IBALKAN

Vaše Pravo, Vaš Portal

Jubilej za ponos- naše zlatne ,,lavice“- 10 godina kasnije: Crna Gora na današnji dan osvojila olimpijsko srebro… (foto, video)

Đe su i šta rade deceniju od odličja? Maja i Bojana, kao i prije, zajedno na terenu i pored njega, Jovanka prkosi i leti, Suzana predvodi kinesku juniorsku reprezentaciju, Anđela i Sonja rade sa mladima u ŽRK Budućnost…

PODGORICA: Crna Gora, Sport, Zanimljivosti, vijesti, četvrtak, 11. VIII. 13: 05… Jubilej za ponos- naše zlatne ,,lavice“- 10 godina kasnije: Crna Gora na današnji dan osvojila olimpijsko srebro… (foto, video)

Prvo je Dragan Adžić na društvenim mrežama 9. avgusta (kao i posljednjih devet godina) objavio sliku tima iz Londona sa kratkom porukom ,,HVALA, 10 godina od srebra na Olimpijskim igrama“.

,,Lavice“ su odreagovale, a kako i ne bi, ,,šerovale“ i svaka od njih je imala šta da kaže.

San postao java

– Mi nijesmo čekale da sve bude savršeno, jer savršenstvo ne postoji. Uvijek će biti izazova, prepreka i nesavršenih uslova. Pa, šta?! Ništa nije nemoguće… Sa svakim korakom koji je napravljen, bile smo sve jače i jače, sve stručnije, iskusnije, sve samopouzdanije i sve sigurnije…

I na kraju SAN postaje JAVA. Hvala vam na divnim godinama, a ponajviše na ovoj medalji. Prije 10 godina na današnji dan… London 2012. Hvala vam, moje zlatne– napisala je Sonja Barjaktarović, jedna od heroina najvećeg crnogorskog sportskog uspjeha.

Adžo je, istina, poranio dva dana sa sjećanjem na London, jer su ,,lavice“ na današnji dan u ,,Košarkaškoj areni“ na postolju proslavile srebrno odličje.

Ali, i za to ima objašnjenje, ustvari imale su ga Radmila, Milena, Jovanka, Bojana i Maja, koje su na različitim stranama terena, neka kao igračica, kao trener ili predsjednica kluba (sudbina je umiješala prste jer su prije dva dana Budućnost i Krim, koji vodi Adžić, odigrali prijateljski meč u Podgorici) uspjele da odbrane ,,9. avgust“ kao dan kada se slavila medalja.

– Jesmo li u polufinalu pobijedile Španiju? Jesmo – i osvojile medalju. Druga priča je finale sa Norveškom, ali je suština da smo već imale medalju u džepu – ovako je to objasnila Petrović. 

Nemoguća misija je ,,ratovati“ sa đevojkama kojima lopta znači život. I nemoguće je zaustaviti nalet emocija ispričanih pored terena, poslije utakmice slovenačkog i crnogorskog kluba. „Frcala“ je iskra sa svih strana. Sjećaju se svega. Bojana usput napomenu (uz osmijeh): ,,Kako me isključiše Francuskinje u finalu…“

I zastala je.

Skandalozno suđenje sestara Bonaventura…

Milena Raičević i onda i sada i zauvijek će ponavljati isto:

– Da, bile smo pokradene!

U inat svima, a nepravda im nije pomutila um nakon skandaloznog suđenja sestara Bonaventura u finalu sa Norveškom, crnogorske đevojke su izašle na teren i uz pjesmu i igru proslavile srebro kao da je zlato.

– U našim srcima bile smo pobjednice i onda i sada – kazala je Popović.

,,Mala“ Crna Gora je u Londonu iz rukava za svakog rivala imala po neko iznenađenje. Prvo su šokirale Francuskinje u četvrtfinalu (23:22), a u polufinalu čak „šetnjom“ protiv Španije (27:26), stigle su finala.

Jako sportski motivi, čista emocija, bez pritiska, i nakon ne baš sjajnih startnih izdanja, približile su se rukometašice cilju.

– Specifičan je bio London. Nijesmo imale osjećaj da smo na Olimpijskim igrama. Valjda zato što smo imale slobodu kretanja, gledale se sa najbližima, a nakon utakmica imale smo slobodan dan koji smo koristile na pravi način, što je između ostalog, dalo rezulat. Da ne zaboravim, to što je vrijeđelo u tom momentu je moralo da bude na najvišem nivou da se ostvari rezultat – jasna je Popović.

U to vrijeme selektor Dragan Adžić, nakon što je sa ŽRK Budućnost osvojio prvi trofej Lige šampiona, bio je vrlo oprezan pred kvalifikacije za OI. Put za Lion stigao je dvije sedmice od istorijskog klupskog uspjeha. Ekipa je bila iscijeđena.

