VUKIĆ Pulević: CETİNJANI, JOŠ NIJE KASNO DA SE DOZOVETE…

Pozivam vas zato sve da se još jednom presaberete, pozivam vas da ne prosipate zlu krv među sobom jer nas je premalo da bismo to sebi dozvolili

Kao neko ko je decenijama aktivan u borbi za emancipaciju Crne Gore, kao jedan od osnivača Liberalnoga saveza Crne Gore, kao jedan od obnovitelja Crnogorske pravoslavne crkve zajedno s časnim Cetinjanima, vjerujem da se neću izložiti riziku da budem pogrešno shvaćen što ću iznijeti svoj stav o situaciji na Cetinju iako nijesam Cetinjanin.

Već uveliko u devetoj deceniji života, kad se svode životni računi i kad se gase ambicije, imam još samo jednu ambiciju i želju: da vidim emancipovanu Crnu Goru koja će umjeti poštovati svoje vrijednosti, svoju baštinu i kulturu, svoje slobodarsko i antifašističko nasljeđe i koja neće posrtati pred intrigama, spletkama i trojanskim konjima, makar dolazili u mantijama Crkve Srbije iz svoje partijske ćelije u Cetinjskom manastiru.

Cetinje je još od kralja Nikole bilo luča crnogorstva, grad koji je njegovao građanski duh i gajio bogatstvo multikulturalnosti. Taj se duh na Cetinju očuvao i onda kad mu je prije više od pola vijeka vlast okrenula leđa i Pedagošku akademiju preselila u Nikšić. Taj je duh opstajao i u crnim 90-im godinama, kad nas je policija razgonila kao državne neprijatelje jer smo obnavljali svoju crkvu i svoju državu.

Taj se duh održao i nakon 90-ih godina kad se vlast Cetinja śećala samo 21. maja i 13. jula. Taj duh nije ubila ni nestašica vode niti se spotakao preko skupo plaćene propale kaldrme u istorijskom jezgru grada. Nije taj duh uspio slomiti ni Amfilohije koji je 30 punih godina proveo na Cetinju samo s tom misijom – da zabije nož u srce Crne Gore. Taj je duh moglo slomiti jedino ono što ga je i kroz istoriju slomilo – nesloga crnogorska!

U ovome trenutku kao najveća partija suverenista DPS je morao u pregovore ući s mnogo više širine, baš zato što je dobio najveću podršku Cetinjana. Ako su znali da SDP beskompromisno traži gradonačelničko mjesto, morao je prihvatiti zahtjev SDP-a. Nema te fotelje koja je bitnija od nacionalnih interesa crnogorskih, pa sve i da nas nije poklopio tamni oblak velikosrpstva.

Ali netaktičnost DPS- a nije smjela biti cijena kolaboracije SDP- a s dušmanima Crne Gore, s partijom Joanikija Mićovića i Aleksandra Vučića. Ako se suverenisti nijesu mogli dogovoriti, izlaz su morali potražiti u novim izborima, a ne u pruženoj ruci onih koji su okupirali Cetinjski manastir, onih koji su utamničili Svetoga Petra.

Kao stari liberal ne mogu se načuditi čudu u mojim poznim godinama da momci i đevojke koji baštine politiku LSCG i nose ime te partije mogu slaviti formiranje vlasti s onima kojima su pružali otpor ne samo na Belvederu no na svakom mjestu u ovih 30 i više godina.

Pozivam vas zato sve da se još jednom presaberete, pozivam vas da ne prosipate zlu krv među sobom jer nas je premalo da bismo to sebi dozvolili. Vjerujem da i u SDP-u i u Liberalnoj Gardi ima još onih koji će kao gospođa Vuksanović-Stanković odbiti savez s onima čija je jedina misija da Crnu Goru svedu na položaj koji je imala između dva svjetska rata – na poniženje, jad, bijedu, glad, provinciju. Onako kako gledaju na Mitropoliju u okviru SPC tako gledaju i na Crnu Goru u okviru Velike Srbije, bez obzira zvala se ona tako ili Otvoreni Balkan ili Srpski svijet.

Još nije kasno da se dozovete. Da ne obesmislite sve što su mučenici crnogorski u mučna vremena postigli. Ne naslađujte svoje dušmane koji vam pružaju toboš bezuslovnu podršku.

izvor: antenaM.me