SJEĆANJE NA VELIKANA ŠANSONE: Život Kemala Montena, bio kao film, sve pjesme pisao samo za NJU (video)

https://pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});

Veliki umjetnik i čovjek o kome niko nikada nije rekao nijednu ružnu riječ – Kemal Monteno- umro je prije četiri godine u zagrebačkoj bolnici “Rebro”…

SARAJEVO: BiH, Zanimljivost, Vijesti, utorak, 22.01. 2018…15: 32… SJEĆANJE NA VELIKANA ŠANSONE: Život Kemala Montena, bio kao film, sve pjesme pisao samo za NJU (video)

Miran, tih, povučen, šarmantan samo su neki od epiteta kojima se opisuje ličnost ovog legendarnog pjevača i kantautora, kome je prije četiri godine prestalo da kuca srce u Zagrebu, nedugo posloke transplantacije bubrega. Ovaj umketnik proživeo je život dostojan filmskog scenarija…

Legendarni kantautor i miljenik ljepšeg pola, Kemal Monteno rođen je u Sarajevu, gradu koji je obilježio njegov privatni i profesionalni život.

Skromno detinjstvo naučilo ga je da cijeni ljude, uživa u životu i nesebično pomaže prijateljima. Muziku je zavolio još kao dječak u društvu Roma, s kojima je tokom odrastanja proveo najviše vremena…

– Rođen sam rano ujutro 17. septembra 1948. godine u sarajevskoj bolnici “Jezero”, koja se nalazi na brdu iznad stadiona Koševo, na kome sam kasnije proveo veći dio svog detinjstva. Moji roditelji, otac Osvaldo i majka Bahrija, radili su kao radnici na stadionu…

Bili smo veoma siromašni, pa smo stanovali u baraci odmah iznad stadiona. Mi na verandi, a ispod nas, u podrumu, bila je jedna romska familija. Ja sam ih obožavao, stalno sam se družio s njihovom djecom i češće sam spavao ja kod njih nego u svojoj kući. Voleo sam njihov način života, veselje koje je uvijek bilo prisutno u njihovom domu i pjesme koje su pevali. Oni su me naučili šta je muzika, pjesma, ali i šta je ljubav- sećao se Kemal dok nam je svojevremeno pričao o svom životu.DINAMIČNO ODRASTANJE

Čitaj još:   ČEKA NAS DUPLO POMRAČENJE MJESECA: Narodna vjerovanja na ovaj dan će vas uplaštiti... (foto)

KEMALOV otac porijeklom je Italijan iz Monfalkonea i došao je za vrijeme Drugog svijetskog rata sa italijanskom vojskom u Bosnu…

– Moj otac je 1945. godine kao okupator stigao u Sarajevo iz Italije. Poslali su ga nadređeni jer je na biciklu pokušavao da pobjegne iz svoje zemlje. Po kazni je došao u ratom zahvaćenu Jugoslaviju.

U Sarajevu je upoznao moju majku Bahru i tu je i ostao. Otac je u Italiji imao ženu s kojom se veoma mlad vijenčao, ali ju je, iako je bila u drugom stanju, ostavio zbog moje majke, tako da u Italiji imam polusestru Danijelu. Kako je moj otac znao samo talijanski, dok sam odrastao, pijevao mi je njihove pjes- me, a majka je pjevala sevdalinke dok je sređivala stan ili prala prozore – pričao je lagano Kemal

Sarađivao sam s mnogim pjevačima. Indeksima sam napisao neke pjesme “Bacila je sve niz rijeku”, “Zemljo moja”… Radio sam za Terezu Kesoviju, Gabi Novak… – ponosno je isticao Kemal, koji je među kolegama važio za pravog prijatelja i nesebičnog čovjeka.

Svojom ljubavlju iz školskih dana,Brankom,oženio se kad je izašao iz vojske. Kemal je često isticao da mu je za mnoge pjesme inspiracija bila upravo tu njegova voljena supruga, s kojom je u skladnoj zajednici živeo više od četiri decenije

– Upoznali smo se na sarajevskom korzou. Branka je imala samo 17, ja dvije i po godine više. Od prvog trenutka znali smo da smo suđeni jedno drugom i da nismo pogriješili. Vijenčali smo se 26. juna 1971,nedugo pošto sam izašao iz vojske. Već u februaru sledeće godine rodila nam se ćerka, a dvije godine kasnije i sin Đani. Danas su izvor radosti i života unuke Lejla i Lora, na koje sam veoma ponosan- pričao je muzičar.

Čitaj još:   NOVI PAZAR- STARİ DEDO: NJEMAČKA JE TO!!!

Za Kemala nikada nisu postojale granice između bivših republika, osim što ih je nakon raspada Jugoslavije prelazio s pasošem. Te teške godine, pored tuge, donijele su mu i zdravstveni problem jer mu je ustanovljen dijabetes. 

– Nisam znao da imam šećer. Tokom rata pili smo sve i svašta, a pošto mi se stalno vrtjelo u glavi, mislio da je to od pića.Tako je bilo sve dok nisam sam otišao u Ljubljanu, gdje su mi ustanovili dijabetes.Slušam svoj organizam i pijem sve što mi se pije ili jede – govorio je Kemal. Poslednji album “Dunje i kolači” objavio je 2014. godine.

Godinu dana kasnije je, nažalost, preminuo, ali uspomena na ovog dobrog čovjeka i na njegov predivni glas ostaće viječna…

Izvor: agencije

https://pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});

Komentariši