Šefka Begović-Ličina- KAKO SE ZEMLJA VOLI
U ovom mom dvomjesečnom putovanju iz Novog Pazara po Bosni, Sloveniji i Švajcarskoj, cijelim putem sam razmišljala i upoređivala kulture ovih naroda
Ostavljajući u svojoj čaršiji kahvečajnice pune ljudi koji na centru grada pri jutarnjem suncu, uz taze haber merače svoju prvu kahvu, smiju se, šale i u Sarajevu miris Željinih ćevapa na Baščaršiji gdje sve vrvi od žamora razdraganog svijeta, dočeka me Slovenija nekako mirna, ledena, k'o djevojčica dotjerana za školsku priredbu,sa mašnicom na loknicama i u bijelim dokoljenicama, nekako sva uštirkana i pazi da se ne uprlja.
Prvim korakom u Sloveniji stekne se utisak da ste došli u malu Švajcarsku, zemlju u kojoj je sve sređeno, gdje je sve tu “pod konac”
Maribor, gdje mi žive ćerke i zet sa tri sina, je prelijep i čist grad, među najčistijim gradovima u Evropi.
Divan je osjećaj šetati pored rijeke Drave, koja protiče kroz grad i u kojoj se ispod obalskog drveća kupa jato labudova, a u čijoj vodi ne vidite ni papirić, grančicu ili bilo kakav otpadak. Sve nekako blista kao da se grad svakog jutra umiva i namiriše najzanosnijim mirisom.
Univerziteski grad, koji je po nekim kriterijumima, posle Kopenhagena drugi grad u Evropi po uspješnosti liječenja steriliteta kod žena i učinkovitosti vantelesne oplodnje, sa ostacima austrougarske arhitekture u svojoj ljepoti i otmjenosti, i tišini, izgleda moćno i gospodski.
A u sred Maribora, gdje smo išli na doručak, restoran “Baščaršija”. Naravno, vlasnici su Saša i Zekira, Bosanci. Njih dvoje su u tuđu zemlju prenijeli dah , jubav i uspomene Bosne i Baščaršije.,u onim bakarnim đugumima , testijama, ćasama sa slikom grožđa, onom štriku što iznad stola visi sa porhetnim čamaširom, na improvizovanim čađavim šašovcima.
Divila sam se mašti ovih ljudi koji su u Mariboru osmislili svoje carstvo. Na sećijama i foteljama tkane staze, na stolicama k'o behar bijele pustećije, na stolu ibrik, u zemljanim čanacima vreli uštipci, domaći kajmak, na drvenom pladnju šareni burek, pečen pod sačem, u sahanu domaće ovčje mlijeko, prirodni sok od malina, i naravno u fildžanu bosanka kahva.
I zamislite, najčešći gosti u njihovom carstvu su Austrijanci i Slovenci koji u toj ljepoti svakodnevno uživaju.
Mislila sam koliko mi Bošnjaci nismo svjesni bogatstva naše kulture, našeg nasljedstva, čije nam poštovanje najviše pokazuju tuđini.
Čini mi se da u ovoj maloj državi koja je nekako i geografski odvojena od svih republika bivše Jugoslavije, sve funkcioniše kao sat. Nepoznati ljudi vas uz blagi naklon i osmjeh pozdravljaju u liftu na ulici, propuštaju da prođete, poštuju red, na javnim mjestima tiho pričaju. Svuda mir, sklad, uzajamno poštovanje, strpljenje, onako kako se nama Ku'ranskim Odredbama nalaže.
Svakodnevno šetajući pored Drave, razmišljala sam koliko ovdje ljudi čuvaju zemlju po kojoj hodaju i koja ih hrani, vodu taj životni izvor, puteve, zgrade su bez ispisanih grafita, mostovi bez polomljljenih ograda, netaknute klupe u parku, natkriveni kontejneri iz kojih ne preliva smeće, niko ne viri u tuđe balkone, niti ga zanimaju ničiji poslovi ni životi…
I onako za sebe mislim ” Pa ovi ljudi se ponašaju baš onako kako bi trebali da činimo mi Muslimani.”
Autor: Šefka Begović Ličina
U Prlinama na domak Akova živjela je porodica Raifa Pilava. Read more
Čast da otvori 24. izdanje SFF-a pripala je slavnom poljskom Read more
Gulijev oborio rekord evropskih prvenstava na 200 metara... Bilo je Read more
Kada je hrvatske fudbalere u Zagrebu dočekalo pola miliona navijača, Read more