Opasno veličanje četnika i Pavla Đurišića, izostaje reakcija nadležnih: Institucije moraju jasno pokazati na kojoj su strani… (foto, video)

Foto: Skupština Crne Gore

Aktuelna vlast predvođena predsjednikom Skupštine Crne Gore Andrijom Mandićem, Srpskom pravoslavnom crkvom, mitropolitima Joanikijem i Metodijem u posljednje vrijeme afirmativno govore o četničkom pokretu, te veličaju četničkog zločinca Pavla Đurišića, a partizanski pokret optužuju da je zločinački, te da je Tito “najveći monstrum”… .

Zbog toga su podnošene krivične prijave protiv Joanikija i Metodija nadležnim tužilaštvima u Podgorici i Bijelom Polju. Iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici sinoć je saopšteno da je odbačena krivična prijava protiv Joanikija, jer kako su naveli, u radnjama prijavljenih osoba “nema elemenata bića prijavljenog, niti drugog krivičnog djela za koje se gonjenje preuzima po službenoj dužnosti”.

Tužilaštvo u Bijelom Polju još izviđa prijavu protiv Metodija. Da su pokušaji revizije istorije i veličanja četnika veoma opasni po društvo i državu kažu u nevladinim sektoru, i upozoravaju da najveću krivicu imaju nadležne institucije zbog nedostatka njihovih reakcija.

“Na slučaju veličanja četnika u Crnoj Gori možemo da vidimo kako zaista funkcioniše Overtonov prozor, odnosno raspon ideja koje će javnost prihvatiti. Crna Gora, za razliku od većine okolnih država, krajem 90-ih i kasnije, na sreću nije prolazila kroz proces istorijskog revizionizma, pa je za crnogorsku javnost pojava četničke zastave u Podgorici 2020. godine bila neprihvatljiva.

Na žalost, danas, kada kontinuirano i sve češće na dnevnom nivou, slušamo afirmativne izjave o četničkom pokretu, javnost počinje da se na to privikava, iako ne bi smjela. U tom najveću krivicu imaju nadležne institucije zbog nedostatka njihovih reakcija, a što sve čini ovu situaciju izuzetno opasnom”, kazala je u izjavi za CdM koordinatorka programa Aktivno građanstvo u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Sara Čabarkapa.

Kada nemamo, upozorava ona, adekvatne reakcije nadležnih na veličanje ratnog zločinca Pavla Đurišića od strane mitropolita SPC Joanikija, čiji uticaj nije zanemarljiv, onda nije neočekivano da pjesmu o ovom ratnom zločincu možemo čuti u centru glavnog grada i to iz restorana “Radovče” kojim rukovodi jedna obrazovna ustanova.

“Pokušaji rehabilitacije saradnika nacista o čijim zločinima postoji veliki broj istorijskih izvora ne doprinose socijalnoj koheziji, niti “pomirenju” o kojem često slušamo od onih donosilaca odluka u Crnoj Gori koji sistemski rade upravo u suprotnom pravcu. Dijalog o zločinima komunističkih vlasti, kojih je bilo, morao bi da se vodi bez pokušaja ili akcija da se rehabilituju saradnici nacista”, istakla je Čabarkapa.

Prema njenim riječima nesporno je da je partizanski pokret bio jedini antifašistički pokret u Crnoj Gori i nasljeđe antifašizma pripada svim građanima i građankama Crne Gore.

“Za razliku od mitropolita Joanikija, i novog mitropolita Metodija, koji neskriveno i otvoreno veličaju četnički pokret, predsjednik Skupštine Crne Gore to čini mnogo suptilnije, ali i opasnije jer on to radi i iz institucionalnog ugla.

Kao iskusan političar, Mandić se služi terminom “Jugoslovenska vojske u otadžbini” kada govori o strijeljanima na Zidanom mostu, iako je kralj Petar II Karađorđević još 12. septembra 1944. godine pozvao sve četnike da se priključe Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije”, naglasila je ona.

