IBALKAN

Vaše Pravo, Vaš Portal

Ako izgubimo 13. jul, izgubili smo Crnu Goru… (foto, video)

Prijeko nam je potrebna nova generacija boraca za Crnu Goru – ne više partizana sa puškom, ne ,,patriota“ ogrnutih u zastave da bi se prikrila sumnja na ogromno bogatstvo stečeno korupcijom, ne kompromitovanih i potrošenih ličnosti decenijskim funkcijama i sinakurama, ne novih uhljeba i koritaša.

PODGORICA: Region, Zanimljivosti, vijesti, subota 12. VII 2025… 10: 26… Ako izgubimo 13. jul, izgubili smo Crnu Goru… (foto, video)

Već nova generacija mladih, čistih, poštenih, obrazovanih, nekompromitovanih ljudi, koji nemaju repove, koji ne duguju ništa bivšim ni sadašnjim strukturama, i koji mogu da osmisle i sprovedu razvoj Crne Gore u 21. vijeku. Nova energija mora doći odozdo, od građanskih aktivista, iz civilnog društva, akademske zajednice, dijaspore, biznis sektora – a ne samo iz partijskih fotelja

Spomenik revolucije u Virpazaru 01 04 2025 DMFoto: Dragan Mijatović/Pobjeda

Datum 13. jul je najveći datum u istoriji Crne Gore. I onaj iz 1878. i istorijski ustanak iz 1941. godine. Nažalost, današnji djelovi većinske Crne Gore ne baštine tradiciju i tekovine 13. jula. Ne slave ih dostojanstveno. Ne uče djecu o njima, jer mladi danas imaju druge uzore i svjetonazore.

Današnja većinska Crna Gora udara na 13. jul – ignorisanjem, iskrivljavanjem, kompromisima, ćutanjem. A to vodi istorijskom revizionizmu– kao političkoj agendi djelova vlasti i klera SPC. A bez 13. jula, bez tog moralnog temelja, Crna Gora postaje geografska oznaka i teritorija.

Ako to dozvolimo, onda više nema smisla govoriti ni o državi, ni o slobodi, ni o pravdi. Zato, danas više nego ikad, moramo braniti ideju 13. jula. U suprotnom, nećemo izgubiti samo praznik – izgubićemo i državu.

Nema dileme, 13. jul je vertikala na kojoj počiva građanska, antifašistička Crna Gora. Bez njega, nema građanske države, nema evropske orijentacije, nema državnosti. A upravo ta vertikala danas je meta sistematskog napada.

Danas svjedočimo istorijskom paradoksu – da se većinska Crna Gora, jedina koja je ustala 1941, danas odriče svojih antifašističkih korijena, pod pritiskom crkvenih i političkih struktura koje nemaju ni osjećaj za istorijsku istinu, ni svijest o odgovornosti. Veličanje Pavla Đurišića, koji je komandovao trupama odgovornim za masakre i ratne zločine u Pljevljima i istočnoj Bosni, nije izolovan incident.

To je dio šireg narativa koji ima za cilj da zamijeni vrijednosti 13. jula „vrijednostima“ kolaboracionizma i poraženih ideologija. I ne samo što se pokušavaju Pavlu Đurišiću podizati spomenici – već se pokušava i proglasiti ,,žrtvom“ i staviti u istu ravan sa onima koji su poginuli pod zastavom slobode.

To nije revizija istorije. To je moralni zločin. Zabrinjava ćutanje ili čak otvoreno saučesništvo pojedinih političkih elita u toj strategiji ponižavanja Crne Gore. Udar na 13. jul nije napad na prošlost – već na samo postojanje Crne Gore.

Čitaj još:   Istina o proteinima– šta je dobro, a šta nije...

Poseban nivo degradacije ogleda se u narušenom integritetu Trinaestojulske nagrade, nekad najvišeg državnog priznanja. Umjesto da ta nagrada bude simbol časti, stručnosti, dugotrajnog doprinosa nauci, kulturi, društv– danas se pretvara u instrument političkog pogodovanja. Ovogodišnji laureat književnik Bećir Vuković je pod sumnjivim okolnostima dobio to priznanje.

Ne zna se ni da li u sistemu zvanično postoji knjiga za koju je nagrađen. Ali ono što se zna jeste da je 2021. godine u svojstvu predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade (!) javno napisao da je ,,crnogorska nacija izmišljotina Đilasaa današnja Crna Gora – ironija istorije“. Od te iste Crne Gore, koju ne priznaje, četiri godine kasnije dobio je najveću nagradu i slavu i novac. Ironija sudbine.

