NENAD Zečević:  CRNA GORA U KLANOVSKOJ KLOPCI- Država na koljenima, institucije na respiratoru…

Već godinama međunarodni eksperti upozoravaju: u Crnoj Gori se vodi najopasniji klanovski sukob u Evropi. Na nivou onih italijanskih iz sedamdesetih ili osamdesetih godina prošlog vijeka. Sukob koji je davno prerastao granice Balkana i infiltrirao se u evropske gradove, latinoameričke rute i međunarodne kriminalne mreže. Ipak, epicentar ostaje ovdje. U Kotoru, Budvi, Baru, Cetinju i Podgorici. Na mjestima gdje se ubija dva puta, kao u posljednjem slučaju u Podgorici – bez ikakvog otpora sistema…

Dvije likvidacije u tri dana. U sred bijela dana. U centru grada. Pred očima građana, pred objektivima nadzornih kamera, u epicentru gradskog života. A država – ćuti. Niko ne odgovara. Niko ne podnosi ostavku, što nije iznenađenje. To se nije desilo ni nakon dva masakra na Cetinju.

Kao da je ovaj talas nasilja nečija tuđa odgovornost, kao da smo u Meksiku ili u brazilskim favelama, a ne u državi koja tvrdi da je pred vratima Evropske unije.

A onda – pretučen gradonačelnik Budve. Među batinašima jedan od državnih službenika. I niko nije suspendovan, niko nije smijenjen, niko se nije izvinio.

Time se, simbolično, zatvara krug institucionalnog kolapsa: kad više ni oni koji predstavljaju građane nemaju zaštitu od sile – tada je zakon već potpuno izgubio smisao. Crna Gora ne tone – ona je već potonula.

Godinama međunarodni eksperti upozoravaju: u Crnoj Gori se vodi najopasniji klanovski sukob u Evropi. Na nivou onih italijanskih iz sedamdesetih ili osamdesetih godina prošlog vijeka. Sukob koji je davno prerastao granice Balkana i infiltrirao se u evropske gradove, latinoameričke rute i međunarodne kriminalne mreže. Ipak, epicentar ostaje ovdje.

U Kotoru, Budvi, Baru, Cetinju i Podgorici. Na mjestima gdje se ubija dva puta, kao u posljednjem slučaju u Podgorici– bez ikakvog otpora sistema.

Ministarstvo unutrašnjih poslova vodi veting obračun, kao političku agendu. Vlada često odbija ta rješenja. Time suštinski sprečava Upravu policije da se fokusira na prave stvari. A građani – prepušteni ulici. A ulice više nijesu bezbjedne.

U Crnoj Gori više nije riječ samo o mafijaškim obračunima – riječ je o realnoj ugroženosti svakog građanina koji šeta gradom, ide na posao ili sjedi na terasi kafića. Uprava policije i MUP već mjesecima su zagušeni vetingom, što je važno, ako je pošteno, ali nije izgovor za institucionalnu nefunkcionalnost.

Ispod radara, dok se popunjavaju formulari o imovini i porijeklu imovine, klanovi bez ikakve zadrške pokazuju silu i brutalnost da ih nije strah od policije. I to ne samo unutar kriminalnih struktura – već prema državi i društvu u cjelini.

Prebijanje gradonačelnika Budve Nikole Jovanovića je nešto što mora biti prelomni trenutak. Ovaj čin nije izolovani incident. On je proizvod narativa koji se sve češće čuje u javnosti – narativa agresije, linča, utjerivanja straha.

Taj narativ se pažljivo hrani na društvenim mrežama, tribinama, televizijama i ubrzo dobija institucionalni oblik. U ovakvom ambijentu, nasilje prestaje biti izuzetak, ono postaje pravilo. Ne smijemo zaboraviti ni pravosuđe– čije selektivno i često neodlučno postupanje doprinosi osjećaju nekažnjivosti.

Ako nema presuda, ako se krivične prijave odbacuju ili stoje u fiokama, šalje se jasna poruka da nasilje prolazi nekažnjeno. U toj tišini, dodatno odjekuje činjenica da pred novinare ne izlazi ministar unutrašnjih poslova – već direktor Uprave policije.

Umjesto politički odgovornog rukovodioca sektora, pojavio se prvi operativac. I to ne bilo koji već onaj čiji su rezultati do ovih incidenata bili prepoznati kao jako dobri. Da li time spašava sistem od urušavanja ili sebe od ministarske sjenke – manje je važno.

Važno je da Crna Gora nema političko vođstvo koje zna da preuzme odgovornost i govori u ime države. A država bez lica i glasa u trenucima nasilja – jeste država na koljenima. I više nije bezbjedna.

Zato su neophodni hitni i odlučni potezi: Formiranje kriznog bezbjednosnog štaba, uz međunarodnu podršku ako treba, koji će van hijerarhijskih blokada reagovati operativno; Jasna poruka vlasti da je nasilje – neprihvatljivo i biće najstrože sankcionisano; Povratak kontrole nad ulicama, ali i povjerenja u institucije. Država mora hitno da reaguje.

Sa jasnim odlukama, smjenama na nižem operativnom nivou, procesuiranjima i operativnim mjerama. Jer u protivnom– nema države.

Jer ako institucije ne funkcionišu, ako nasilje postaje sredstvo političkog i kriminalnog obračuna, ako se građani boje da prođu gradom, a zvaničnici da obavljaju funkcije– Crna Gora više nije država.

To je teritorija. I da sve bude jasnije: nakon dva ubistva i jednog prebijenog gradonačelnika – na vanrednu pres konferenciju ne izlazi ministar, već direktor Uprave policije. Ako to nije slika institucionalnog rasula, šta je. Ili da zovemo Marvelove Avengerse. Samo nas oni mogu spasiti.

autor: Nenad Zečević

izvor: pobjeda.me