Davljenik u moru betona: Građevinski lobi pojeo turizam u Budvi… (foto, video)

Pogubnim planskim dokumentima ispunjavane su želje brojnih investitora bliskih političkoj eliti, kumova i prijatelja, pod krilaticom “Budva kao Monako”, metropola turizma je betonizirana…

Gradnjom uništen prostor: Budva, Foto: Vuk Lajović

Obistinile su se crne slutnje na koje su još prije nekoliko decenija upozoravali brojni mještani, građanski aktivisti, mediji, turistički poslenici – Budva je doživjela sudbinu da turizam bude poražan pred agresivnim građevinskim lobijem.

To što prijestonica crnogorskog turizma, “Kraljica Mediterana”, sada proživljava najgoru turističku sezonu, goru od onih tokom ratnih godina na prostorima bivše Jugoslavije, posljedica je prije svega nekontrolisane stanogradanje koja je “pojela” njene najatraktivnije djelove uz obalu, saglasni su sagovornici “Vijesti”.

Građevinski lobi praktično je izvojevao pobjedu, a turizam postaje sve više sporedna grana. Milionski profiti vrte se u biznisu koji ne samo što uspijeva da brojnim projektima galopirajući osvoji i ono malo preostalog dijela rivijere, već je uveliko zašao u politiku, te mnoge druge sfere društvenog života, diktirajući vitalne procese grada – nekadašnjeg glavnog turističkog rudnika Crne Gore iz kojeg se crpila polovina ukupnog turističkog prometa.

Pogubnim planskim dokumentima kojima su ispunjavane želje brojnih investitora bliskih političkoj eliti, kumova, prijatelja, ali i mještana, pod krilaticom “Budva kao Monako”, metropola turizma je betonizirana.

Mnogi građevinski projekti imaju potpis narko klanova ili švercara cigareta, sudeći po optužnicama koje je proteklih godina podizalo Specijalno državno tužilaštvo…

A priča o propaloj sezoni, praznim hotelima, plažama, narativ koji se nerijetko koristi u političkom ratu kojim opozicija želi da aktulenoj vlasti spočita nesposobnost, svjedoči da ni jedni ni drugi ne vide da su zajedno krivi.

Jer, dok su jedni i drugi sjedjeli ili sjede u foteljama odakle su se krojile i kroje državne politike za turizam u protekle tri decenije, svi su zdušno aplaudirali dok se Budva betonizovala, gledajući kako građevinski lobi zadovoljno trlja ruke izvlačeći milionski profit, a pripadnici narko klanova i šverceri cigareta legalizuju prljavi novac.

S PROMJENAMA VLASTI JOŠ ŽEŠĆA GRADNJA

Prema njegovim riječima, poslije 1990. godine sve je dobilo ubrzani tempo, počela je masovna gradnja stanova za tržište jer smo izgubili zapadno tržište zbog ocjene međunarodne zajednice da je tadašnja SRJ krivac za rat na prostorima bivše Jugoslavije.

“Dobili smo sankcije, stranih turista nije bilo, dolazili su naši gosti, kao i oni koji su tražili stanove, bježeći iz krajeva bivše Jugoslavije zahvaćenih ratom. I stvorila se tražnja, građevinski lobi imao je veliki uticaj na urbanizam, cijene zemljišta su otišle u nebo, potpuno nerealno i stvorila se situacija da se ne isplati graditi hotel, jer takvih cijena nije bilo nigdje.

U to vrijeme kvadrat zemlje plaćao se po hiljadu nekadašnjih njemačkih maraka, poslije 1.000 eura. Problem je što je to konstanta i s protokom vremena i promjenama vlasti taj problem se samo ubrzava.

Dođe se na vlast s pričom da će se to zaustaviti, a onda se počne graditi još više i još žešće. Mi smo okupirali obalu i sada su naša najuticajnija struktura u turizmu stanovi za tržište, odnosno sekundarno stanovanje i oni određuju politiku cijena u turizmu”, pojašnjava Ratković.

Ocijenio je da se hoteli sada prilagođavaju apartmanima kako bi mogli da imaju goste.

“Poslije 2020. godine smo potpuno zanemarili zapadnoevropsko tržište, koje je 2019. godine značajno učestvovalo u turizmu Crne Gore. Imali smo te godine 35 odsto gostiju u hotelima s tog tržišta, bilo je organizovanog turizma u značajnoj mjeri. Tada smo prvi put zabilježili dobitak u turizmu od 1990. godine, s nekih 15 miliona porastao je na 542 miliona eura. Poslije toga se samo nižu gubici, posljednjih godina stalno imamo gubitke u turizmu, tako da se mnogi hotelijeri prekvalifikuju, reorganizuju – podijele sobe, restoran izdaju nekome i pretvaraju se u apartmane.”

