Ispovijest Beograđanina iz mješovitog braka: Slavimo BOŽIĆ I BAJRAME…

https://pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});

Na kraju daje i svojevrsnu preporuku vezanu za budućnost ovih naših komplikovanih, ali isprepletenih odnosa u regionu

BEOGRAD: Srbija,vijesti,subota,29. 06.2019…10: 39…Ispovijest Beograđanina iz mješovitog braka: Slavimo BOŽIĆ I BAJRAME…

Korisnik Tvitera koji se predstavlja kao Ivan ovih dana je oduševio pratioce društvenih mreža svojim “nizom” u kojem je pisao o nacionalnoj i verskoj toleranciji, nudeći svoju životnu priču kao predložak za ovu temu.

Kao djete iz popularno nazivano “mešovitog braka” i kao neko ko sebe zbog svojih korijena često u šali naziva “polutanom”, nikada nisam ni umio da shvatim pojavu mržnje i netrpeljivosti na rasnoj, vijerskoj ili nacionalnoj osnovi – napisao je Ivan, a potom pojasnio stvari:

Moj otac je pravoslavac iz okoline Kragujevca, iz srca Šumadije, a moja je majka muslimanka iz okoline Bihaća, predivnog gradića na obali Une.

Oboje su radili u vojsci, s tim što je ona ostala bez posla malo prije i moga rođenja, a on je dočekao penziju u Kobrama.

Uvijek sam učen da prihvatam i poštujem razlike među ljudima – u govoru, običajima, vijeri, naciji. Odrastao sam okružen ljudima raznih nacionalnih pripadnosti i vjeroisposvesti, koji su me učili da ljude djelim na dobre i loše, a ne na muslimane i hrišćane, Hrvate i Srbe, crne i bijele.

Čitaj još:   Dnevni horoskop za 9. jul 2019.

Ivan dalje objašnjava kako su se u njegovoj porodici ravnopravni slavili svi vijerski praznici:

U našoj porodici obilježavamo Božić i Vaskrs, i Ramazanski i Kurban-Bajram. Vijerujem u Boga, iako nisam ni kršten niti sam primio islam. Vjerski praznici za mene simbolizuju okupljanje porodice, zajedništvo, ljubav, a ne nepremostive razlike između nas i “onih drugih”...

On s ponosom ističe da je Beograđanin i pojašnjava zašto je to za njega posebna čast:

Rođen sam u Beogradu, u Srbiji, i to sa ponosom ističem gdje god da se nađem. Zime najradije provodim tu ili u očevom zavičaju, uživajući u netaknutoj prirodi. Ljeti najčešće odlazim u Bosnu i Hrvatsku, prvo na rafting na nestvarno lijepoj Uni ili ljetovanje na Istri ili crnogorskom primorju.

Jaz i netrpeljivost koji i sada, iako dosta manji, ipak postoje među i ljudima na teritoriji one velike, ratovima razorene države. Uz duboko poštovanje ka učesnicima, a naročito žrtvama rata i sa njima u sijećanju, mislim da jeu to vrijeme da se okrenemo nekoj ljepšoj budućnosti za sve nas.

Čitaj još:   U EVROPI, BIJESNE OLUJE: Oko Balkana, upaljeni svi mogući meteoalarmi...

On na kraju daje i svojevrsnu preporuku vezanu za budućnost i naših komplikovanih, ali isprepletenih odnosa u regionu:

Ružnu prošlost ostavimo gdje joj je i mijesto, u nadi da se ništa slično neće ponoviti na ovim našim prostorima…

izvor agencije

https://pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});

Komentariši