– Iskustvo me naučilo da se najbolji rezultati ostvaruju kada nema prevelikih očekivanja. Upravo je to i potvrdila 2012. godina. Sjećam se polufinala sa Larvikom, kada je u fokusu bilo samo da odigramo najbolje što možemo. Nijesmo se bavili drugim stvarima i zato smo igrali najbolje. Što se tiče Igara, živjeli smo da odemo u London.

Posebnu notu davale su Bojana i Maja Savić ili Ana Đokić, kao najiskusnije i koje su bukvalno živjele za to i prenijele mladim igračicama. Neke od njih imale su 18 do 22 godine i možda sve to nijesu mogle da dožive kao Maja i Bojana. Upravo nas je ovaj sklop iskustva, mladosti i zrelosti, držao za zemlju. Nijesmo letjeli, ,,samo“ smo željeli da idemo na Igre. A kada smo stigli, nakon teških kvalifikacija, željeli smo da damo maksimum– istakao je Adžić.

Čitaj još:   NOVI PAZAR: Održan protest u protiv Parade ponosa... (foto i video)

Dragan Adžić

I za Adžića je duel sa Francuskom bio ključ koji je otvorio vrata finalu.

– Imali smo to ranije iskustvo sa njima sa kvalifikacija u Lionu. Mnogo sam analizirao taj meč, u kojem smo slavili i to u oslabljenom sastavu. Mislim da je i taj trijumf značajno doprinio da se u četvrtfinalu psihološki dobro osjećamo. Bili smo stabilniji i slavili. A onda nas je čekala Španija, sa kojom smo do tada igrali puno dobrih utakmica. Poznavali smo njihov mentalitet i karakter i znali da jako dobro igraju bitne utakmice. Mislim da je poznavanje svakog miga tih igračica imalo za posljedicu onakav rezultat.

Zlatne ruke

Pozlatile im se ruke – jedan je od komentara sa dočeka u Podgorici 12. avgusta 2012.

Zlatne ruke svake godine na današnji dan ili se okupe ili na njima znan način, bez galame, slave najdirljivije scene iz Britanije.

A đe su danas, čime se bave, deceniju nakon najvećeg crnogorskog uspjeha?

Pročitajte u drugom dijelu priče o Londonu, odnosno deceniju nakon Londona.

Bojana Popović

Povukla se nakon OI, porodično se ostvarila (dvoje đece), a nakon što je preuzela ulogu sportske direktorice, pa pomoćnog trenera, stigla je na mjesto šefa stručnog štaba ŽRK Budućnost i selektora seniorskog nacionalnog tima. Osjeća li stid rukometni svijet što Bojana nikada nije bila najbolja rukometašica planete?

Maja Savić

Završila je karijeru u Londonu, predvodila je mlađe selekcije, stvarala igračice, povukla se neko vrijeme iz rukometnog života… Uslijedio je poziv od strane Bojane Popović i prihvatila je ulogu prve saradnice u ŽRK Budućnost i nacionalnom timu.

Sonja Barjaktarović

Odbranila je 17 šuteva norveškim igračicama u finalu OI. Dugu, bogatu klupsku i reprezentativnu karijeru završila je kako i dolikuje. Sa dvije medalje Sonja se povukla, sada je trener u ŽRK Budućnost Bemax. Radi sa 2008. godištem. Đeca su srećna pored naše legende koja sa ,,plavima“ ima trofej LŠ.

Marina Rajčić (Vukčević)

I dalje aktivna, u Londonu je bila najmlađa učesnica (18 godina) OI. Predodređena za uspjeh – sa juniorskom reprezentacijom osvojila je bronzanu, sa seniorskom srebrnu olimpijsku, a iste godine i zlatnu na EP. Trenutno je članica mađarskog Šiofoka.

Radmila Petrović (Miljanić)

Zlatne ruke iz Dragove Luke. Često govori da je porodica njen život, a rukomet prva ljubav i strast. Nekadašnje desno krilo je predsjednica ŽRK Budućnost. Prije dvije sezone Petrović se vratila na teren kako bi pomogla klubu u LŠ koji je bio u problemima zbog korona virusa.

Jovanka Radićević

Sve što radi, vrhunski radi na terenu. Prkosi zrelim rukometnim godinama. Rad je doveo do visina, najvećih. Njeno tijelo je i dalje spremno da odgovori naporima. I dalje aktivna, nastupa za Krim, kapitenka je ,,lavica“…

Majda Mehmedović

Kada je sa obližnjeg betonskog poligona kod Tehničkog fakulteta došla u veliku salu SC ,,Morača“ – sreći nije bilo kraja: ,,Imala sam osjećaj kao da gazim po pamuku“. Đevojčica iz Bara još leti, članica je turskog Kastamona. Od medalja fali joj samo sa SP. Prošle godine oprostila se od reprezentacije.