ZATVORENI SISTEM

Budvanka, jedna od prvih građanskih aktivistkinja koja je ukazala na problem nekontrolisane gradnje, bivša poslanica GP URA, Božena Jelušić u razgovoru za “Vijesti” ističe da i cijena kvadrata stana svjedoči o tome da je građevinski lobi “pojeo” turizam.

“Ako krenemo od činjenice da se kvadrat stana u novogradnji u Budvi, u zavisnosti od lokacije, prodaje od 4.000 do 12.000 eura, jasno je da je građevinski lobi ‘pojeo’ turizam. Poređenja radi, kvadrat stana odličnog kvaliteta na prestižnom italijanskom dijelu Jadrana se lako može naći za 1.000 eura. To jasno govori da ovdje nije riječ o tržištu, već o pranju novca. Turistički objekti i zakupljene plaže često su fasade – ulazi kroz koje se novac, stečen na nepoznate načine, ubacuje u zakonite tokove, a zatim reinvestira u gradnju.

Tako Budva funkcioniše kao zatvoreni sistem: novac dolazi, beton se sipa, prostor nestaje… Nije ovo stanje nastalo preko noći. Ono ima svoju genezu i svoje krivce. Počelo je nakon razornog zemljotresa 1979. godine, kada je uveden model ‘plac za 30 odsto izgrađenog prostora’, prvi put primijenjen u naselju Babin Do.

Raspad Jugoslavije i ratovi devedesetih dodatno su ubrzali migracije i pomjeranja kapitala ka Crnogorskom primorju. U tom vakuumu nastao je hibrid sistema: burazerski kapitalizam, korupcija, politička trgovina prostorom u saradnji sa strukom koja je trebalo da ga štiti.

Zakoni su postali dekor, legalizacija nelegalnog pravilo. Zatim se nakon obnove nezavisnosti strani kapital masovno i netransparentno ulio u Crnu Goru.”

META INTERESA DVIJE “IMPERIJE- RUSIJE, PA TURSKE

Prema riječima Jelušić, Budva je prva postala meta interesa dvije “imperije” – prvo Rusije, danas Turske.

“U međuvremenu, demografska struktura Crne Gore se urušava, stanovništvo se osipa, ali beton i dalje niče. Školjka budvanskog zaliva je danas gotovo iscrpljena.U takvom kontekstu, nije čudno što je u vokabular urbanističke struke ušao novi pojam – budvanizacija. Njime se označava preizgrađenost, betonizacija, neodrživo planiranje, investitorski urbanizam, trajno narušavanje kvaliteta života i uništenje ambijentalne baštine. I upravo Budva, nekada najbogatiji grad bivše Jugoslavije uz Maribor, danas je prostor u kojem je sve teže živjeti.”

Navodi da je “vrhunac apsurda” izjava resornog ministra Slavena Radunovića koji predlaže da građani na referendumu odlučuju da li Kotor treba da ostane pod zaštitom UNESCO-a.

“To je kao da se pita da li treba da postoji istorijsko pamćenje, ili da li vazduh treba da ostane čist. Ako ni međunarodna zaštita nije prepreka investitorskom divljanju – jasno je koliki su izgledi za Budvu. Nekada zdušni kritičar ovakvog stanja, s pozicija vlasti je spremno nastavio tragom jednog ranijeg ministra koji je poručivao da ‘Budvu treba pustiti da propadne do kraja’. Dio istorijskog pamćenja, međutim, je i to da je u Budvi postojao građanski otpor.

Od 1992. do 2013. djelovalo je Društvo Za bolji grad, čiji su članovi – arhitekte, pravnici, sociolozi, novinari, ljekari, profesori i obični građani – pokušavali da zaustave stihijsku gradnju i zaštite ambijentalne cjeline. Tražili su zakonitost, transparentnost, participaciju. Upozoravali su da turizam može opstati samo uz pažljivo prostorno planiranje. Borili su se argumentima i stručnošću. Arhivska građa koju upravo sređujem dokumentuje hroniku tog otpora, nažalost ugušenog bukom betonskih miksera.”

