BOJAN Đuranović: Nikšićani, đe ste? (foto)

Danas u Nikšiću na čelnim pozicijama imamo neke, neću reći ljude već, pojave koji stavovima i načinom ponašanje ne bi smjeli biti ništa, kao što ništa u onom drugom smislu i nisu. A, nažalost, jesu danas sve u tom gradu koji ovo nije zaslužio

“Duh junaštva, genij rada
krasili ti divno lice!
Sjevernog mi kraja stražo,
zdrav, Nikšiću, perjanice!”

Kada je Nikola I spjevao ove stihove Nikšiću, tvrdom Onogoštu, nije mogao ni da nasluti u šta će se danas izroditi grad koji nam je svima bio uzor.

I, nije slučajno što baš pominjem Nikolu I Petrovića danas, jer on je još sa početka 20. vijeka imao shvatanja i svjetonadzore koji bi trebali danas biti konstanta. Njegov odnos prema crnogorskim ćerkama, majkama i ženama bio je na nivou vječite zahvalnosti, nikad izmirenog duga i poštovanja. 

On je savršeno dobro znao sa kojim se poštovanjem mora odnositi prema njima koje su, često same, podizale djecu, čuvale ognjište i podučavale kako se voli svoja zemlja. Znao je on i da su tu istu đecu, kada je trebalo, a trebalo je često, ispraćale u ratove sa riječima da ih nisu rađale da umru nego da, ako treba, poginu za svoju Crnu Goru. Učile su ih da je samo sramota vječna a da je život samo jedan tren i da ga moraju živjeti časno. 

Znao je Nikola I i da su te banice kradom plakale kada ih niko ne vidi, znao je i da su često gladovale da bi drugima bilo više, sve je on to znao pa ih je zbog toga i podigao ne pijedastal iznad svih, dajući im ono mjesto koje im samo može i pripadati u crnogorskom društvu, a to je na samom vrhu.

Danas, preko jednog vijeka kasnije, mi u Nikšiću na čelnim pozicijama imamo neke, neću reći ljude već, pojave koji stavovima i načinom ponašanje ne bi smjeli biti ništa, kao što ništa u onom drugom smislu i nisu. A, nažalost, jesu danas sve u tom gradu koji ovo nije zaslužio. 

izvor.analitika.me