Ajša Gorčević: ”MORAO SI DA SE DESIŠ”


Riječ autorice: Svijet, tako mali, a tako veliki… U jednom momentu toliko različitih ljudi, drugačijih priča, a samo jedna vaša, jedinstvena i posebna.
Živite je kako najbolje znate, odgovaraćete za nju!
Koliko životnih, toliko u njima prepletenih ljubavnih priča, koje isto tako ispisujemo rukopisom koji znamo i umijemo, na ono što je već unaprijed određeno od Onoga koji je dao sve!
Kažu da ljubav najbolje pišu zaljubljeni, a kažu i to, da je neko u svom životu čak nikada i ne doživi, pa tako i ne osjeti čari njene ljepote da bi pisao o njoj…
A ja kažem, da svako nekoga čeka i da svako ima itekako svoj par. Možda se nekada i desi da se u momentu ne primjete, ne dožive, ili se u mimohodu negdje samo okrznu jedno o drugo, te nastave dalje, ne primjećujući da su upravo sreli ljubav svog života. No, doći će vrijeme kada će to sigurno uvidjeti.
Neki pogledi se ni na tren neće zagrliti, ruke dotaći, te nikada i neće shvatiti da je to ustvari bila njihova polovina srca kojoj je bila sudbina da ostane samo u čežnji, mašti, iščekivanju, snovima… Bezdodirno!
Razlog zašto je zalutao ili se namjerno našao tu, svako ima, kao i svoju ulogu, zadatak, misiju da svojim prisustvom odglumi svoju rolu, makar ona bila teška, nekada pogubna, razočaravajuća, predmet teških patnji, kao i onih koje vas u svojoj veličini dižu do nebeskih visina, ljubavi koja pomjera brda, kida čelične okove i razbija predrasude!
Kakva takva, nije vas mogla zaobići i da ste htjeli. Da, ma kakva god da je bila, bila je dio nečega što je nekome lekcija iza koje ostaje čvršći, jači, nekome nešto što ga je slomio, uništilo, ponizilo, gdje je dotakao poslije takve ljubavi dno dna, a nekome pak nešto divno neponovljivo, što je dalo njegovom životu smisao, snagu, istrajnost, sreću…

Čitaj još:   Crnogorac MARIO umiješan u ubistvo OLIVERA Ivanovića???

Na koncu konca svaka od ovih ljubavi desila se i nije vas mogla mimoići, kakva god da je bila…

Tada, u tom momentu, baš na tom mjestu…
Morao si da se desiš,
Tako je htio Bog!

Ajša Gorčević
Sarajevo, 18. maj 2019.godine

RUŽA U PLAMENU

Od tog dana
Svaki petak podsjeti me na taj
Drugačiji, pun iščekivanja,
Treme, strepnje…
Tu blizu vatre na čaršiji stojim
Nikada nisam primjetila
Da je sekunda toliko duga
I da sunce zna tako jako da peče
Kao nikad prije…
Vidjela sam ljude, čula glasove
A ustvari ništa nisam čula,
Gomilu ljudi koji negdje žure
Svojim nekakvim pričama,
Životima, snovima…
Pucao je pločnik pod njihovim nogama
Koracima…
Vrijeme za mene je stalo,
A,
Ubrzani film pred očima
Čekam nekoliko trenutaka, a vječnost…
Čini mi se
Svako lice koje se pojavi
Tvoje je, pogled tvoj!
Slutim osmijeh,
Da, nagađam…
I baš u momentu kada sam pomislila
Da te neću vidjeti, upoznati
Zamirisa miris ruže, volim ga
Znao si
Zamirisa kao nikad do tad…
Ispružena ruka
Svijet stao,
Mislila sam svi su tada
Gledali u nas,
Čini mi se da sam se zacrvenila, zbunila
I namjerno odugovlačila
Čuvala pogled,
Plašila se ako te pogledam
Pobjeći ćeš, nestati
Bićeš iluzija
Koja se pred mojim očima topi…
Onda lom,
Trenutak kada vasiona puca
Tope najledeniji glečeri
Susret dvije dimenzije
Pogledi…
To si bio ti, da
Onaj koga sam zamišljala,
Sa koji sam noćne tišine dijelila
Snovima pokrivala
Daljino, dala si mi dio srca koje je falilo
A uzela si mi poslije toga sve!
Navika je ukrala moje snove,
Odvela te!
Otela,
Iščupala srce iz prsa raspuklo
Krvari još uvijek
I čeka svoje pola!

Čitaj još:   STIŽE HAOS: Prvi na udaru, turski i grčki dio Egeja...

Na čaršiji blizu vatre vidim
Jedna djevojka stoji
s jednim mladićem,
Ruža u ruci,
Svi smo gledali u njih…

*


I misliš da možeš jednim pokretom izmjeniti sve.
Da će tek tako sve doći ti na pladnju?!
Zar se lahko, sa dva udarca krampom, dolazi do dijamanta?
Možeš li, stojeći na tvrdom tlu, uhvatiti pticu u letu,
te uhvatiti ribu u vodi posmarajći je sa obale?
Ne, dragi moj, potrudi se, a onda uživaj u plodovima svog truda.
Neprocenjivo je!

*
Treba da prođe mnogo vremena da čovjek shvati
da je uzalud potrošio mnogo sati, snage, živaca u beskorisno.
Onda kada spozna da je On jedan,
majka jedini prijatelj i da se izdrobljeno ne može više vratiti,
možda bude već kasno!*
Ne pokazuj životu da si slab,
nemoćan ispod onoga što on donosi.
Koliko puta on tebi da razloga za suze,
toliko puta mu osmijehom pokaži da si jači…

http://ibalkan.net


Komentariši