PRVI PLAĆENI UBICA U SRBIJI: Okršaj u Kejptaunu… (kraj serijala)

https://pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});

Na sledećem sastanku, od “Žike” je dobio još 10.000 maraka, pištolj “škorpion” da mu se nađe, kao i svoj pištolj, za koji mu je rekao da je prepravljen… Ali nije.. Na suđenju je taj pištolj bio jedan od krunskih dokaza…

BEOGRAD: Regija, Crna Hronika, srijeda, 01.04. 2019…23: 59… PRVI PLAĆENI UBICA U SRBIJI: Okršaj u Kejptaunu…

Posle ubistva Tome Gibanice, Bojović je od Životića tražio još ubistava.

Ređao je imena: Dejan Ristanović Riki, koji je ranije pucao u njega, Sekula iz Železnika, Nikola Sandulović, Vlada Grubač…

Onda su se u novembru 1996 godine sukobili Bojovićeva braća, sa jedne i Dragan Drobnjak sa druge strane…

Drobjak je čak pokušao da otme Bojovićevog brata, Zorana. To je bila kap koja je prelila čašu.

Bojović je stalno zvao Životića, tražio je od njega da izvši osvetu u njegovo ime. Surovu osvetu. Obećavao je finansijsku nagradu…

A onda je naredio ubistvo brata Dragana Drobnjaka, Branka.

U novembru 1996. godine Životić je ponovo došao u Čačak. Autobusom. Na stanicu su ga sačekali Čačani, Slava Marković i Ivica Minić.

Odvezli su ga u jednu kuću, u koju je kasnije došao i Mikica Velimirović. Kovao se plan. Gdje izvšiti ubistvo? Kako? Čime?

Na kraju su se dogovorili da Branko bude likvidiran ispred svoje firme, jer ispred kuće ima opasne pse čuvare.

Životić je tražio novo oružje, “škorpion” sa prigušivačem, kao i “motorolu” da bi pratili kretanje žrtve. Praćenje je trajalo dva mjeseca. Onda 23. januar – izvršenje.

U Ulici braće Glišića, gdje je Branko imao firmu, došao je Životić…

U momentu kada je Branko vozilom krenuo na ulicu, Životić je pritrčao i u njega ispalio 18 hitaca. Usmrtio ga je na mokestu.

“Škorpion” je bacio, a sutradan je od Markovića dobio 20.000 maraka. I za ovo dijelo, Životić se na sudu branio da ga je izvršio pod pritiskom Bojovića, koji je prijetio da će se osvetiti i njemu i njegovoj porodici ako ubije Branka Drobnjaka.

Čitaj još:   PADA "VUČIĆEV GAZIMESTAN": Posjeta KOSOVU i uskoro obraćanje naciji...

-Ja to nisam htio da uradim, zato sam stalno namerno kvario “motorolu”…

Stalno sam bio na “bensedinima”, branio se Životić na suđenju…

Okršaj u Kejptaunu…

Nikolić je na saslušanju u policiji tvrdio da nije znao da je njegov kum, po nalogu Bojovića, ubio Branka Drobnjaka.

-Znao sam da je Bojović to tražio od njega, da mu je prijetio. Ali, Bojović i ja smo u to vrijeme već bili u jako lošim odnosima…

Prema meni se ponašao kao prema džukeli. Sve vrijeme. Živio sam tamo bez para, čekao njegovu milostinju. Na duši imam troje nedužnih ljudi, a on neće ni dinar da mi plati jer nisam izvršio zadatak…

Onda sam otišao kod jednog našeg čovjeka, koji je živeo u Kejptaunu, da radim…

Otišao sam od Bojovića u decembru 1996. U stavri me je on izbacio na ulicu, kao kuče. Godinu dana sam radio kod tog drugog čovjeka, ali nisam mogao da prestanem da mislim na Bojovića.

Bio sam pun bijesa, željan osvete za sve. I onda sam, negde u decem 1997. godine odlučio da ga ubijem.

Imao sam pištolj. “Beretu” Pravio sam plan… Jedne noći…

Čekao sam ga da izađe iz svoje diskoteke. Znao sam kako se kreće. Tu je bila staza. Pravio sam se da sam pijanac, da sam zastao tu da mokrim. A u ruci sam držao pištolj.

Bojović je prošao pored mene. Nije me prepoznao. Onda sam se okrenuo i pozvao ga: “Gorane”.

On se okrenuo. Uperio sam mu pištolj u grudi. Cijev mu je bila prislonjena uz tijelo. Rekao sam mu:

Čitaj još:   Vic DANA Crnogorci u BIOGRADU...

“J…ti mater. Upropastio si mi život”. I opalio… I onda: “Škljoc”. Metak se zaglavio.

Ništa. Repetirao sam oružje. Za to vrijeme on je posegnuo svojim pištoljem. Obojica smo zapucali. Obojica smo pali..

Onda je došla policija,, Hitna pomoć… Završili smo u bolnici. Ja samo dobio po nogama, teške povrede, a on dva hica u stomak…

Oporavio se brzo, prije mene. Izašao je iz bolnice i pobjegao. Sve je tamo prodao i otišao ko zna gdje…, pričao je Nikolić.

Za to vreme, policija u Srbiji je protiv Nikolića već prikupila dovoljno tačno toliko dokaza za potjernicu, po kojoj je iz JAR izručen u Srbiju.

Nikolić i njegov kum Životić su 2000. godine osuđeni na smrtnu kaznu. Sa njima su na višegodišnje zatvorske kazne, kao pomagači osuđeni i Čačani, Mikica Velimirović (koji je izručen iz Italije), Slavo Marković, koji je kasnije, po Bojovićevom nalogu pokušao atentat Dragana Drobnjaka, Voja Ivanović, Ivica Minić, Vladimir Ninić i Jeremija Pajović,Nenad Martinovski iz Ovčar Banje.

Dvije godine kasnije, Vrhovni sud je smrtne kazne Nikoliću i Životiću prvo ih je preinačio u kazne zatvorom od 40 godina…

Obojica su iza rešetaka, dok je za Bojovićem i dalje na snazi potjernica od Interpola. I niko ne zna gdje je…

(kraj serijala)

(Kurir.rs/Ekspress/Tamara Marković- Subota/Foto: Profimedia)

https://pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});

Komentariši