Glumac Zef Bato Dedivanović preminuo je u 83. godini u Podgorici, bio je jedan od najosobenijih crnogorskih umjetnika, iskren, bez dlake na jeziku, duhovit i kadar da u svakom momentu pronađe motivaciju za šalu…
PODGORICA: Crna Gora, Crna Hronika, vijesti, subota, 15.05.2021…13.34… TUGA I ODLAZAK NAŠEG Zef Bata Dedivanovića: Jesi li čovjek ili pogan, nema druge vjere… (foto i video)
U društvu velikog Zefa Bata Dedivanovića uvijek je bilo veselo, jer Bato je volio „iskošene“ priče o životu, nadasve ironiju i zdrav cinizam koji nikoga nije povrjeđivao.
Često se šalio i na svoj račun, štaviše, bio je nemilosrdan prema sebi i svojoj profesiji. Nikad nije mistifikovao glumu, pozorište ili film, ali im je bio do krajnosti posvećen.
Nedavno je i najavio konačni oproštaj od glume, ulogom u filmu „Djeca“ Nikole Vukčevića. Krug je, kako je rekao, zatvoren.
Često se javljao redakciji Pobjede, sa nekim novim kritičkim osvrtom na aktuelnu društveno- političku situaciju, ili samo bi ispričao vic, i izrecitovao nove stihove, jer Bato je bio i jako dobar pjesnik.
Uvijek otvoren i uvijek raspoložen za razgovor i kafanu. Takav je bio i 2014. godine, kada je za Pobjedu razgovarao povodom velikog jubileja– 65 godina njegovog bavljenja glumom…
Za portal Pobjede, prenosimo dio intervja u kojem se Zef Bato Dedivanović ogolio do srži.
Na pitanje je li bilo malo 76 godina života i 65 god glumačkog angažmana, Bato je odgovorio: „Ne, nego premnogo.
Kad bih birao, opet bih istim putem krenuo. A platio sam ga debelo. Jer su se ćiškali sa mnom po pozorištu. Nije me nikako mogla zapanuti dobra uloga. Svanulo mi je tek kad me Živko Nikolić uzeo u „Đeknu“.“
Kako vam protiče život u ovim godinama?
DEDIVANOVIĆ: Da sam zna’ kako je lijepa starost kad sam ima’ 20 godina, naručio bih je. (smijeh) Kako mi protiče?! Nikako. Dođe vrijeme da ne trebaš nikome, da si višak svuđe, pa i kući.
Valjda Vaše iskustvo još nekome znači?
DEDIVANOVIĆ: Kako kome. Ne znači nikome. Možda samo meni, ali ni to nije od velike koristi, nego u štetu.
Obično se kaže da čovjek mora do kraja da se za nešto bori. Šta su Vaše borbe posljednjih godina?
DEDIVANOVIĆ: Borbe za život. Obolio sam, pa se borim protiv bolesti. Borim se i za Crnu Goru. To je amanet, koji sam sebi zadao.
Na koji način se borite za Crnu Goru?
DEDIVANOVIĆ: Perom, zborom i svim ostalim. Zato sam izopšten i iz pozorišta. Jednom prilikom nijesam htio igram u predstavi „Izvanjac“, pa su me spopali razni da me ubjeđuju da moram. Ne moram, rekoh, bogomi. Eto, Bane Popović je dobio Trinaestojulsku nagradu za tu ulogu.
Šta Vam je smetalo u tom komadu?
DEDIVANOVIĆ: Smetalo mi je što je pisac napisao za Zagarčane da su bili lupeži. A to je priča. Pričam ti priču. Nijesam htio da igram.
Ali to je sve mašta, kobajagi?
DEDIVANOVIĆ: Jes, jes, kako da ne… Nijesam htio, jer će doći Zagarčanin, koji pozorište ne doživljava kao kobajagi već kao istinu, pa će me mlatiti…
Izvor CdM.me
Na suđenju predsjedniku bh. entiteta RS Miloradu Dodiku i bivšem direktoru Službenog glasnika ovog entiteta…
Nekada bez funkcionalnih, danas bez ikakvih institucija. Umjesto depolitizacije, neskrivena politizacija. U zemlji u kojoj…
Zvanična Crna Gora nesumnjivo će se diskreditovati ukoliko se odmah ne pridruži kosponzorstvu Rezolucije o…
Pravno-vjerski poljoprivredni ekspert, čija je partija u sadejstvu sa još jednom takvom, jedva uspjela da…
Iako iz opravdanih razloga fizički ne mogu prisustovati, kao poslanik u Skupštini Crne Gore i…
Jedino što su građani dobili u ovih par mjeseci Spajićeve Vlade su nova zaduženja od…
This website uses cookies.