ANDREJ Nikolaidis: Ostojić kaže da PAVLE Đurišić zaslužuje poštovanje. Isto je mislio i Hitler kad je vojvodu odlikovao…

Do toga smo mi stigli, braćo i sestre: da jedini, tako nas uče naši uglednici, koji poštovanje ne zaslužuju jesu oni koji su pobijedili naciste i Đurišića pa nam donijeli slobodu

Bilo bi odveć lako reći da je ono što M. Ostojić čini povodom spomenika Pavlu Đurišiću u Beranama zgodan, takoreći školski primjer moralnog idiotizma. Da podsjetimo: po definiciji koju je ponudio doctor James Cowles Prichard, moralni idiotizam je poremećaj ličnosti kod kojeg intelekt ostaje sačuvan, ali moralni orijentiri nestaju.

Jeste: da bi slavio koljača, izdajnika i SS vojnika, dobitnika Hitlerovog Gvozdenog krsta Pavla Đurišića, nužno je da tvoji moralni orijentiri budu okrenuti naglavačke.

Kao cukar na kraju, Ostojić o nacističkom ratnom zločincu kaže ovako: “Moje je uvjerenje da je vojvoda Pavle Đurišić, kao jedan od komandanata Jugoslovenske vojske u otadžbini, zaslužio poštovanje”.

Evo nalaza Zemaljske komisije koja je utvrdila Đurišićeve zločine. Šta mislite: da li je on po Ostojiću “zaslužio poštovanje” uprkos zločinima, ili baš zbog njih?

Obratite pažnju na ovaj navod komisije, sa stranice 398: “Pavle Đurišić je jedan od najgorih zločinaca na terenu Jugoslavije i pored ostalih bezbrojnih zločina registrovanih u odlukama ranije donesenim kod ove Komisije, on je počinio i sledeće zločine”.

Foto: CdM

Ovo su, dakle, tek neki od bezbrojnih Đurišićevih zločina: da bi ih pobrojala, Komisija je morala sastaviti više izvještaja, jer sva klanja koja je počinio nacista koji je po Ostojiću “zaslužio poštovanje” nisu mogla stati u jedan dokument.

U pitanju, hoću vam reći, nije poremećaj ličnosti, nego ideologija koja je vodila Đurišićevu krvavu ruku, kao što vodi i Ostojićeva usta; ideologija koja je izazvala bezbrojne masovne zločine, pokolje, etnička čišćenja i genocid. Poziv za poštovanje Đurišića valja čitati kao poziv na poštovanje te ideologije.

O tome se u veličanju Đurišića i radi: braneći njega, Ostojić i prateći mu bend zapravo brane velikosrpsku ideologiju i, iznad svega, ciljeve te ideologije, koji su bili isti i četresprve i devedesetdruge.

Nego: ako nije moralni idiotizam, a ja kažem da nije – šta onda jeste?

Za potrebe odgovora na to pitanje odabraću Ostojićev, dakle pseudocrkveni diskurs, pa odgovoriti njegovom, dakle pseudohrišćanskom argumentacijom.

Pa ćemo, držeći se Ostojićeva učenja, reći da ne samo da ratni zločinac zaslužuje poštovanje, nego ga zaslužuje i “duhovnik” kojemu ti zločini ne smetaju da zločincu digne spomenik, kao i pastva koja duhovnog pastira vidi u čovjeku koji traži poštovanje za nacistu. Tu sve pršti od etike, vrline i hrišćanske ljubavi.

Do toga smo mi stigli, braćo i sestre: da jedini, tako nas uče naši uglednici, koji poštovanje ne zaslužuju jesu oni koji su pobijedili naciste i Đurišića pa nam donijeli slobodu.

Ima, vidite, ta sila, što među nama je otkad je svijeta i vijeka – sila koja sve obrne naglavačke, pa se mržnja prikazuje kao ljubav, izdaja kao herojstvo, sram kao ugled, Božija zapovijest “ne ubij” pretvori u “ubij za naš narod”, a laž se predstavlja kao istina.

Ta sila ima svoj simbol. Izokrenuti krst.

Piše: Andrej Nikolaidis

Foto: CdM

Foto: CdM

Foto: CdM

Foto: CdM

Foto: CdM

izvor: aktuelno.me