Turistički objekti i zakupljene plaže često su fasade – ulazi kroz koje se novac, stečen na nepoznate načine, ubacuje u zakonite tokove, a zatim reinvestira u gradnju. Tako Budva funkcioniše kao zatvoreni sistem: novac dolazi, beton se sipa, prostor nestaje…, upozorava Božena Jelušić

PLAMENAC: BETONSKA DŽUNGLA ZA IZBJEGAVANJE

Dugogodišnja novinarka nedjeljnika “Monitor”, prva koja je u vrijeme kada je politička elita i građevinski lobi bili u “punoj snazi” ukazala na kataklizmu koja očekuje Budvu donošenjem u najmanju ruku kontroverznih planskih dokumenata, Branka Plamenac ističe da je za samo 17 godina Budva “promijenila svoje lice, izgubila svoj vizuelni identitet i autentičnost, sve ono po čemu je bila poznata turistima širom svijeta i postala betonska džungla za izbjegavanje”.

“Sada je kasno za kajanje, nesuvisle analize i kritike”, kaže ona za “Vijesti”.

Ocijenila je da su posustala turistička sezona i takozvana julska rupa izbacile na površinu sve nedostatke, pogreške i lutanja države u pogledu modela i koncepta razvoja turizma:

“Na drastičnom primjeru Budve, vodećeg turističkog centra, u kome se ostvaruje gotovo polovina ukupnog turističkog prometa, pokazuje se koliko je tokom proteklih godina djelovanje na terenu bilo u potpunoj suprotnosti sa odlukama vlada i nizom strategija o razvoju visokokvalitetnog, održivog turizma na Crnogorskom primorju. Snovi i vizije o Budvi kao elitnoj turističkoj destinaciji razbili su se o staklene fasade budvanskih nebodera koji su zaposjeli dragocjeni priobalni prostor duž budvanske rivijere, njenih poznatih turističkih mjesta – Bečići, Pržno, Sveti Stefan i Petrovac.”

Prema njenim riječima, u Budvi je, u ime profita, pohlepe i megalomanije, napravljen urbanistički zločin bez presedana:

“Mali primorski grad mediteranskog duha i posebnog šarma, odjednom je postao grad kula i solitera, po ugledu na Vankuver, priobalni grad u Kanadi, koji su kao model za izgradnju Budve odabrali planeri Arhitektonskog fakulteta u Beogradu. A naša tadašnja Vlada i njeni ministri turizma, skupa s lokalnom upravom Budve, aminovali.

Na stolu je bila i ponuda da se Budva oblikuje kao grad parkova, ili kao novi mediteranski centar na primorju, ali je tadašnja izvršna vlast takve predloge odbila u korist grada kula. Budva je time zauvijek izgubila šansu da postane centar elitnog turizma. Održivi razvoj i slične floskule koje se plasiraju s državnog nivoa, za Budvu više ne važe. Budva je postala ‘kraljica’ masovnog turizma, upravo po želji donosioca odluka, tadašnje političke elite koja je u betoniranju atraktivnog priobalnog prostora vidjela šansu za lično bogaćenje.”

VLADE, LOKALNE UPRAVE I KORUMPIRANI PLANERI KRIVCI ZA URBICID

Plamenac ističe da je za urbicid Budve krivaca mnogo:

“Vlada Crne Gore na prvom mjestu, njeni ministri, lokalna uprava, banke, korumpirani planeri, odabrani članovi recenzionih komisija, korumpirani opštinski urbanisti, ali i građani Budve. Svi su izvukli ogroman profit na štetu države, grada i turizma. Pripreme za devastaciju prostora budvanske rivijere počele su prije donošenja ključnih planskih dokumenata.

Najznačajniji investitori, mahom poznati crnogorski tajkuni, istaknuti političari i pripadnici građevinskog lobija, pokupovali su zemljišne parcele na atraktivnim lokacijama u zahvatu budućeg Detaljnog urbanističkog plana za centar Budve. U oktobru 2008. usvojen je DUP Budva-centar, s važnošću do 2013. Dvije i po godine kasnije, kontorverzni plan kojim je obuhvaćen najznačajniji prostor turističkog grada, između magistralnog puta i mora, potez od Avale do Zavale, morao je ići na doradu.

Zahtjevi građevinske mafije u čijem je interesu plan i donijet, narasli su u međuvremenu do te mjere, da su se prethodno usvojeni gabariti, kvadrati i spratovi morali višestruko uvećati. Pristupilo se izmjenama i dopunama plana kojim su sve želje investitora bile ispunjene. I više od toga. U Budvi se znala cijena po kvadratu koja se plaćala planerima i lokalcima za unošenje željenih gabarita. DUP Budva-centar – Izmjene i dopune vrhunski je dokument neskrivene korupcije i organizovanog urbanističkog kriminala koji se i dalje primjenjuje, iako je rok važenja plana odavno istekao.”

