CILJEVI KOJI OPRAVDAVAJU SREDSTVA: Kako natjerati Đukanovića da “ZAKONITO” prekrši USTAV i zašto Lekić ne može biti mandatar…
Nema toga pravnika i stručnjaka kojeg je iznjedrila bilo koja katedra na svijetu koja bi, pozivajući se na crnogorske zakone i Ustav, mogla precizno da odgovori kako da se Crna Gora pravno iskobelja iz blata u koji je upala.
Otuda i više različitih tumačenja jedne iste pravne situacije u zavisnosti iz kojeg ćoška se gleda. Prije nekoliko dana avgustvoska većina je silu na sramotu donijela zakon kojim je uskratila ustavna ovlašćenja Predsjednika CG i sebi, tj Skupštini, dala u ruke mehanizam da može sama da predloži mandatara, te da sa 41 pesnicom lupi kroše Crnoj Gori od kojeg se možda nekada oporavi, ali sa tendencijom stalnih posljedica.
![](https://i0.wp.com/www.ibalkan.net/wp-content/uploads/2022/11/1664359340sybkbwzkpyidoske-i_1118x745.jpg?resize=640%2C426)
Vlada Dritana Abazovića, ona manjinska, ne apostolska, radila je 113 dana i na kraju, u noći između 19. i 20. avgusta dobila je crveni karton od 50 poslanika, te tako postala tehnička, sa svim ingerencijama, a nimalo odgovornosti.
Obnovljena je, zatim, stara ljubav krunisana 30. avgusta 2020. godine, te se uz dosta peripetija kao kakva španska niskobudžetna serija, dogovaralo ko će biti novi mandatar. U foto finišu, kada su jedni drugima oprostili grijehe, predložili su da to bude Miodrag Lekić, ali su se u redu poteza, preračunali i zakasnili jedan dan.
I šta sad?
Kada je predjednik Crne Gore Milo Đukanović konstatovao da prijedlog nije stigao u zakonskom roku i inicirao skraćenje Skupštine, kako bi izbori dali odgovor na to ko će biti premijer, tridesetoavgustovci su sasuli drvlje i kamenje i tražili da predsjednik malo pogazi Ustav, malo skloni zakone sa strane i da zbog viših ciljeva, Lekiću ipak tutne mandatarsku palicu u ruke. Kad to nije uradio, dosjetili su se da prosto promijene zakon i natjeraju Đukanovića da zakonito prekrši Ustav.
I tu smo sada. Ova mala rekapitulacija je potrebna kako bi sagledali stvari u cjelini, jer je očigledno da smo u Crnoj Gori svi bolesni od kratke pameti i kolektivne amnezije.
I pitanje je sada, od kada teku rokovi i da li uopšte teku rokovi za situaciju u kojoj imate vladu kojoj je izglasano nepovjerenje i nemate mandatara. Naši sagovornici naglašavaju da Ustav Crne Gore nije propisao šta raditi u slučaju kada ni jedna politička partija ne predloži predsjedniku mandatara. Kako nam je objašnjeno, niko prilikom pisanja Ustava nije očekivao da se takva situacija može dogoditi.
![](https://i0.wp.com/www.ibalkan.net/wp-content/uploads/2022/09/dritan-abazovic-scaled-1.jpg?resize=640%2C411)
Ako rokovi teku od 20. avgusta kada je pala vlada Dritana Abazovića, onda bi Đukanović mogao da raspiše izbore 20. novembra, 90 dana poslije toga.
U drugom slučaju, ako računamo privih 30 dana od 20. avgusta kao period u kojem se tražio mandatar, pa onda dodamo 90 dana, onda 20. decembar bude dan kada se mogu raspisati izbori. Vjerujemo da je ovo računanje rokova naivno, ali s obzirom na to da su pravnici nemoćni u tumačenju ove zavrzlame, dajemo sebi za pravo da logiciramo.
U stvarnosti se to vjerovatno neće desiti, jer će se tridesetoavgustovci pozvati na novoizglasani Zakon o predjedniku čim bude operativan, predložiti već viđenog mandatara Lekića i krenuti u formiranje 44. vlade nacionalnog sunovrata. Odvoziće mandat do 2024. kada će ovom “ludilu” doći kraj. Naravno, ako u međuvremenu ne donesu zakon o vladanju do 2030. Logično.
E sad o Lekiću, kao mogućem mandataru.
Bivši diplomata, jedno vrijeme lider DF-a, dok ga nijesu poćerali, rođen je u Baru 1947. godine i 21. novembra puni 75 godina. Ako se pozovemo na Zakon o radu, koji kaže da se u penziju mora ići sa 67 ili po nekim tumačenjima sa 66 godina, to znači da penzioner iz Bara ne može biti mandatar, jer, zamislite, i premijer podliježe tom zakonu.
Na isti način su prestale funkcije bivšem predsjedniku Opštine Nikšić Veselinu Grboviću, bišoj predsjednici Opštine Danilovgrad Zorici Kovačević i još mnogima, a među njima i jednoj od glavnih meta novog Zakona o radu i tridesetoavgustovaca – bivšem Glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katiniću.
To je valjda jasno, a kao ilustraciju možemo citirati Mišljenje Ustavnog suda u slučaju Veselina Grbovića.
“Jedan od razloga na koji upućuju osporene odredbe je prestanak radnog odnosa po sili zakona
saglasno sa članom 164 stav 1 tačka 1 Zakona o radu (“Službeni list CG”, broj 74/19), kojim je
propisano da zaposlenom radni odnos prestaje po sili zakona kad navrši 67 godina života i
najmanje 15 godina staža osiguranja, čime se obezbjeđuje ravnopravan tretman svih zaposlenih,
onemogućava diskriminacija i obezbjeđuje izvjesnost u pogledu krajnjeg efekta.
S tim u vezi treba imati u vidu odredbu člana 45 i člana 55 Zakona o lokalnoj samoupravi kojim je
propisano da je funkcija predsjednika skupštine i predsjednika opštine profesionalna, zbog čega
se na njih primjenjuju propisi o radu kao I na sva druga lica koja profesionalno vrše svoju funkciju.
To znači da lica izabrana za predsjednika skupštine i predsjednika opštine prava iz radnog odnosa
ostvaruju kod opštine kao njihovog poslodavca”, piše u Mišljenju Ustavnog suda.
Dakle, jasno je da Lekić ne može biti mandatar, osim ako to ne odluči većina od 41. koja je u ovoj državi i Ustavni sud, i svi sudovi zajedno.
Biće interesantno slušati obrazloženja od Slavena Radunovića, Andrije Mandića, Alekse Bečića, ali i od Ure u likovima Božene Jelušić i Jovane Marović, kako sve to možda nije ok, ali, eto, mora se…
![](https://i0.wp.com/www.ibalkan.net/wp-content/uploads/2022/10/milo-2-2-900x555-1.jpg?resize=640%2C395)
izvor: standard.me