TIJANA Lopičić: Svetosavski sijači zla u ime velikosrpske mitomanije (video)

Cilj svetosavskih sijača zla je jasan: oteti i braniti imovinu koja im nikada nije ni pripadala, a pritom se predstavljati kao „tradicionalna“ crkva, iako su nastali tek 1922. godine – nakon što je Srbija okupirala i anektirala Crnu Goru. Pored te istorijske krađe, danas motivišu vjernike na krivična djela, podstiču i štite polukriminalce i kriminalce.

Crkva Srbije se vješto prikriva iza navodno vjerske organizacije, čija (ne)djela i monstruozna ideologija koju propagira nas iznova podsjeća da ima sve karakteristike opasne sekte. Tako da podstiče nasilje, glorifikuje presuđene ratne zločince i uporno sije sjeme mržnje. Od svojih slijepih vjernika stvara ljude spremne da, u ime ove crkve, počine i najmonstruoznije zločine.

Problem nije u samom postojanju ovakve organizacije, već u tome što su crnogorske državne institucije zakazale. Danas se Crkva Srbije faktički nalazi iznad Ustava i zakona Crne Gore, dok brojni krivični predmeti godinama skupljaju prašinu u fiokama — od slučajeva nabavke naoružanja, bliske saradnje sa OKG grupama, pa sve do optužbi za pedofiliju i druga teška krivična djela.

I tako javnost, s vremena na vrijeme, zaokupe zlokobne propovijedi mitropolita Crkve Srbije, Joanikija, u kojoj veliča nekakvog “velikog junaka”, a u stvarnosti koljača Pavla Đurišića. Đurišić je odgovoran za masovna ubistva, za pokolje nad hiljadama bošnjačkih civila, među kojima su bila đeca, žene, starci… 

Monstrum i koljač Maca Vukojičić – svetac po mjeri SPC

No, Crkva Srbije nije samo dosljednja u glorifikovanju junaka velikosrpske mitomanije iliti monstruoznih četničkih ubica, koji su sarađivali sa okupatorom i ubijali sopstveni narod. Njihovi junaci postaju i sveci.

Tako se od 2025. godine možete moliti svecu Miloradu Vukojičiću, poznatom kao Pop Maca. Ovaj sveštenik je bio optužen za 57 svirepih ubistava, a najčešće su ga povezivali sa mučenjem i klanjem svojih žrtava. Možda više i preferirate sveca Slobodana Šiljka. Šiljak je bio povezan sa četničkim pokretom, a tokom Drugog svjetskog rata bio je optuživan za ozbiljne ratne zločine, uključujući zločine nad stanovništvom u Pljevljima 1943. i 1944. godine.

Ipak, svo ovo zlo dobija potpuni smisao onog trenutka kada iz usta sveštenika Crkve Srbije čujete sljedeće:

“Evo sad kad su bile litije, na primjer, u Nikšiću, to su bili polukriminalci i kriminalci najhrabriji da poginu za crkvu. Ovako idu, zapale svijeće, ne pričešćuju se, ne poste. Sad mislimo mi da smo nešto posebni mi što postimo, pričešćujemo se, pola nas nije smjelo što su oni radili. Tako da se uopšte ne isplati, to samo Bog zna srce čovjeka. Da se bavimo mi s drugim ljudima, to je glupo.”

Budući da Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore nije procesuiralo ni naoružane civile koji su boravili u Cetinjskom manastiru, postavlja se logično pitanje: zašto bi uopšte pozvali sveštenika na informativni razgovor radi prikupljanja činjenica i indicija o eventualno izvršenim krivičnim djelima budući da je izjavio da “pola nas nije smjelo što su oni radili”? 

Dakle, cilj svetosavskih sijača zla je jasan: oteti i braniti imovinu koja im nikada nije ni pripadala, a pritom se predstavljati kao „tradicionalna“ crkva, iako su nastali tek 1922. godine – nakon što je Srbija okupirala i anektirala Crnu Goru. Pored te istorijske krađe, danas motivišu vjernike na krivična djela, podstiču i štite polukriminalce i kriminalce. U isto vrijeme glorifikuju monstruozne ubice koje isključivo mogu biti junaci velikosrpsrke mitomanije, a neke pak i proglašavaju svecima. Izgleda da svetosavski bog ne propovijeda ljubav, već ubijanje i ostale zločine.

izvor: aktuelno.me