“HOROR SOBA” U KOJOJ SU STRJELJANI BOŠNJACI CIVILI U SREBRENICI: Zidovi su isprskani KRVLJU, unutra svi žele da uđu… (foto i video)

https://pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});

Nekadašnja fabrika Feros u Potočarima, danas je pretvorena u krvavi muzej. Podsjetnik je na srebreničko stradanje, a krv žrtava i dalje se nalazi unutar tih zidina…

POTOČARI (SREBRENICA): BiH, Crna Hronika, vijesti, nedelja, 21. 07.2019… 14: 59…”HOROR SOBA” U KOJOJ SU STRJELJANI BOŠNJACI CIVILI U SREBRENICI: Zidovi su isprskani KRVLJU, unutra svi žele da uđu… (foto i video)

Naizgled obična komunistička betonska zgrada, visokih stropova, nagrižena “zubom vremena”, krije mračnu tajnu ratnog vremena.

 

Glavna hala zamišljena je kao muzejska postavka, ali okolni hodnici i prostorije pun vlage, buđi, vode i zidova izrešetanih mecima, vode ka mračnoj prostoriji iz koje dopire nesnosan smrad… 

U ovoj zgradi svi putevi, izgleda, vode baš tamo. Svi žele da vide upravo tu malu zabačenu prostoriju, čiji su zidovi okrvavljeni i koja je poprište, kako saznajemo u Potočarima, najvećeg zločina. 

U ovoj prostoriji, kako pričaju u ovom muzeju, za vrijeme rata i GENOCIDA u Srebrenici streljani su ljudi bilo ih je na hiljade. 

Sve strane ove prostorije isprskane su krvlju… 

Čitaj još:   Dr Zuhra i VOĆE KOJE, Goji više od mesa...

Bilo bi teško za povjerovati kako se “ta krv” održala sve do danas da se upravo sa tog mijesta ne širi nesnosan smrad koji su uradili ljudki zlotvori… 

Ifeta Mejremić, žena je koja je preživjela strahote koje su se 1995. godine događale u Srebrenici. Svojim očima gledala je ubistva i odvajanje sinova od majki. Ta sjećanja i dalje su živa u njenim mislima, a na pomen i pokušaj evociranja uspomena, suze ne može da zaustavi. Ipak, hrani se optimizmom, pomaganjem drugima, pomaganjem djeci. Bori se za bolje sutra.

No, samo jedno pitanje bilo je dovoljno da se njen oči ispune suzama…

Nakon što smo Ifetu Mejremić zapitali koje je to najteže, najtužnije sjećanje koje nosi iz ratnog doba, preko njenog lica prešla je sena. Ona se zaplakala evocirajući bolne uspomene. 

– Najtužnije sjećanje mi je na ono kada su odvajali od majke sina. Jednog su uhvatili preko šume, a drugog kada su ušli u autobus. Tada su pitali majku, jer je mlađi bio kod nje u autobusu “Kojeg ćeš sina da ti uzmemo”? To mi je nešto najteže. Jednoj majci su zaklali bebu u krilu – seća se Ifeta Mejremić

Čitaj još:   IDE NOVA STAMBOLSKA PRIČA: Künefe i čaj...

Dodaje kako je sve tužno, te kako retko dolazi u Potočare. 

Sve je tužno. Rijetko dolazim ovdje. Danas sam popila šaku tableta da bih mogla da dođem ovdje. Veoma je teško. Svaki put kada dođem ovde, ja se potresem – iskrena je Mejremić…

http://iBalkan.net 

https://pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});

Komentariši