Čabarkapa naglašava da je odlazak zvaničnika iz Crne Gore u Sloveniju i polaganje vijenca strijeljanima na Zidanom mostu, sam po sebi, ne bi morao da bude čin za osudu, budući da na Zidanom mostu jesu nastradali i civili, bez suđenja.

“Naprotiv, to je mogla da bude dobra prilika za crnogorsko društvo, koja je propuštena, zbog načina na koji je ovaj događaj protekao i toga u koju svrhu je upotrijebljen. Nažalost, sve je iskorišćeno za promociju te ideologije Andrije Mandića, a slijedi nakon veličanja četničkog pokreta od strane ljudi koji su stajali uz predsjednika Skupštine u Sloveniji, što je još jedna izgubljena prilika za crnogorsko društvo”, naglasila je ona.

Čabarkapa dodaje da kroz istorijski revizionizam nećemo doći do suočavanja s prošlošću.

“Veoma je važno da osude veličanja četničkog pokreta ne dolaze samo od civilnog društva, već da konačno dođu i od nadležnih institucija i to na efektivan način. CGO se u maju ove godine sa još sedam nevladinih organizacija obratio Vrhovnom državnom tužiocu zbog sve učestalijeg veličanja četničkog pokreta i ratnog zločinca Pavla Đurišića, čime se produbljuju postojeće podjele u društvu i podstiče govor mržnje.

Imajući u vidu zločine koje su Đurišić i njegovi četnici počinili nad civilnim muslimanskim stanovništvom sjevera Crne Gore, možemo govoriti i o podsticanju i izazivanju nacionalne i vjerske mržnje u Crnoj Gori. VDT za sada izbjegava da ovo pitanje sa profesionalnom odgovornošću adresira, ali mi nećemo prestati apelovati na institucije da se ozbiljnije pozabave ovim problemom”, poručila je Čabarkapa.

Ukratko, dodala je, Crna Gora je sad na raskrsnici između ideološki zasnovanog istorijskog revizionizma i demokratskog društva zasnovanog na činjenicama, a institucije su te koje moraju jasno pokazati na kojoj su strani.

DPS će predložiti Zakon o zabrani fašističkih, nacističkih i ekstremno nacionalističkih organizacija i njihovih simbola

Iz Kluba poslanika Demokratske partije socijalista (DPS) saopšteno je da će predložiti Skupštini Zakon o zabrani fašističkih, nacističkih i ekstremno nacionalističkih organizacija i njihovih simbola.

“Klub poslanika DPS-a privodi kraju rad na izradi nacrta Zakona o zabrani fašističkih, nacističkih i ekstremno nacionalističkih organizacija i njihovih simbola. U toku naredne sedmice predstavićemo prijedlog zakonskog teksta, otvoriti javnu raspravu i pozvati relevantne društvene aktere da daju svoje sugestije u izradi Zakona kojim bi se konačno stalo na put sve učestalijim pokušajima falsifikovanja nasljeđa antifašizma”, naveli su u saopštenju.

Kazali su da iskazuju zahvalnost na izdvojenom vremenu i korisnim sugestijama profesorima Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore, Udruženju pravnika, istoričarima, nevladinim organizacijama zaduženim za zaštitu ljudskih prava i građanskog obrazovanja, SUBNOR-u, kao i svima koji će svoj doprinos dati tokom javne rasprave.

“Cilj Prijedloga zakona o zabrani fašističkih, nacističkih i ekstremno nacionalističkih organizacija i njihovih simbola je sprječavanje podsticanja mržnje i netrpeljivosti među građanima, a ne stvaranje podjela. Ukoliko Crna Gora želi da zauzme mjesto među civilizovanim državama Evropske unije, moraće dosljedno da primjenjuje zakone kojima će se uvesti zabrana za krivotvorenje nedvosmisleno utvrđenih istorijskih činjenica, negiranje ratnih i zločina protiv čovječnosti, slavljenje osuđenjih ratnih zločinaca i nepoštovanje tekovina antifašizma”, zaključuju iz Kluba poslanika DPS.