Ivančević: Real estate porazio holiday turizam

Višedecenijski turistički radnik, član Odbora za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore, Dragan Purko Ivančević je među prvima, još davne 1993, u crnogorskom parlamentu upozorio da treba uvesti moratorijum na gradnju.

“Nisam srećan da se sve ono što sam prije tri decenije upozoravao da će se dogoditi, sada obistinilo. Te 1993. godine sam tražio da se donesu neki radikalni potezi i stavi moratorijum na gradnju, jer se tada prvi put pojavila takozvana gradnja stanova za tržište – real estate. Tada smo vidjeli da u trenucima kada je turistička privreda Crne Gore ekskomunicirana iz turističke ponude Evrope, nadali smo se da ćemo se jednoga dana vratiti i da će nam najveća šansa biti ako budemo sačuvali naše prostore, da obezbijedimo tzv. održivi razvoj, da gradimo hotelske kapacitete u skladu sa evropskim standardima, imajući u vidu da je to naša najznačajnija ciljna grupa u turizmu. I tada je ministar turizma, arhitekta Burzan napustio to mjesto u trenutku kada je htio da donese moratorijum. To je bila posljednja šansa da real estate bude poražen od holiday turizma”, kazao je Ivančević za “Vijesti”

Kako ističe, “od tada pa do danas real estate vodi s mnogo razlike u odnosu na holiday turizam”.

“Došli smo do toga da su najljepši turistički lokaliteti neturistički valorizovani i uništeni. Mi, koji smo u turizmu, znali smo da nemamo alternativu i da ćemo jednog dana morati da vodimo tu evropsku utakmicu, tražili smo da država donese strategiju razvoja turizma. Strategiju gdje će se jasno odrediti da u Crnoj Gori bude održivi turizam, da holiday turizam bude dominantan, da se zapošljavaju ljudi, te da se zaustavi gradnja stanova za tržište od kojih država nema koristi, već samo direktni investitori. Jer, stanogradnjom gubi se prostor, koji je nenadoknadiv, jer sve može da se vrati, samo uništeni prostor nikada. Tako da smo danas došli u situciju da ponovo nemamo strategiju razvoja turizma i ponovo ne znamo kako da zaštitimo ove preostale lokalitete i na principima održivog razvoja stavimo u funkciju.”

Plamenac: Poligon za pranje novca

Plamenac ističe da je prostor Budve pretvoren u poligon za pranje novca, za ulaganje sumnjivo stečenog kapitala bez ikakve državne kontrole.

“Građani Budve imali su priliku da na javnim raspravama Nacrta osnovnog i dopunjenog plana iznesu svoje primjedbe i zahtjeve za odustajanje od agresivne urbanizacije, ali gotovo svi vlasnici zemljišta u zahvatu plana tražili su za svoje parcele veće građevinske parametre. Svi su htjeli više kvadrata, spratova i stanova. Sada kukaju jer su im onoliki stanovi i apartmani poluprazni.”

Vlada Crne Gore na prvom mjestu, njeni ministri, lokalna uprava, banke, korumpirani planeri, odabrani članovi recenzionih komisija, korumpirani opštinski urbanisti, ali i građani Budve. Svi su izvukli ogroman profit na štetu države, grada i turizma, kaže novinarka Branka Plamenac

Ona je ocijenila da su donosioci planova smetnuli s uma da grad ne čine samo stanovi i soliteri.

“Budvi nedostaje novi gradski centar s pozorištem, galerijama, bioskopima, šetalištem, parkovima, dobrim restoranima… Ničega u gradu nema što bi zadržalo i animiralo turiste, kojima načičkane ružne zgradurine, pretrpane plaže, saobraćajni kolaps, buka, nečistoća, nisu više motiv za boravak u sredini bez duše i turističkog šmeka. Bogati turisti ne dolaze više u Budvu, oni biraju Tivat, Lušticu, Kotor, Perast ili Herceg Novi, manja turisitčka mjesta koja nude drugačije vrste odmora, luksuzne marine, butik hotele, vile s vrtovima i bazenima, manje prirodne plaže, otmene restorane i bogatu kulturnu baštinu.”

Bonus video: BUDVA – noćni život i ništa više? NAŠE ISKUSTVO

izvor Vijesti.me