CRNOGORSKA REALNOST: Optimizam je kukavičluk…

Lažna je optimistička floskula o rješenju u dogovaranju sa nekim ko ne priznaje da postojiš i čija je ideja vodilja nestajanje nas i naše državne tvorevine nasilnim metodama...

Malo je toga što mi kao malo društvo i država možemo učiniti , ali možemo prestati sa iluzionističkim optimističkim ubjeđenjima oko rješenja naših problema. To je oportunistički kukavičluk i ne vodi rješenjima, već treba iskreno i duboko razmotriti našu situaciju iz koje nema lakih izlaza i probati pronaći najmanje traumatična realna rješenja.

ILUZIJE

Pri tome mislim da je rješenje opstanak suverene, demokratske, građanske multivjerske i multikulturalne sekularne Crne Gore. Biće teško i u startu moramo odstraniti neke iluzije.

Prvo: našu opčinjenost slavnom i junačnom prošlošću koja nam automatski donosi prava. Da ali traži da budemo junačni kao preci i podnesemo žrtve kakve su oni podnosili. Čak i ako budemo takvi postoji mogućnost da nas precrtaju velike sile kao 1918. godine i uruče nekome ko im je geostrateški bitniji.

Treba i kritički razmišljati o toj našoj istoriji, koja nije bila baš takva kako je o njoj pjevano, i imala je i svoje mane i greške. Ne zato da bi se umilili našim negatorima u ovom pseudo-demokratskom raju, nego da ih ne bi ponovo činili i plaćali njihove posljedice.

Drugo: naša iluzija o EU kao blagoslovenom demokratskom Edenu čijim se proklamovanim čarima treba bezrezervno prepustiti, i da su sva naša rješenja u ulasku u Eden. Ne zaboravimo da se EU još uvijek kaje zbog masovnog prijema bivših članica Varšavskog pakta, koje je u članstvo primila u delirijumu svoje slave i svoga privrednog i geostrateškog maksimuma, i koje je sada izluđuju svojim protivljenjem kod konsenzualnog donošenja za nju bitnih odluka.

Stoga moramo biti svjesni da EU ni u ludilu neće primiti šest preostalih balkanoidnih problematičnih državnih tvorevina jer bi ugrozila većinu u odlučivanju.

Shodno tome, treba znati da EU učestvuje u utapanju BiH, Crne Gore, Kosova i Sjeverne Makedonije u Srbiju, Albaniju i Hrvatsku i možda Bugarsku koja je diskvalifikovala Makedoniju iz pridruživanja. Ne treba imati iluziju da zemlje predvodnice EU nemaju tačnu sliku o prirodi režima u Srbiji i njegovih apetita u regionu.

Treće: lažna je optimistička floskula o rješenju u dogovaranju sa nekim ko ne priznaje da postojiš i čija je ideja vodilja nestajanje nas i naše državne tvorevine nasilnim metodama.

Zaboravljamo li da smo već u ovom trenutku medijska i obavještajno-bezbjednosna kolonija Srbije. I da se čak i lokalni izbori ne mogu izvesti bez otvorenih nekontrolisanih upada srpskih obavještajnih snaga i kriminalnih propagandističkih grupa sa prljavim novcem. Ni religiozni obredi ne mogu više bez „kobri“ BIA- e i fašisoidnih navijačko-kriminalnih falangi. Kamoli popis stanovništva, donošenje zakona o državljanstu kojim bi doveli bar sto ili dvjesta hiljada glasača iz Srbije i obesmislili svake izbore.

I, naravno, Crkva Srbije kao klerošovinistički trojanski konj velikosrpske hegemonističke politike. No o tome na kraju.

Četvrto: provincijsko mudrolijaško politikantstvo naše dosadašnje suverenističke vlasti kojim su pokušavali varati EU vašarskim trikovima i uspjeli prevariti svoje građane u pogledu korupcije klijentelizma i enormnog bogaćenja i stvaranja brutalnih socijalnih razlika. Poseban slučaj je kadrovska politika forsiranja poslušnih prosječnjaka. I sad, kad su izgubili, pokušavaju da barjače ispred nas bez ikakvih realnih zasluga u našoj pobuni.

I pored svega, svi mi suverenisti moramo ostati jedinstveni ili propasti. Ali, kad pobijedimo moramo se ozbiljno porefenati.

autor: http://pobjeda.me