ALEK Barović: Naša i njihova Crna Gora

Linija je konačno podvučena. Pitanje je samo oće li se ovo ludilo trpjeti ili ne. Ako iole postoji normalne Crne Gore micaćemo ih s vlasti što prije

Na početku, bio sam jako bijesan zbog ovogodišnje dodjele Trinaestojulske nagrade. Ukaljano je jedno od najvećih državnih priznanja i ime koje nosi. Bačena je ljaga na hiljade onih koji su pali pod barjakom slobode tokom Drugog svjetskog rata.

Međutim, s ove tačke gledišta milo mi je što je epilog bio takav. To je, jednostavno, moralo da se desi. S nagradom je došla i konačna podjela na nas i njih i na ono što mi i oni zastupamo. Konačno je došlo vrijeme da i onaj koji se maksimalno držao po strani sve ove godine ukapira i vidi u kakvo nas rasulo vode oni koji su na vlasti. 

Pokazali su pravo lice i konačno povukli granicu između dvije Crne Gore – naše i njihove. Dvije Crne Gore koje isključuju jedna drugu budući da su sušte suprotnosti i čojske i ljudske i moralne i po svakom drugom pitanju.

Nagradu je dodijelio četnički vojvoda dvojici jako reprezentativnih primjeraka onoga protiv čega svaki normalan čovjek u ovoj državi treba da se bori. I to je dio kosmičke pravde. Nagradu nije dobio neko iz njihovog korpusa za koga se može reći nešto pozitivno i ko i pojavom i djelom istu zaslužuje. Nagradu su dobili oni koji su odlični primjeri četništva. Još su, na kraju će se ispostaviti, i prevaranti. I drago mi je zbog toga. Veoma reprezetativno.

Sa druge strane, policija je biber sprejevima udarila na crnogorske građane koji su željeli da sačuvaju i zadnji gram crnogorskog državnog obraza koji je ostao. I to je odlična slika i prilika naše i njihove Crne Gore. 

Recimo, policajac je ničim izazvan ispraznio cio sprej u oči poznatom arhitekti Batu Raduloviću. Dobri striko mi nadam se neće zamjeriti što ga pominjem, ali prosto moram. To je ona Crna Gora koju nam vlast nudi! Nagrade dobijaju ideolozi mraka, šovinisti, rasisti i zagovornici svega najgorega, a priznati umjetnici i stvaraoci – biber sprej u oči!

Srećna država izgledala bi drugačije. Đe je Trinaestojulska nagrada za Bata Radulovića? Čovjeka koji je toliko projekata poklonio državi Crnoj Gori bez centa nadoknade ne tražeći da se njegovo ili ime njegove firme ikada pomene? 

Što je on dobio od države Crne Gore? Nagradu u vidu po njegov život opasnog napada policije na njega. To je ta pomirena Crna Gora. Crna Gora koju nam nude Mandić, Spajić, Bečić i kompanija.

I opet se tu prelamaju dvije Crne Gore. Naša i njihova. Batu Raduloviću su od strane četnika ubijena tri rođena ujaka i ujna. Današnja četnička bulumenta je eto šćela da ubije i njega. Prešlo im je valjda u naviku, proradili im stari porivi. U suštini, oni bi najradije da nas nema. I vjerujte mi, jako otvoreno i posvećeno rade na tome.

Linija je konačno podvučena. Pitanje je samo oće li se ovo ludilo trpjeti ili ne. Ako iole postoji normalne Crne Gore micaćemo ih s vlasti što prije. Pogotovo jer smo imali priliku da vidimo da se u PES-u ne razlikuju ni kapi od najgorih četničkih falangi sa Ravne gore ili Dinare. Godinama sam mislio da nema gorih ljudi od Demokrata i da je to najveći politički kancer crnogorskog društva u njegovoj istoriji. Mislim da su ovi iz PES-a u jako ozbiljnoj konkurenciji da preuzmu ovu neslavnu titulu. Na kraju, viđeli smo ponašanje njihovih funkcionera.

Mujović je, koliko čujem, nekome od okupljenih građana opsovao majku. Nije mu palo na pamet da se nalazi na kostima nekoliko desetina narodnih heroja među kojima i Sima Barovića. Spomenik na Gorici je prije svega spomen-kosturnica, svetilište heroja i treba mu prilaziti s posebnim poštovanjem. Mujović to nije ni znao ni umio. 

Što se tiče građana koji su ga izviždali i protestovali, oni su na to imali pravo. To je nama naša borba dala. Da dižemo glas protiv ovoga što nas je snašlo. 

Što drugo i očekivati? Ne može govor nad mrtvim partizanima držati neko ko nakon toga ide i ćuka u ruku četničke popove koji bi da rehabilituju i kanonizuju koljače. Nema tu logike nit je pošteno. No, čini mi se da je veoma blizu vrijeme u kojem će pokazati svoje pravo lice. 

Domovina se brani psovkom?

Na kraju krajeva, liniju smo već podvukli. I ona nam jasno pokazuje da se nećemo miriti. Ne jer ne želimo, već jer se sa takvima ne miri. Sa ideologijom zla i razdora. Sa fašizmom. Sa tim stvarima se ne miri, nego se postupa onako kako bi postupili i oni čije kosti uznemiriše. 

Na kraju, da nisu oni ustali protiv svega toga, ni nas ne bi danas bilo.

autor: Alek Barović

izvor: analitika.me