CRNA GORA: BOLJI ŽIVOT- MALO SJUTRA

Priča o budžetu za 2022. godinu ide od bajke do pakla, a u negdje između, malo zatureno je predviđeno zaduženje od 1,4 milijardi eura.

Iz Ministarstva finansija i socijalnog staranja tvrde da se zaduženje neće desiti. Predvidjeli su ga, što bi narod rekao, “za ne daj Bože”.

Državni sekretar Ministarstva finansija i socijalnog staranja Branko Krvavac kazao je, gostujući na TVCG, da neće biti novih zaduženja ukoliko bude usvojen Vladin prijedlog Zakona o budžetu.

Gle čuda, isti budžet je ostavio prostor za zaduženje, ali neće ga biti ako se usvoji taj budžet. Jasno je, da ništa nije jasno.

Šta donose dani pred glasanje o Budžetu?

Bajka je sve ono što je predvidio pgrogram Evropa sad i njegov kreator ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić, a pakao su, kako to i sam ministar kaže, prijedlozi Demokrata za tri zakonska rješenja za čije  ostvarenje, kako je ističe poslanik SDP-a Raško Konjević, nedostaje 115 miliona eura.

Ko je juče slušao skupštinsku raspravu, mogao je pomisliti da je čovječanstvo bilo u zabludi, i da su se prethodne vlade, svih prethodnih, kako aktuelna vlast voli da kaže, 30 godina,  zapravo ustezale da povećajo plate, penzije, naknade, socijale. Jer se može, sve, sad, odmah, sjutra, Evropa, mi, oni…

A gdje su pare? E tu odgovora nema. Ili, ipak ima.

Pare su kod banaka, pa se država zaduži, i sve to može.

Ko će sve to da vrati i plati?

Građani, naravno.

Vjerovatno su i građani zbunjeni, napadnuti populizmom, obećanjima…

Toliko je već sada amandmana i predloga na zakon o budžetu, da poslanici neće ni znati na kraju za šta glasaju, a posebno ko će to sve da finansira.

Čini se da je Spajić je u parlament uveo jednu novu praksu, a to je da se političke partije utrkuju ko će predložiti što više populistčkih zakona i amandmana. Kroz navodnu brigu o građanima, penzionerima, djeci, majkama, svi oni zajedno, na čelu sa Spajićem brinu jedino o glasačima i kako ih privući na sljedećim izborima.

Jer kad izostanu rezultati, ostaju obećanja. Da postoji i jedna odgovorna politička partija, pozvala bi međunarodne institucije da stanu u zaštitu budžeta, jer sve što su predložili i Vlada i parlamentarne partije vodi Crnu Goru jedino u finansijski sunovrat.

Na kraju, sve će to opet da plate građani, na jedan ili drugi način. Partije će se optuživatj međusobno, odgovornost će vlast svaliti na opoziciju, sprženu zemlju, klimatske promjene, zimu, podgorički sjever…

Mnistar Spajić se možda vrati u Singapur da radi ponovo za 20.000 tamošnjih dolara mjesečno, premijer će ponovo raditi kao profesor, voditi možda neki biznis, ili ljeti rentirati kuću u Bijeloj, a građani tražiti odgovore, obećan novac, nova radna mjesta… Ko će tada odgovarati za kolaps, ko će platiti za sva neispunjena obećanja?

Koga briga!

Živio populizam, predizborna obećanja, demagogija.

Od silnih želja što se amandmanima zovu, toliko je sistem kolabirao da je premijer za danas zakazao sastanak da sa parlemtarnom većinom priča o budžetu, ali i budućoj saradnji.

Dakle, ako je riječ saradnji na budžetu, kasni premijer makar tri mjeseca, a ako je riječ o političkoj saradnji, kasni se bar godinu dana, jer podršku nema gotovo od kada je postao premijer.

Evropa sad, Crna Gora danas i sjutra, bolji život već sjutra, ili, bolje reći – malo sjutra.

autor: Miraš Dušević

izvor: cdm.me