Ðuričković pitao Mandića: Imate li saznanja da je makar jedan četnik u Crnoj Gori stradao od strane fašističkih okupacionih snaga?

Kako sam danima tragao za određenim podacima o djelovanju četničkog pokreta u Crnoj Gori, a u nemogućnosti da pronađem relevantne informacije, odlučio sam da se dopisom za dodatne informacije obratim predsjedniku Skupštine Crne Gore, Andriji Mandiću, saopštio je član Evropskog saveza (ES) i međunarodni sekretar Socijaldemokrata (SD), Miloš Đuričković.

On je na mreži X objavio sadržaj dopisa upućenog Mandiću.

“Poštovani gospodine Andrija Mandiću, predsjedniče Skupštine Crne Gore i, što je još važnije, po sopstvenom uvjerenju – četnički vojvodo,

Obraćam Vam se sa iskrenom znatiželjom, u nadi da ćete mi, kao istaknuti poznavalac istorijskih „istina“, pomoći da razriješim jedno nedoumicom zamagljeno poglavlje naše slavne i neslavne prošlosti.

Naime, već decenijama pokušavam pronaći makar jedan pouzdan izvor, svjedočanstvo, zapis, fusnotu, grafit ili makar šapat iz daleke 1941-1945. godine koji bi potvrdio da je neki od pripadnika slavnog četničkog pokreta u Crnoj Gori stradao od strane fašističkih okupatora– bilo italijanskih, bilo njemačkih. I, vjerujte, tragao sam širom arhiva, pretraživao požutjele dnevnike, jugoslovenske biltene, pa čak i gledao reprizu „Otpisanih“– ali ništa. Niti jedan slučaj da je neki četnik stradao od nacista ili fašista.

Ni ugriz psa u njemačkoj uniformi, ni zalutali metak, ni slučajno gaženje gusjeničarom Wehrmachta. Ništa.

Zato mi je Vaš trud da današnje naraštaje ubijedite kako su ti isti četnici bili „otadžbinska vojska“, pa još i „heroji“, posebno fascinantan. Vjerovatno nismo mi dovoljno obrazovani da shvatimo kako se u otadžbinsku borbu može ići tako što se drugarski nazdravlja s okupatorom, dok se švercuje so, rakija i poneki partizanski skalp.

Upravo zato Vas, kao jedinog živućeg vojvodu zapadno od Ravne Gore, molim da mi odgovorite: da li Vi lično, sa Vašim nepresušnim izvorima informacija, imate saznanja da je makar jedan četnik u Crnoj Gori stradao od strane fašističkih okupacionih snaga? Ako postoji – ime, prezime, broj šajkače. Može i dokaz u vidu neisplaćene njemačke penzije za porodicu, ako se radi o greškom ubijenom saradniku.

Razlog mog pitanja nije, ne daj Bože, pokušaj da omalovažim Vaš višedecenijski trud na polju istoriografije i mitotvorstva, već želim – kao što i Vi stalno insistirate – da mladima predstavimo „pravu istinu“. Jer ako su četnici stvarno ginuli od fašista, onda smo mi svi nešto ozbiljno propustili u školi. Ako pak nisu – onda možda, ali samo možda, nisu baš ono što vi uporno tvrdite da jesu: oslobodioci, junaci i mučenici.

U svakom slučaju, unaprijed Vam zahvaljujem na odgovoru i da nastavite da iznosite istorijske fakte– makar i iz privatne zbirke narodnih umotvorina, guslarskih epa i selektivne memorije”, navodi se u dopis…(Aleksandra Obradović)

BONUS VIDEO: Obrti u pregovorima oko nove vlade Crne Gore

izvor CdM.me