Adnan ČIRGIĆ: Neophodan zakon o crnogorskom jeziku

Jedan od najbitnijih događaja to u savremenoj jezičkoj montenegristici se dogodio u decembru 2017. godine. Tog dana je crnogorski jezik dobio svoj ISO kod od Tehničkog komiteta sa sjedištem u Kongresnoj biblioteci u Vašingtonu. Tada je crnogorski jezik postao ravnopravni član svjetske porodice jezika, a ta se činjenica nekome može sviđati ili ne sviđati, ali je to međunarodno priznanje nemoguće osporiti, rekao je u intervjuu za Pobjedu dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost dr Adnan Čirgić

On je kazao da živimo u svijetu u kome sve što postoji ima neku vrstu jedinstvenoga matičnog broja i da ga od 2017. godine ima i crnogorski jezik.

„Fakat je da se u Crnoj Gori govori crnogorskim jezikom i da na tu činjenicu ne utiče nacionalno ili kakvo drugo opredjeljenje govornika. (Naravno, to se ne odnosi na pripadnike albanske i romske nacionalne zajednice.) Oni koji su svjesni njihov maternji jezik crnogorski znali to i prije međunarodnoga priznanja o kojemu je riječ. Međutim, to međunarodno priznanje nije uticalo na stav onoga dijela govornika koji iz ideoloških razloga smatraju da crnogorski jezik ne postoji“, rekao je Čirgić.

Komentarišući to što je ranije bilo govora o tome da je neophodan zakon o crnogorskom jeziku, Čirgić je rekao da bi takav akt, da je bilo političke pameti i smjelosti, bio donesen odmah nakon usvajanja Ustava Crne Gore ili makar nakon usvajanja Pravopisa i Gramatike crnogorskoga jezika.

„Slične zakone imaju i zemlje koje ne pate od hroničnih problema od kojih pati crnogorsko društvo. Crnogorski državni i nacionalni identitet, a prije svega jezik kao dio toga identiteta, duže od vijek izložen je asimilatorskim težnjama koje crnogorsku kulturu nastoje ukalupiti u tuđe nacionalne korpuse. Pa i srpskohrvatski/hrvatskosrpski jezik bio je sredstvo unifikacije na prostoru bivše Jugoslavije i zanemarivao je sve crnogorske jezičke posebnosti“, rekao je on.

Jezik kao jedan od najvažnijih vidova našega državnog identiteta, smatra Čirgić, mora biti i zakonom zaštićen, „što podrazumijeva ne samo donošenje no i primjenu zakona“.

„Da je bilo te zakonske zaštite, ne bi se moglo desiti ono što je na djelu sad – da cjelokupna Vlada Crne Gore govori srpskim jezikom, ne zato što su oni stvarni govornici srpskoga jezika, no zato što smatraju da crnogorski jezik ne postoji“, smatra Čirgić.

izvor: http://rtcg.me