Šefka Begović-Ličina- KAKO SE ZEMLJA VOLI

(adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});

U ovom mom dvomjesečnom putovanju iz Novog Pazara po Bosni, Sloveniji i Švajcarskoj, cijelim putem sam razmišljala i upoređivala kulture ovih naroda
Ostavljajući u svojoj čaršiji kahvečajnice pune ljudi koji na centru grada pri jutarnjem suncu, uz taze haber merače svoju prvu kahvu, smiju se, šale i u Sarajevu miris Željinih ćevapa na Baščaršiji gdje sve vrvi od žamora razdraganog svijeta, dočeka me Slovenija nekako mirna, ledena, k'o djevojčica dotjerana za školsku priredbu,sa mašnicom na loknicama i u bijelim dokoljenicama, nekako sva uštirkana i pazi da se ne uprlja.

Prvim korakom u Sloveniji stekne se utisak da ste došli u malu Švajcarsku, zemlju u kojoj je sve sređeno, gdje je sve tu “pod konac”
Maribor, gdje mi žive ćerke i zet sa tri sina, je prelijep i čist grad, među najčistijim gradovima u Evropi.
Divan je osjećaj šetati pored rijeke Drave, koja protiče kroz grad i u kojoj se ispod obalskog drveća kupa jato labudova, a u čijoj vodi ne vidite ni papirić, grančicu ili bilo kakav otpadak. Sve nekako blista kao da se grad svakog jutra umiva i namiriše najzanosnijim mirisom.
Univerziteski grad, koji je po nekim kriterijumima, posle Kopenhagena drugi grad u Evropi po uspješnosti liječenja steriliteta kod žena i učinkovitosti vantelesne oplodnje, sa ostacima austrougarske arhitekture u svojoj ljepoti i otmjenosti, i tišini, izgleda moćno i gospodski.
A u sred Maribora, gdje smo išli na doručak, restoran “Baščaršija”. Naravno, vlasnici su Saša i Zekira, Bosanci. Njih dvoje su u tuđu zemlju prenijeli dah , jubav i uspomene Bosne i Baščaršije.,u onim bakarnim đugumima , testijama, ćasama sa slikom grožđa, onom štriku što iznad stola visi sa porhetnim čamaširom, na improvizovanim čađavim šašovcima.

Čitaj još:   NOVI PAZAR: TAKO SE ČUVA I POŠTUJE SVOJ GRAD (foto)

Divila sam se mašti ovih ljudi koji su u Mariboru osmislili svoje carstvo. Na sećijama i foteljama tkane staze, na stolicama k'o behar bijele pustećije, na stolu ibrik, u zemljanim čanacima vreli uštipci, domaći kajmak, na drvenom pladnju šareni burek, pečen pod sačem, u sahanu domaće ovčje mlijeko, prirodni sok od malina, i naravno u fildžanu bosanka kahva.
I zamislite, najčešći gosti u njihovom carstvu su Austrijanci i Slovenci koji u toj ljepoti svakodnevno uživaju.

Mislila sam koliko mi Bošnjaci nismo svjesni bogatstva naše kulture, našeg nasljedstva, čije nam poštovanje najviše pokazuju tuđini.
Čini mi se da u ovoj maloj državi koja je nekako i geografski odvojena od svih republika bivše Jugoslavije, sve funkcioniše kao sat. Nepoznati ljudi vas uz blagi naklon i osmjeh pozdravljaju u liftu na ulici, propuštaju da prođete, poštuju red, na javnim mjestima tiho pričaju. Svuda mir, sklad, uzajamno poštovanje, strpljenje, onako kako se nama Ku'ranskim Odredbama nalaže.

Čitaj još:   HOROR: Punica i zet pili skupa, dohvatila nož izbola ga 27 puta, odsjekla mu polni organ i bacila kroz prozor... (foto)

Svakodnevno šetajući pored Drave, razmišljala sam koliko ovdje ljudi čuvaju zemlju po kojoj hodaju i koja ih hrani, vodu taj životni izvor, puteve, zgrade su bez ispisanih grafita, mostovi bez polomljljenih ograda, netaknute klupe u parku, natkriveni kontejneri iz kojih ne preliva smeće, niko ne viri u tuđe balkone, niti ga zanimaju ničiji poslovi ni životi…
I onako za sebe mislim ” Pa ovi ljudi se ponašaju baš onako kako bi trebali da činimo mi Muslimani.”

Autor: Šefka Begović Ličina

http://ibalkan.net

(adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *