ODLAZAK VELIKOG INSANA: Na Ahiret preselio IZET Ljajić– Čovjek koji je izgradio puteve Sandžaka a njegovo ime i djelo ostaju u asfaltu i makadamu…

U 82. godini života, na Ahiret je preselio Izet (Nurčo) Ljajić, dugogodišnji direktor Preduzeća za puteve „Novi Pazar-put“, priznati građevinski inženjer, vizionar i neumorni borac za infrastrukturni razvoj Sandžaka. Dženaza će se klanjati u ponedjeljak, 14. jula 2025. godine, na mezarju Gazilar, a dženaze će krenuti od Islamskog centra Gazilar nakon ikindije-namaza. Hatar će se primati u porodičnoj kući u ulici Zmaj Jovina 46.

Njegov odlazak ostavio je prazninu među kolegama, prijateljima i brojnim generacijama inženjera i radnika koji su uz njega stasali i gradili puteve kroz najteže terene Pešteri, Golije i Kopaonika. Ljajić nije bio samo direktor – bio je stub razvoja, čovjek koji je, kako je sam rekao, “živio za puteve”, i koji se nikada nije mirio s tim da zimi Duga Poljana bude odsječena od svijeta.

Čovjek vizije i terena

Rođen u Dugoj Poljani, inženjer Ljajić je svoju ljubav prema putevima gradio iz ličnog iskustva – zime bez prohodnosti, djetinjstvo u izolaciji. Tu je počela njegova misija. Završivši Tehničku školu u Kosovskoj Mitrovici, a potom i Građevinski fakultet u Sarajevu, svoj radni vijek je započeo u „Novom Pazar putu“ davne 1971. godine. Već 1981. imenovan je za direktora – bez političke zaleđine, ali sa strašću koja je pokrenula mašine i ljude.

Tokom 32 godine na čelu preduzeća, Izet Ljajić je bio pokretač brojnih infrastrukturnih projekata. Izdvajao je puteve Novi Pazar–Raška i pravac prema Kosovskoj Mitrovici, ali i sve ono što je dolazilo iza – punktovi za radnike, montažni objekti, sistemska nabavka mehanizacije, ishrana i dostojanstveni uslovi rada.

“Uvijek sam dokazivao da autoput mora da ide preko Pešteri,” govorio je u svom posljednjem intervjuu za Free Media, u kojem je iznio detaljan pregled decenija svog angažmana.

Borac za struku

Ljajić je bio član Inženjerske akademije Srbije, autor brojnih publikacija o održavanju i planiranju puteva na Pešterskoj visoravni, organizator inženjerskih simpozijuma i okruglih stolova. Posebno se zalagao za sistemsko planiranje putne mreže i poštovanje struke u odlučivanju.

“Politika odlučuje, a ne struka. Tako ne može. Putevi ne nastaju dekretom,” znao je reći, često frustriran ignorisanjem inženjerskih savjeta.

Jedna od njegovih najvažnijih poruka mladima bila je jednostavna, ali duboka: “Da bi neko postao dobar inženjer, mora da radi, da poštuje posao. Sve poteškoće će mu se jednog dana vratiti kao dobro.”

Ostaje put– i ime

Iako u penziji od 2014. godine, Izet Ljajić nije prestajao da razmišlja o putevima, o planiranju, o budućnosti. Govorio je o rubnoj saobraćajnici Novog Pazara, kritički se osvrtao na propuštene šanse, i uvijek ostajao dosljedan svom stavu: bez saobraćaja, nema razvoja.

Njegovo ime i djelo ostaju u asfaltu i makadamu, u kartama i uspomenama, u svakom metru puta koji je trasirao.

Iza Izeta Ljajića ostaju supruga Bisera, sin Ertan, kćerke Lahira i Amra, brat Ismet, brojna unučad, zetovi, snaha, te mnogobrojna rodbina i prijatelji – ali i jedna velika ideja: da Sandžak zaslužuje najbolje puteve, jer zaslužuje budućnost.

izvor: sandzakdanas.rs