Marija Jovanović

Dugogodišnja kapitenka crnogorske reprezentacije uživa na svom ranču, u Novom Selu kod Danilovgrada. Posvetila se i turizmu. Akterka je, sa koleginicama, lijepe priče – kombi ,,Srećko“ obilazi gradove i prikuplja pomoć za najugroženije. Voli fotografiju…

Katarina Bulatović

Poslije Kaće i dalje se traži Kaća – makar približan kvalitet na poziciji desnog beka. Legenda! Sve velikim slovima! Odnedavno u novoj ulozi – sportske direktorice Crnogorskog olimpijskog komiteta.

Milena Raičević (Knežević)

Ako ko zna da prkosi favoritu i isprovocira ono najbolje od saigračica – to je Milena. Jedna od legendi ŽRK Budućnost Bemax. Glavom će tamo đe neko ne bi nogom. Ide i životom, ako zatreba. Vratila se u Podgoricu nakon sezone u Kastamonuu. U septembru će voditi ,,plave“ kroz LŠ.

Čitaj još:   AMERIČKE DIPLOMATE DOBILE MISTERIOZNU BOLEST: Čudne promjene na mozgu, ljekari nemaju pojma šta je...(foto, video)

Ana Radović

Završila je karijeru u Medicinaru, đe je bila igračica i sportska direktorica. Živi u Šapcu. Bila je veliki talenat, postigla je puno u karijeri, ali nije dosegla visine koje su joj predviđali. Sa srednjeg beka je plesala po terenu.

Anđela Bulatović

Imaju đeca ŽRK Budućnost Bemax od koga da uče i nauče. Mozak za odbranu (Suzana Lazović je često pričala da zatvorenih očiju može da igra sa njom), srednji bek nacionalnog tima, Budućnosti i mnogih drugih klubova, trenira đevojčice 2010. godište. Osnovala je Kamp ,,Olimpia“ sa koleginicom Lazović.

Suzana Lazović

Sve velike uspjehe ostvarila je u rodnom gradu i reprezentaciji. Jača od povreda uzdizala se iz sezone u sezonu. Radila je u ŽRK Budućnost, sa mlađim reprezentativnim selekcijama, a trenutno vodi juniorski tim Kine.

Ana Đokić

Došla je u Budućnost i osvojila LŠ. Stigla je u crnogorsku reprezentaciju i osvojila ono što su mnoge generacije sanjale. Živi u Mađarskoj, ostala je u rukometnim vodama kao menadžer. A. Marković

Stručni štab: Adžić u Krimu, Đonović u MRK Lovćen

Dragan Adžić je selektor slovenačke reprezentacije i od ove sezone trener Krima. Poslije Budućnosti i reprezentacije napravio je kraću pauzu. Njegov pomoćnik iz Londona – Vlatko Đonović (vodio je mađarske i ruske klubove) odnedavno je prvi stručnjak Lovćena.

U stručnom štabu bila je Mirjana Čelebić, koja je bila trenerski aktivna, ali neko vrijeme odmara od rukometa. 

Dijete u Južnoj Koreji, dijete u Britaniji

Odlazak u London za najmlađu ,,lavicu“ bio je nezaboravan.

– Mislila sam da neću braniti pet minuta, a dobila sam šansu. Uopšte nijesam bila svjesna uspjeha, tek nakon nekoliko dana, kada se sve sleglo, došla sam do jasnije slike koju ni dan-danas ne umijem opisati – istakla je Marina Rajčić.

Ne mogu do četvrtog sprata, a krenule na tri fronta

Ne znamo kako ćemo do četvrtog sprata, a krenule na tri fronta.

Kopaonik, ljeto, pripreme, 2011. godina. Bojana Popović i Maja Savić krenule su u napad na tri fronta: Svjetsko prvenstvo, Ligu šampiona i Olimpijske igre.

,,Zamalo odustale“!

– Dobile smo sobu na četvrtom spratu, a hotelu nije bilo lifta. Kako je rano bio doručak, a sat kasnije prvi trening, kompletnu opremu nosile smo Maja i ja sa sobom. Bilo je naporno da idemo gore-dolje, zato smo sjedjele ispred hotela i čekale trening. Kako je vrijeme prolazilo, a bile umornije, izgovorile smo: ,,Ne znamo samo kako ćemo do četvrtog sprata, a krenule smo na tri fronta“. Trebalo se popeti do četvrtog sprata! Sjećam se da smo onda do ručka bile ispred hotela – ispričala je Popović.

Ima gorčinu zbog finala

– Da se ne lažemo, zlato nas je sljedovalo, ali protiv nekih stvari se nije moglo. Tamo negdje piše da je Norveška osvojila zlato, ali i one, kao i kompletna svjetska rukometna javnost, znaju da smo u finalu bili pokradeni i da nam je titula oduzeta. Ali, šta da se radi, glupo je pričati i vraćati se na tu temu – ispričala je Maja Savić…

izvor iBalkan.net / Pobjeda.me

VELIKO HVALA: Svjetska muzička zvijezda Sting doputovao u Sarajevo… (foto, video)

Sve je spremno za spektakl u Zetri... SARAJEVO: Regija, Zanimljivosti, Read more