U ovakvom ambijentu, kad se negira sve ono na čemu smo nastali, nameće se pitanje – što je ostalo od ideje Crne Gore? I odgovor je: ostala je ustavna obaveza da je čuvamo. Potrebno je uspostaviti crnogorski građanski identitet nešto što se prije nekoliko godina predstavljalo kao ustavni patriotizam. To je koncept odanosti državi kao pravnom okviru koji garantuje slobodu svim građanima – bez obzira na naciju ili vjeru. U vremenu kada se nacionalni identitet pokušava redefinisati po mjeri vjerskih centara moći, crnogorski građanski identitet mora postati građanska dužnost.

Istoričar Živko Andrijašević je još 2013. godine napisao da nam je potrebna nova generacija boraca za Crnu Goru. Zaista je tako i tada ali i sada! Prijeko nam je potrebna nova generacija boraca za Crnu Goru – ne više partizana sa puškom, ne ,,patriota“ ogrnutih u zastave da bi se prikrila sumnja na ogromno bogatstvo stečeno korupcijom, ne kompromitovanih i potrošenih ličnosti decenijskim funkcijama i sinakurama, ne novih uhljeba i koritaša.

Već nova generacija mladih, čistih, poštenih, obrazovanih, nekompromitovanih ljudi, koji nemaju repove, koji ne duguju ništa bivšim ni sadašnjim strukturama, i koji mogu da osmisle i sprovedu razvoj Crne Gore u 21. vijeku. Nova energija mora doći odozdo, od građanskih aktivista, iz civilnog društva, akademske zajednice, dijaspore, privatnih kompanija – a ne samo iz partijskih fotelja.

Jedna šansa je propuštena nakon prve dekade ovog milenijuma, kada su stari zaslužni borci za Crnu Goru izgubili osjećaj za realnost, i stavili primat ličnom i partijskom ne državnom interesu istovremeno potiskujući mlade kadrove. Sada je vrijeme za koaliciju mladih, čistih i nekompromitovanih iz svih proevropskih struktura

Jedna šansa je propuštena nakon prve dekade ovog milenijuma, kada su stari zaslužni borci za Crnu Goru izgubili osjećaj za realnost, i stavili primat ličnom i partijskom a ne državnom interesu istovremeno potiskujući mlade kadrove. Tu cijenu sada plaćamo.

Čitaj još:   SKANDAL DODIKA NA N1: Odbio odgovarati na pitanja, 5 min ponavljao isto, Emela završila intervju! (foto i video)

Crnoj Gori treba jasan pravac razvoja: ekonomski rast, pravna država, obrazovanje, tehnologija. Umjesto vječnih identitetskih rovova, umjesto krivotvorenih istorijskih rasprava, potrebno je fokusirati se na budućnost.

U tom kontekstu, pozitivan odnos prema investitorima iz svijeta pa i iz UAE ne smije biti predmet provincijskog straha i zavisti. Ti investitori dolaze iz najdinamičnijih zona svijeta, i njihovo interesovanje za Crnu Goru može biti razvojna šansa– pod uslovom da Crna Gora ima državne institucije, pravila igre i nultu toleranciju na korupciju.

Paralelno s tim, Evropska unija ostaje jedini politički okvir u kojem Crna Gora može da sačuva svoj identitet, a da ne padne pod tuđe upravljanje. EU nije savršena – ali alternativa nije neutralna. Alternativa je vječni protektorat. Do 2028. godine, biće jasno: ili imamo političku elitu sposobnu da završi evropske integracije, ili postajemo još jedan slučaj neuspjeha na Balkanu. Neće nas EU čekati dovijeka. Ovo je posljednji voz.

P. S. 13. jul 2008. godine i Malagu nijesmo zaboravili.

BONUS VIDEO: Prilog o obilježavanju Dana državnosti u Podgorici, 13.07.2022

izvor Pobjeda.me

NAJAMNIK- Priča prema istinitom dogadjaju… (foto)

U Prlinama na domak Akova živjela je porodica Raifa Pilava. Read more

SARAJEVO, CRVENI TEPIH: Danas počinje 24. Sarajevo film festival…

Čast da otvori 24. izdanje SFF-a pripala je slavnom poljskom Read more