NENAD Zečević: Kad fotograf- novinar postane meta– šamar profesiji i državi
Sve što se dogodilo u Gornjem Zaostru posljedica je dugogodišnje normalizacije ekstremizma pod plaštom svetinje. Jednako je zabrinjavajuća i reakcija policije, odnosno – njeno odsustvo konkretno na terenu Gornjeg Zaostra. Jer ovo nije bio samo napad na dva, odnosno tri novinara. Ovo je bila demonstracija sile jedne ideologije – četničke, retrogradne, nasilne – čiji sljedbenici smatraju da imaju pravo da odlučuju ko smije da izvještava, ko smije da fotografiše, ko smije da misli. Ko vam je rekao da slikate?

U Gornjem Zaostru, na prostoru koji je Srpska pravoslavna crkvagodinama koristila za veličanje četničke ideologije, fotoreporteri Pobjede i Vijesti Stevo Vasiljević i Boris Pejović i novinar Vijesti Balša Rudović dočekani su ne kao profesionalci koji izvještavaju, već kao neprijatelji koje treba eliminisati. Novinar Balša Rudović nije fizički napadnut, ali je verbalno i psihički maltretiran i vrijeđan satima.
„Ubićemo te golim rukama“, vikala je masa okupljena ispred crkve, jureći profesionalce koje su samo radili svoj posao, otimajući im opremu, uvlačeći fotografa u šator, primoravajući ga da obriše fotografije, a zatim ga odvezli džipom – sve to uz blagoslov atmosfere koju godinama proizvode vjerski i politički jataci desničarskog ekstremizma.
Jer ovo nije bio samo napad na dva, odnosno tri novinara. Ovo je bila demonstracija sile jedne ideologije – četničke, retrogradne, nasilne – čiji sljedbenici smatraju da imaju pravo da odlučuju ko smije da izvještava, ko smije da fotografiše, ko smije da misli. Ko vam je rekao da slikate?
SPC konkretno preko mitropolita Metodija je, kao i u brojnim sličnim slučajevima, pružila infrastrukturu i simboličku legitimaciju ovom nasilju. Nije riječ samo o spomeniku zločincu Pavlu Đurišiću, već o prostoru i narativu koji crkva uporno štiti i gura u javni prostor, uprkos ustavnom određenju Crne Gore kao sekularne države.
Sve što se dogodilo u Gornjem Zaostru posljedica je dugogodišnje normalizacije ekstremizma pod plaštom svetinje. Jednako je zabrinjavajuća i reakcija policije, odnosno – njeno odsustvo konkretno na terenu Gornjeg Zaostra. Pripadnici UP bili su prisutni na terenu, ali nijesu spriječili napad. Nijesu reagovali kada je razularena masa jurnula na novinare. Nijesu zaštitili prava, ni fizički integritet građana koji su tu bili da rade svoj posao. Zar je toliko teško prepoznati trenutak kada zakon mora biti iznad svake ideološke i vjerske lojalnosti?
Reakcija centrale UP je bila efikasnija – stigla je vijest da je pet osoba privedeno uz najavu da će se ispitati reakcija njihovih službenika i eventualnih propusta. To je dobro, ali je možda kasno. Jer ono što se tada desilo – brutalno, ponižavajuće i sramotno – već je ostavilo trag. I na profesiju. I na društvo. Crna Gora mora da bira: hoćemo li biti država koja dozvoljava batinanje novinara ispred bogomolja koje veličaju zločince? Ili ćemo konačno pokazati da institucije pripadaju građanima – a ne svetosavskoj ili političko-sektaškoj eliti? Dok to ne odlučimo, nijedan novinar u ovoj zemlji ne može biti bezbjedan. A bez slobodnog novinarstva – nema ni slobodnog društva.
P. S. Vjeruje li iko da Gornje Zaostro, uz ovakvog Metodija i intoniranje državne himne Srbije, nije pokazna vježba BIA -što može da se dogodi ako se ne igra po njihovim taktovima?
Autor:Nenad Zečević

izvor: pobjeda.me