TIJANA Lopičić: Novi zaokret velikosrpske propagande: CRNOGORSKA NOŠNJA ispala iz scenarija

Kada godinama aktivno pratite tok velikosrpske propagande, lako uočite trenutke kada mijenjaju pravac. Toliko su fleksibilni u velikosrpskoj mitomaniji da im jedne godine pojedine ličnosti predstavljaju „naše slavne pretke i heroje“, a već naredne paradoksalno postaju „dokazani izdajnici srpstva“. 

Nedavno je Dario Vraneš u Pljevljima svečano otvorio prvi kružni tok simbolično nazvan „Mala Slavija“. Pored njega su, naravno, stajale djevojke obučene u tradicionalnu srpsku nošnju. Podsjetimo, samo mjesec ranije Crkva Srbije organizovala je sabor na ostacima drevne Duklje, đe se igralo srpsko kolo, opet uz tradicionalnu srpsku nošnju.

I sada se, sasvim logično, nameće pitanje: zašto su, nakon godina agresivne propagande, odjednom odustali od posrbljavanja i prisvajanja crnogorske nošnje? Zašto sada koriste isključivo nošnju koja odgovara onom identitetskom korpusu za koji se izjašnjavaju? Budući da je crnogorsko pravosuđe zatajilo još onog trenutka kada su nezakonito počeli postavljati trobojke po Pljevljima, i kada je tolerisano skrnavljenje državnih simbola koje štiti Ustav Crne Gore, neću se ni truditi da ukažem da ovaj akt predsjednika Opštine Pljevalja Vraneša, koji je plaćen novcem građana Crne Gore, otvoreno ismijava i ponižava upravo tu istu državu.

Posrbljavanje Duklje

Velikosrpska mitomanija o crnogorskoj nošnji

Prvo, smatraju da je navodno crnogorska nošnja nastala po uzoru na trobojku. Naime, predivna crnogorska svečana, odnosno svitna nošnja, koja je 1907. godine u Londonu proglašena najljepšom narodnom nošnjom, potiče iz vremena Crnojevića u XV vijeku. Etnolog mr Zorica Mrvaljević je, na osnovu naučnog istraživanja, ovu tvrdnju potvrdila u svojoj monografiji Crnogorska narodna nošnja.

Samim datiranjem trobojke jasno pokazuje apsurdnost ove propagande, jer se ona u Srbiji prvi put pojavljuje tek 1835. godine (XIX vijek), kada je sultan Mahmud II fermanom odredio njen izgled.

Poznati srpski istoričar dr Radoš Ljušić u knjizi Kneževina Srbija (1830–1839) ukazuje i na činjenicu da je Sretenjski ustav, koji je bio pravosnažan svega dvije sedmice 1835. godine, ubrzo poništen, a novi raspored boja na zastavi – crvena, plava i bijela, horizontalno poređane – propisan je upravo sultanovim fermanom.

Drugo, simbol sa četiri ocila iliti ognjila na crnogorskoj kapi često se predstavlja kao tradicionalni element, iako je, zapravo, nasilno uveden tek 1918. godine, kada je Crna Gora okupirana i anektirana.

Neki pak, pod plaštom velikosrpske mitomanije, i dalje žive u uvjerenju da postoji crnogorska kapa sa četiri ocila, navodno stara 400 godina. Elaborat o pomenutoj kapi zatražila sam od Etnografskog muzeja u Beogradu.  U martu 2021. godine, dobila sam odgovor od muzejske savjetnice dr Mirjane Menković, koja je potvrdila da takav eksponat ne postoji ni u jednoj muzejskoj kolekciji na svijetu.

Najstariji primjerak crnogorske kape, muzej Kunstkamera, Sankt Peterburg

Dakle, najstarija sačuvana crnogorska kapa, potiče iz XIX vijeka, a čuva se u muzeju Kunstkamera u Sankt Peterburgu i nema četiri ocila ili ognjila. Nekada se na zvaničnom sajtu muzeja Kunstkamera moglo pristupiti cijeloj crnogorskoj kolekciji. Što više nije slučaj.

Na kraju, ovaj zaokret može biti pokazatelj da smo u potpunosti obesmislili njihove pokušaje posrbljavanja crnogorske nošnje, pa su prešli na drugačiju taktiku – otvorenu upotrebu srpske nošnje. S druge strane, moguće je i da smatraju kako je prva faza već uspješno završena, te da sada idu korak dalje. Šta god da je u pitanju, jedno je sigurno da će vrijeme pokazati.

autor: Tijana Lopičić

izvor: http://aktuelno.me