA…

Koračam kejom rijeke, onako bez cilja, polako…Bakarno-žuto lišće susti pod nogama, gonjeno jesenjim vjetrom,pleše možda poslednji ples u vazduhu, pre nego odleti u zagrljaj valovima rijeke. Setaci prolaze, ne primecujem ih. Paznju mi privlači mlada, nedavno zasadjena vrba. Tek procvjetala, a vec savila grane. Sudbina joj tako predodredila!

Naviru sjecanja… Te godine, moj babo medju prvima u Bukresu kupi radio. Bio je to moj najsretniji dan, do tada.

TEK je tri mjeseca kako sam usla u sedamnaestu, a vec poceli da dolaze prosci. Vec dva puta dolazi majka nekog Asima sa Poila i trazi me od oca. Babo kaze, zive “potanko”, bice boljih prilika za Suljaginu ćerku. 

Jedne vjeceri, dok je sa prvim aksamskim satima nestajala sunceva svjetlost sa bukreskih njiva gasila se negdje iza Parickog brda,kod nas dođe komšika Mera, sa jos jednom zenom. Bese u carsafu i pod namazbesom, nepoznata nam. Sestra i ja udjosmo u manju sobu, uzesmo djerdjefe. Sestra je vezla krpu za pokrivanje radia, a ja bijelim vezom ukrasavala bijelu patisku za nevestacki etek. Majka udje i rece da posluzim djulsijom zene, ali da naravim agar, malo jacu, za obraza.

Uputih musafirima selam, posluzih i u dnu sobe pricekah case. Osjetih kako me ona nepoznata zena odmerava i to rekoh sestri, kada se vratih u sobu. Kad odose, cujemo kako babo, majka i braca nesto pricaju u sobi i sestra se prikrade do vrata da bolje cuje.

-Bogomi Zejno, izgleda da je babo razi da te da, kaze, cata taj sto te trazi, jeste malo stariji i zenio se jedanput, ali dobra kuca, agar porodica…Babo rece Haku da te odvede negdje, da vide jesi li stasala za udaju, prvo da se vjencas, ne da te nevjencana da ides.

Po Bukresu se cu da Suljaga udaje djevojku na Parice, dobro momce, agar kuca…

Kao da se sve to mene ne tice, ja samo brinem da li ima tamo radio i kako da se odvojim od ovoga kome sam se toliko obradovala.


Ujutru obukoh bajramske salvare i bluzu, sasila nam majka iste, sestri i meni za Bajram.

Čitaj još:   ''Kada je dan oblačan i tmuran - budi nečije sunce''

Krenuh za bratom i majka podje za nama do avlijskih vrata. Kaze bratu:
– Hako, dina ti, ako bude tamo taj sto ce da nam bude zet, pokazi ga Zejni, neka makar zna za koga je dajemo. 

– Vidi stare, hoces li jos da ti sastavljam cerku sa momkom, odvrati brat majci. 

Bi mi zao majku, a meni nekako sve jedno, cim se taj babu svideo, mora da je dobar!


Krenusmo niz bukreski sokak,siđosmo do dzamije na Paricama i skrenusmo u Muftijin sokak, na cijem kraju,sa desne strane, bijase lijepa, zuta zgrada Gradskog odbora. Podjosmo na sprat i u hodniku sjedosmo na klupu, da cekamo.

Preko puta nas, covjek tridesetih godina, visok i suvonjav, stalno proviruje iza rasirenih novina. Pognute glave, cupkam bajramskim cipelama o pod, vise od dosade, nego od nekog uzbudjenja. Sve ovo kao da se ne tice mene, moje je samo da se udam, sve drugo, tu su babo i brat. Prozvase nas. Tek tada vidjeh da je covjek sa novinama usao sa nama. Kazu razvijena dovoljno, svjesna i stasala za udaju.

Jedva dočekah da pobjegnem odatle, dalje od svih tih pogleda. Nikad’ mi Bukres nije bio dalji carsiji.

Napraviše mi krnu, dosle zvane i nezvane, kazu , dodje ko hoce. Buduca svekrva mi poslala jelek i dimije. Jelek mi bese poveci, te majka mi usiva palo ispod pazuha, sigurno da je kat ostao iza prve nevjeste mog buduceg muza. Uz taj kat bese i jedan sorvan okacen na crvenu bretelu, crvena cetkija i revanija u velikoj tepsiji, poput nase demirlijke, da posluzimo okupljene. Babo rece da se posluze i jabuke iz izbe.

Još tri dana do udaje. Aksamski vakat, zacu se i reza na vratima. Komsija Murataga trazi baba. Ne htjede da udje, nesto dugo muhabetise u avliji. Otac izgledase nasekirano, isaretom rece majci da ode u drugu sobu. Dugo su tamo razgovarali, predosjetih da nesto nije kako treba. Kad babo izadje, majka me pozva kod nje.

Čitaj još:   Muškarci, znaju li, šta im je važnije: Fudbal ili vođenje ljubavi?

-Slušaj kćeri, od ovoga posla, ništa neće biti… 

-Kako majko za Boziji hatar, svi znaju da se vodim uoci petka!

-Bogomi cerko, izgleda da taj tvoj covjek nije za zenidbu, morebit ga je ta prva zena zato i ostavila.

-Kako majko nije za zenidbu, a sto?

-Nije kazu sposoban za zenu.

– Hej majko, ja mislim Bog zna sta je, sta me briga za to, glavno da imam sta pojest’, popit’, ponijet’, rekose i da ima radio !

-Eh moja hadzamijo, koga ja to udajem…

Majka spusti ruku na moje koljeno, uzdahnu i rece:

Sutradan, eto ga opet Murataga, veli: 

– Halali Suljaga, ja pohitah da ti ispricam ono juce, ko sve sto sam ti dost, a moja hanuma mi prica da je taj Asim, sto mi je to i rek'o, prosio tvoju scer i da je niste dali, pa velim, mozda je iz inata to naturio covjeku.

Bilo kako bilo, odlucise da me daju, pa kako od Allaha bude sudjeno!

Uoči petka dodjose svatovi, pripsani paricani, cerkezi i pun autobus jendji. Kad zacuh zvuk autobusa, def Muratke ciganke i pjesmu jendji ispred vrata, prvi put poceh da drhtim, svesna svoje udaje.

Izvedoše me brača iz avlijskih vrata, prihvatise jendje iz autobusa i zapjevase: ” Ej dovale, odvedosmo lale, u inatu cijelom dzematu” !
Ispod cetkije, krenuse suze niz obraze…

Nastavljam dalje pognute glave, poput zalosne vrbe sa pocetka moje price…

Autor: Fatima Medjedovic

http://ibalkan.net


Komentariši