ZORAN M. Vukčević: Premijer koji nikada nije bio premijer
Svaki spomenik, svaka smjena u policiji, svaki diplomatski incident, sve je dio iste strategije. Spajić nije lider, on je instrument. Svaka njegova greška je namjerna. Svaka propustena prilika za evropsku integraciju je planiran udar na državu.

Milojko Spajić nikada nije bio istinski premijer Crne Gore. On je pion Beograda, glasnik Moskve i instrument beogradske Patrijaršije. Umjesto da vodi zemlju ka Evropskoj uniji, on je izvođač radova u projektu političke okupacije. Njegova misija nije evropska integracija, već razaranje evropske perspektive Crne Gore i njeno podvođenje pod interese Vučića, Putina i beogradskih popova.
Spajić ne donosi odluke, on prima naređenja. Njegova vlada nije institucija, već instrument za provođenje tuđih interesa. Svaka njegova reakcija ili izostanak reakcije ima cilj da zadrži Crnu Goru u političkom i civilizacijskom vakuumu. On je taj koji ćuti dok zemlja klizi u haos.
Vlada političke diverzije
Iza njegove vlade ne stoji građanska volja, već politički inžinjering srpskih stranaka, Andrije Mandića, Milana Kneževića i beogradske Patrijaršije. To nije vlada reformi, to je vlada političke diverzije. Njena uloga je jasna: usporiti pregovore, kompromitovati institucije, razoriti građanski karakter države i stvoriti uslove za definitivno potčinjavanje Crne Gore.
Svaka kritika na račun Demokrata, ministra Šaranovića ili ministra Krapovića nailazi na orkestrirane sramne uvrede i napade. Nevladine organizacije, civilni sektor i nezavisni mediji pod stalnom su pritiskom i kampanjom diskreditacije, dok premijer Spajić nijednom riječju nije stao u njihovu zaštitu. Njegovo ćutanje nije neutralnost, to je aktivno saučesništvo u gušenju kritičkog glasa i napada na institucije društva.
Oni uništavaju svaki trag transparentnosti. Svaka odluka se donosi u sjeni, svakom političkom rivalu se šalje jasna poruka, ili si sa njima, ili si protiv države. Spajićeva vlada ne rješava probleme, ona ih stvara. Svaka obaveza prema EU pretvara se u formalnu obmanu. Svaka obećana reforma ostaje mrtvo slovo na papiru.

Brisel gubi strpljenje
Evropska unija je konačno prozrela igru. Dok Albanija i Moldavija napreduju, Crna Gora pod Spajićem tone. Rokovi za članstvo su srušeni, povjerenje je izgubljeno, a zemlja koja je nekada bila lider integracija sada je predmet sažaljenja i poruge. To nije nesposobnost, to je planirani zastoj.
Njegovim nečinjenjem korumpirani službenici i partijski aparatčici preuzimaju kontrolu nad državom. Spajić ne popravlja, on omogućava propast. Svaka njegova izjava o „evropskom putu“ zvuči kao lažna pjesma koja skriva izdaju. Njegova vlada je svaka otkazana reforma, svaki promašeni zakon, svaka diplomatska sramota.
Ćutanje koje ruši državu
Spajić ćuti dok se podižu spomenici četničkim koljačima. Ćuti dok Šaranović pretvara policiju u partijski stroj i otvara sezonu političkih progona. Ćuti dok Krapović sramoti Crnu Goru i svađa je sa susjedima. Ćuti jer mu je naređeno da ćuti. On ne vodi vladu, on izvršava tuđe naloge.
Njegovo ćutanje nije pasivnost, to je aktivna destrukcija države. Svaki dan nečinjenja povećava rizik od političkog i društvenog kolapsa. Dok zemlja propada, Spajić računa političke poene kod stranaca koji ga kontrolišu. Njegova vlada ne gradi institucije, ona ih demolira.
Konci u rukama Beograda i Moskve
Ova vlada je marionetska predstava čiji se konci vuku iz Beograda, Moskve i beogradske Patrijaršije. Crna Gora je pod njihovim rukama pretvorena u poligon za fašističku reviziju istorije, u eksperiment političkog porobljavanja i u laboratoriju tuđih interesa.
Svaki spomenik, svaka smjena u policiji, svaki diplomatski incident, sve je dio iste strategije. Spajić nije lider, on je instrument. Svaka njegova greška je namjerna. Svaka propustena prilika za evropsku integraciju je planiran udar na državu.
Milojko Spajić nije premijer,on je politički poslušnik i instrument tuđe volje, ubačen da iznutra uruši evropske temelje Crne Gore. Njegovo ime će ostati zapisano ne kao lidera, već kao simbola izdaje i poniženja.
Ipak je on marioneta, a ne premijer.
Piše: Zoran M. Vukčević

izvor: aktuelno.me