Prof. dr GORAN Barović: KLINOVI… (foto)

Duboka je jesen, pa kako je i očekivano stižu i hladni dani. Za hladne dane treba obezbijediti neko grijanje. Kako to Crnoj Gori priliči, kao ekološkoj državi, najčešće se grijemo „zdrvima“, a kako se do drva dolazi, sječom, logično. Prvo ide motorka, pa klinovi, pa tako redom… 

Sve mi ovo liči na današnju Crnu Goru, koja je prve dvije faze prošla, pa slijedi završna?! 

Prvo su lanci motorke kroz litije iskidali glavne grane, zatim se udružili i udruženo oborili stablo. Jedno veliko stablo, sa mnogo nekada zelenih grana, koje su se bile usmjerile prema zapadu. Oboreno je tako da se raspalo na mnogo malih djelova, koji izgledaju kao da nikada nijesu ni bili dio cjeline. 

Djelovi su u padu zauzeli poziciju prema istoku, dok se nekoliko njih i dalje drži zapada, ali bez nekog vidljivog uspjeha i snage da se u tom pravcu i održi. Više ih je palo na drugu stranu. Tamo ih je nekako vukla neka ranije potisnuta želja, koja je zahvaljujući motorki došla do izražaja

. A motorka, kako je i naučila, čega se dohvati udrobi ga toliko da nema obrisa od nekadašnjeg stanja i to što obradi, nikad više niko ne može sastaviti. Pokazalo se do sad na više primjera. 

Nakon motorke nastupaju klinovi, da razbiju što je od cjeline ostalo. 

Prvi klin, ili preciznije rečeno klinčić, „negdje“ po volji mase preuzima dužnost i obavlja zadatke. Nije to neka sila koja ima snagu, ali ima volju i upornost pa „negdje“ uporan, „negdje“ slučajan, „negdje“ mu se samo otvori, tek on radi. 

Ostvaruje zacrtane planove, i malo pomalo razbija masu. Uzora je našao u nekom za koga se odavno pokazalo i dokazalo da je radio protiv Crne Gore, a za račun nalogodavaca sa strane. Okružuje se sa već oprobanim i dokazanim saradnicima, koji razmišljaju na istom fonu, tako da posao napreduje. 

U javnim istupima kopira kolegu iz komšiluka koji je sve osim ono za šta ga je njegov narod izabrao, zbog skoro svakodnevnih blamova koje, očigledno svjesno, radi. Svojim ponašanjem potvrđuje na nije slučajno to što je na poziciju došao neplanirano, već kao iznuđena zamjena, može se reći i kao rezerva, pa nije ni čudo što pravi plagijate, loše, jer očigledno, sam ne može smisliti kako bi trebalo, a i na koga se ugleda, odličan je. 

Drugi klin, gabaritan je, a i otrovan toliko da đe se zarije tu napretka nema. Iz materijala iz kojeg je sagrađen nije se moglo drugo ni očekivati. Nije neki kvalitet, ali dok je u masi ima snagu, pojedinačno ne. Doduše i masa se značajno smanjila, pa nema snagu kao nekad, ali ima dovoljno da napravi problemčić, ali problmečić po problemčić, skupi se. 

Nekadašnja masa je glumila silu, ali nije nikad iskazala to za što se predstavljala, inače da se ostvarilo ono šta su planirali, ne bi bilo dobro nikome, pa ni njima. Takve priče smo čujali zadnjih decenija, doduše u regionu i nijedna nije završena dobro ni za koga, a posebno za organizatore. U tome niko ne može biti pobjednik, a igrom slučaja, svaku od pomenutih akcija su izgubili, ali ono baš do dna, i sad hoće opet isto, ali u Crnoj Gori. 

Retoriku je značajno promijenio, dok su ciljevi ostali isti, pa je braneći se pred svojima koji nijesu naučili na njegov takav govor, rekao da se samo bira drugi put do istog cilja. Jasno svima koji razmišljaju svojom glavom. 

Posljednji klin koji se zabija u tijelo Crne Gore je relativno nepoznat javnosti. Skoro se pojavio pa su i saznanja o njemu ograničena. Ono što se zna nije dobro, da ne kažem loše. Svako malo se pojavi problem oko neke od datih izjava, koje više liče na filmske sapunice, nego na realan život. Sve oko njega podsjeća na onu u šali često pominjanu sentencu „muke ti meni slagati“. 

Problem je što zbog pozicije koja mu je dodijeljena i poteza koje najavljuje može da izazove velike probleme, čije posljedice niko ne može u cjelosti predviđeti, a sve imaju katastrofičan predznak.

U narednom periodu predvodiće ekipu koju su mu sastavili drugi, narod bi rekao „silom na na sramotu“, ali za klinove valjaju, jer ih je većina toliko iskusna i ima znanja i sposobnosti za ono za šta su ih postavili, po principu „nijesam probao, ali znam vjerovatno“. 

Zanimljivo je da saradnici sa kojima planira realizovati samo njemu jasne projekte dolaze iz partija koje su ga već nekoliko puta izigrale i uskratile podršku ili podržavali njegove direktne protivnike. 

Gledajući glavne klinove jasno se izdvajaju neke zajedničke karakteristike koje obećavaju vruću jesen i zimu. Očigledno je da vjeruju jedni drugima, toliko da sve stavljaju na papir i potpisuju sporazume kojima se obavezuju na jedinstvo, dok sa strane vuku poteze na štetu ostalih iz ekipe.

U svakoj situaciji ističu da su oni glavni, da se bez njih ne može, a da ostali samo statiraju, tako stavljaju sebe na „najprvo“ mjesto. Koliko je sinhronizovano jedinstvo „prve trojke“ države, vidi se i po izjavma za javnost koje su kontradiktorne i kontroverzne. 

Ne znam je li svima jasno šta je klin. Klin je jedan od jednostavnih alata za razbijanje cjeline, prizmatičnog izgleda čiji presjek izgleda kao jednakokraki trougao. Upotrebljava se da bi odvojio dvije cjeline ili dva dijela jedne cjeline. On počinje da funkcioniše kada se omogući djelovanje sile na njegov deblji kraj ili preciznije rečeno tupi kraj. 

Najbolji rezultat se kod upotrebe klina postiže kada se jako lupa po tupom kraju, jer tako onaj zaoštreni dio napreduje, logično! Kod nas, tupih krajeva ne fali, i nikad nije ni falilo, samo je bilo perioda kada su manje ili više dolazili do izražaja ili manje ili više ih je bilo na pozicijama da sila (najčešće sa strane) može djelovati na tupi dio. 

Ako nam za utjehu ostaje ona “klin se klinom izbija” postavlja se pitanje, imamo li mi “klinova” da izbije pomenute?

Ostaje nerazjašnjeno pitanje – kakvo smo uopšte društvo? Kako sebe vidimo, realno ili smo kao onaj mačak koji kad sebe vidi u ogledalu kaže: “Zdravo, lave”. Jesmo li svjesni koga biramo da nam budu predstavnici ili su, što je realnije, predstavnici ogledalo onih koji ih biraju. 

Morali bismo, a da li možemo nijesam siguran, biti svjesni situacije u kojoj se nalazimo! Moždapomogne, ako sljedeću sentencu primijenimo. Ako u kutiju stavimo dijamant, onda je to kutija za nakit, a ako u nju stavimo otpad, onda je to kanta za smeće. Možda ne bi bilo loše da razmislimo o ovome!

autor: prof. dr Goran Barović